Kako kvalitet usluge nije u nadležnosti Zdravstvene inspekcije, onaj ko odluči da istera pravdu ulazi u more birokratskih procedura, službi, veštačenja, a čak 90 odsto primedbi završi na sudu.
"Otišla sam kod privatnog zubara i sređivala sam celu vilicu. Za to sam platila 2.000 evra, ali je stomatolog napravio grešku, nije dobro uradio i imala sam problema sa vilicom. Otišla sam kod njega da se žalim, ali on nije hteo da mi izađe u susret i proveri da li je i gde pogrešio. Kome uopšte mogu da se žale građani koji imaju problem sa zubarom? Izgleda da i u ovoj situaciji niko ne brine o potrošačima", zaključuje čitateljka.
Odgovor na ovo pitanje "Potrošač" je najpre potražio u Ministarstvu zdravlja. Jelica Radulović, načelnica Zdravstvene inspekcije, kaže da je svako ko ode kod zubara pacijent i ima sva prava koja predviđa Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
"To znači i da može da uloži prigovor ukoliko nije zadovoljan pruženom uslugom. To može da uradi kod davaoca usluge, odnosno kod svog zubara, ali i u Ministarstvu zdravlja. Ukoliko se požali nama, u skladu sa nadležnostima postupaće Zdravstvena inspekcija", objasnila je Radulovićeva. Dežurni broj telefona je 314-96-77.
Dakle, savet potrošačima je da najpre odu kod stomatologa čijom uslugom nisu zadovoljni i probaju dogovorom da reše problem. Ukoliko to nije moguće, postoji tačno utvrđena procedura po kojoj inspekcija postupa i koja će izaći na teren posle prijave građanina koji ima pritužbu na rad zubara.
"Naši inspektori obavljaju takozvani inspekcijski nadzor, što znači da utvrđuju sve okolnosti koje su značajne - da li onaj ko pruža zdravstvenu uslugu ima dozvolu Ministarstva zdravlja, da li je registrovan, da li izvršava zakonske obaveze i, što je najvažnije za pacijenta koji je podneo prigovor, proveravaju sve dolaske i pružene usluge, jer ti podaci moraju da budu evidentirani u medicinskoj dokumentaciji", kaže Jelica Radulović.
Zdravstveni inspektori, međutim, ne daju ocenu o kvalitetu pružene usluge, jer, kako navode u Ministarstvu zdravlja, to rade "stručni nadzornici u postupku vanredne provere kvaliteta stručnog rada, a pacijenti se mogu obratiti i organu veštačenja na Stomatološkom fakultetu".
To zapravo znači da ono što najviše zanima potrošača, a to je kvalitet pružene usluge, nije u nadležnosti Zdravstvene inspekcije, pa onaj ko odluči da istera pravdu ulazi u more dugotrajnih birokratskih procedura i veštačenja.
U Stomatološkoj komori Srbije kažu da onaj ko nije zadovoljan uslugom zubara to može da prijavi njihovom etičkom odboru.
"Podnosi se prijava kod nas i pod uslovom da je doktor član Stomatološke komore, naš etički odbor potom poziva i pacijenta i zubara da daju iskaz. Ako je nešto teže upućuje se na veštačenje Medicinskom fakultetu. Druge nepravilnosti su u nadležnosti Zdravstvena inspekcije, a ako je reč o težoj može da se oduzme dozvola za rad nesavesnom stomatologu. Iskustvo pokazuje da 90 odsto prijava na usluge stomatologa završi na sudu, a prijava građana našoj komori se ne naplaćuje", objasnio je Radivoje Pejčić, poslovni sekretar Stomatološke komore Srbije.
Potrošačima, