Jasmina Lukić imala je rak dojke dva puta. Izlečila se, i odlučila da svoje iskustvo u borbi sa ovom bolešću iskoristi za opšte dobro. Ovo je njena priča.
Jasmina Lukic je vedra, jaka žena. Kad je upoznate, ne biste rekli da je bila ozbiljno bolesna. Puna energije, i velikih planova zasnovanih na licnom iskustvu u borbi protiv opake bolesti, jedna od osnivacica udruženja Evropa Dona Srbija podelila je sa nama svoju pricu. Pricu o odlucnosti, hrabrosti i posvecenosti da se pomogne drugim ženama koje su suocene sa kancerom dojke.
Mislila sam "nece to mene", a onda...
"Ja sam neko ko je dva puta prošao kroz rak dojke. Bila sam od onih žena kojima to 'ne može da se desi', klasicna prica u Srbiji. Sticaj okolnosti je da je mojoj majci konstatovan rak dojke, i kad je ona operisana, u bolnici sam videla i mlade žene, i pomislila sam da bi možda ipak trebalo da odem i ja na pregled jer sam vec imala 48 godina.
Zakazala sam pregled, to je bilo 2005, uradena mi je dijagnostika, i na ultrazvuku se nije videlo ništa.
Ali, mamografija je pokazala - tumor.
Pošto je tumor bio mali, prvo sam operisana, a nakon što su stigli histopatološki rezultati, pokazalo se da je potrebno dalje lecenje. Ispostavilo se da sam imala i tri pozitivne žlezde, tako da sam nakon operacije na Institutu za onkologiju dobila i hemioterapiju i zracenje operisane dojke i pazuha. Nakon toga, prepisana mi je i hormonska terapija", prica Jasmina Lukic.
Posle dve i po godine, na drugoj dojci je sama uocila promene. Pošto je išla na redovne kontrole zbog prethodnog karcinoma, u meduvremenu je naucila da prepoznaje šta se dešava.
"Opet sam otišla kod svog hirurga, i ispostavilo se da je taj put sve bilo i agresivnije nego prethodni.
Iako se cesto može cuti da 'rak ne boli', osetila sam bol.
Prvi put, nije me bolelo ništa, i tumor je bio na mestu na kojem ga je bilo nemoguce napipati, nisam mogla da ga napipam ni ja, ni lekar, ginekolog, manuelnim pregledom.
Drugi put, bolelo je, i dojka je pocela da raste. Posle uradene dijagnostike, lecena sam ponovo na Institutu za onkologiju.
Uradena je operacija, i pošto je tumor 'uhvacen' na vreme, dobila sam samo zracenje, i promenjena mi je hormonska terapija, i zbog vrste tumora, ukljucena mi je i biološka terapija, koja se danas, nakon pozitivnog mišljenja lekarskog konzilijuma, dobija o trošku Republickog fonda za zdravstveno osiguranje."
"Prvi put, operisana sam u maju 2005. godine, a zatim i u novembru 2007, prošla sam kompletno lecenje, išla na kontrole na tri meseca, pa na šest meseci, i sad sam vec u redovnoj proceduri, na godinu dana, uz preporuku, naravno, da ukoliko primetim ili osetim bilo šta, mogu i ranije da se javim svom lekaru."
"Plakala sam samo jednom"
Pitam Jasminu da li se plašila, i ova snažna, vedra žena nasmeši se i kaže - "jesam".
"Kad sam dobila dijagnozu, uplašila sam se jako. Nisam se pitala zašto se to baš meni desilo, jer sam vec pored majke u tom periodu, dok sam se oko nje brinula, citala o tome, i bila svesna da možda postoji i taj nasledni rizik.
Ali, bez obzira na to, nije vam svejedno kad vam kažu da imate rak, da su i tri žlezde pozitivne na maligne celije, da cete posle operacije imati i zracenja i hemioterapiju. Moram da kažem da meni ta operacija nije bila neki problem, cak ni zracenje, ali… hemioterapija… To je valjda kod svih žena tako, teško je, gubite osecaj ženstvenosti, pre svega zbog kose… U tom momentu vi se branite time 'jao, otpašce mi kosa, pa šta cu, pa kako cu', brinete se zbog gubitka kose, da ne biste morali da se suocite sa strahom od bolesti. I strahom od smrti.
A ne razmišljate o tome da kosa po završetku terapije pocne ponovo da raste, da se posle šest meseci ili godinu dana cesto cak i ne primeti da ste ikada izgubili kosu i da ste leceni od raka", kaže Jasmina Lukic.
Deluje tako postojano i mirno kad prica o karcinomu koji je pobedila dvaput, da ne mogu da je zamislim kako place, pitam da li je plakala. Smeši se opet, kaže - "jesam".
"Kad sam dobila dijagnozu, plakala sam, prešla sam u park prekoputa Instituta, koji tad nije bio tako sreden kao sad, i pocela da placem. Osetila sam doslovno da snaga izlazi iz mene, a onda sam pomislila na svoje sinove, mladi je u to vreme imao 8, 9 godina, stariji 12, 13, za mene su bili mali, i u tom momentu pomislila sam da njima majka treba. I da ja ne mogu bez njih, i poceo je u meni neki… unutrašnji dijalog koji je prekinuo suze. Zapitala sam se šta ja hocu, šta želim, i rekla sam sebi da želim da budem zdrava. I snaga za koju sam mislila da me je napustila pocela je da se vraca.
Tada sam rekla sebi da gde ima leka, ima i veka i odlucila da prihvatim sve terapije koje mi lekari odrede, samo da ozdravim, da budem sa svojom decom, da mogu da se radujem njihovoj sreci i da budem tu da ih podržim kad im je teško."
Prihvatanje bolesti
"Zaista sam prihvatila sve što su mi lekari savetovali i nisam koristila nikakve alternativne metode lecenja. I u svom okruženju sam imala druge lekare koji slicno razmišljaju i koji su mi rekli da ako želim da probam bilo šta od alternativnih metoda, to mogu da radim tek nakon završenog konvencionalnog lecenja. Samim tim, ja sam prihvatila svoju bolest."
Jasmina napominje da drasticne promene u nacinu ishrane mogu biti narocito opasne kad su u pitanju hormon-zavisni tipovi raka dojke, jer makrobiotika recimo, ponekad može da izazove hormonski disbalans koji može i dodatno da pogorša stanje.
"Samo treba da bude izbalansiran unos voca, povrca i mesa, i sve namirnice treba da budu podjednako zastupljene, da imate tri obroka i dve užine… Jedino što sam koristila, ali i to na preporuku lekara, to su bili vitamini, vitamin C i cink koji podižu imunitet, magnezijum protiv grceva u mišicima i ništa dalje od toga. Potpuno normalno sam uzimala hranu, kombinovala razlicite vrste povrca i voca, kako sam kad mogla, snalazila sam se", prica Jasmina.
Pošto su u njenom slucaju sam tumor, a samim tim i zracenje, bili na specificnom mestu, preporuceno joj je da posetim Savetovalište koje radi u okviru Instituta za onkologiju, da bi dobila sve instrukcije vezane za dalje lecenje.
Jasmina kaže da se hranila po šemi koju je dobila u Službi za edukaciju i rehabilitaciju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, koju pacijenti zovu "savetovalište".
Pacijenti koji se lece na Institutu sa svojim "kartoncicem", kako ga zove Jasmina, na kojem je broj istorije bolesti, odu u Službu i zakažu termin.
Pacijentkinje koji se lece na drugim klinikama, mogu da uzmu uput od svog lekara opšte prakse za Institut za onkologiju, za savetovalište, odnosno tu službu, i onda uz uput zakažu termin i mogu dobiti savete od strucnjaka koji tamo rade.
Obolelima su na raspolaganju saveti psihologa, nutricionista, defektologa a po potrebi se ukljucuju i onkolozi.
"Meni je to puno znacilo, mnogo toga sam naucila, i to što sam naucila, primenjivala sam kad sam osnovala prvo udruženje u Beogradu, 'Budimo zajedno', koje sam vodila sedam godina. U tom udruženju, pruža se psihološka podrška ženama koje dobiju dijagnozu. To može da bude… Znate, kad dobiju takvu dijagnozu, žene su cesto potpuno zbunjene, i onda kad vide u Udruženju žene koje su sve to prošle, izlecile se, i danas se druže, smeju, to im da neko ohrabrenje. Vrati im nadu. Pokaže im da nije sve izgubljeno."
Jasmina je lokalno, beogradsko udruženje "Budimo zajedno" osnovala pet godina nakon prvog lecenja. Ranije je postojalo udruženje u Beogradu, ali je ugašeno negde 2005. godine, i ona kaže da je prolazeci kroz sve to pocela da razmišlja o tome koliko je iskustvena i psihološka podrška važna, ali, i o još necemu - šta bi moglo da se uradi da se žene stimulišu da idu na preventivne preglede.
Jako, jako je važno da se ne beži od mogucnosti koje pruža savremena dijagnostika.
"Iako se svašta može cuti i procitati, NIJE OPASNO ici na mamografiju", porucuje Jasmina.
Opasno je izbegavati preglede koji mogu da vam sacuvaju živu glavu.
Dosadašnje statistike kažu da je rak dojke otkriven u fazi kada je velicine do deset milimetara prakticno izleciv, odnosno desetogodišnje preživljavanje je 95 odsto, a "zlatni standard" dijagnostike oboljenja dojke - mamografija, pregled koji jedini može da vidi "prapocetak" karcinoma.
Ova vrsta pregleda se obavlja rutinski, prvi put sa 40 godina života, i predstavlja licnu kartu tkiva dojke, a filmove je neophodno pažljivo cuvati zbog buduceg poredenja.
Zracenje tokom mamografije, o kojem se mnogo prica, je minimalno, ekvivalentno zracenju kojem ste izloženo tokom jednog prekookeanskog leta avionom.
Ne biste odbili put u Njujork zbog zracenja, zar ne?
Šta ako mi nešto nadu
"To je jedna strana price, taj neosnovani strah od zracenja, a druga strana je onaj 'šta ako mi nešto nadu' strah. Znate, kod nas je žena stub porodice, i žene se boje šta ce se desiti sa kucom i porodicom ako one obole. Žene nisu navikle da umeju da kažu svojim najbližima 'ja sam se sad razbolela, ceka me lecenje, bice sve dobro, ali treba mi podrška na putu ka izlecenju'. Ovo je još izraženije u unutrašnjosti, nego u vecim gradovima. Onda, boje se hemioterapije i gubitka kose jer znaju da ce ih okolina sažaljevati.
A bolesnim ženama sažaljenje ne pomaže. Ono što im pomaže je konkretna pomoc, oko nekih svakodnevnih obaveza, tako da mogu da se posvete lecenju, ali i vedar razgovor, društvo koje nece pricati samo o bolesti ako one to ne žele, neko ko ce im pomoci da skrenu misli", kaže Jasmina.
Ona savetuje ženama obolelim od raka dojke da hemioterapiju i sve ostale preporuke za lecenje, posmatraju prosto kao terapiju koju moraju da prime da bi ozdravile.
I podseca da su šanse da ozdravite mnogo vece ako se problem otkrije na vreme.
"Rana dijagnoza - dobra prognoza", podseca Jasmina na jedan od slogana za podizanje svesti o važnosti preventivnih pregleda.
Evropa Dona Srbija vredno radi, podržimo ih
Ali, borba protiv raka dojke ne može se voditi "lokalno". Zato su u decembru 2016. godine dr Stanislava Otaševic, Jasmina Lukic, Slavica Simic, Vesna Bondžic i dr Maja Gulan osnovale Srpski forum protiv raka dojke - Evropa Dona Srbija, organizaciju koja je svega nekoliko meseci kasnije, u martu 2017. postala deo evropske koalicije protiv raka dojke, nezavisne, neprofitne organizacije Europa Donna.
Evropa Dona Srbija, sa lokalnim udruženjima koja su deo njeni clanovi - Ženskim centrom "Milica" iz Vrnjacke Banje, Savetovalištem za žene obolele od raka dojke "Jefimija" iz Užica, Centrom za promociju zdravlja žena - Beograd i Društvom žena sa rakom dojke "Biser" iz Niša - neumorno radi na podizanju svesti o važnosti preventivnih pregleda, o odazivanju na organizovane skrininge, ali i na poboljšanju uslova i dostupnosti savremenih metoda lecenja ove bolesti.
Kad se rak dojke otkrije u najranijoj fazi bolesti, šanse za izlecenje su veoma velike. Zbog toga je bitno da znate koje preglede treba redovno da sprovodite.
Procitajte: SVE o preventivnim pregledima
Na inicijativu udruženja Evropa Dona Srbija i njenih clanica, Radne grupe za podršku pacijentima Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije i Udruženja medikalnih onkologa Srbije, na pozitivnu listu lekova koji se dobijaju o trošku Republickog fonda za zdravstveno osiguranje 4. 6. 2019. godine stavljen je 31 inovativni lek, izmedu ostalog i jedan za lecenje metastatskog karcinoma dojke!
A za septembar mesec, Evropa Dona Srbija sprema veliku i važnu sportsku manifestaciju sa ciljem podizanja svesti žena o važnosti preventivnih pregleda.
Prvi put, u Beogradu ce 29. 09. 2019. godine biti organizovana Race for the cure - Trka/Šetnja za zdravlje, na Adi Ciganliji.
Prva ovakva manifestacija održana je 1983. godine u Dalasu, u Americi. Od tada, održava se u više od 150 gradova širom sveta, a ove jeseni Beograd ce se pridružiti Atini, Bukureštu, Sofiji, Briselu, Lisabonu, Rimu, Gdanjsku, Sankt Petersburgu, Lisabonu... i potvrditi da je deo Evropa i sveta Ucestvujte, podržite one kojima je podrška najpotrebnija!
Ova porodicno-sportska manifestacija okupice žene i muškarce, mlade i stare, one koji su se izborili sa kancerom, one koji su tu borbu podržavali, one koji se upravo bore, one koji ih vole i svim srcem žele da ozdrave… Rana dijagnoza, više nade, više istraživanja i više pobednica!
Koliko je važno to što radi Evropa Dona Srbija, koliko je i ova Šetnja za zdravlje koja ce biti održana u septembru važna, bolje možete da sagledate ako znate da statistika kaže da se svakog dana u Srbiji dijagnostikuje 13 novih slucajeva, a cetiri žene svakoga dana u našoj zemlji umru od ove bolesti.
To bi trebalo da bude dovoljno da vas natera da odvojite malo vremena za sebe i zakažete pregled kod lekara.
A 29. septembra dodite da se prošetate, ili trcite na Adi, podržite one koji biju najvažniju bitku u životu!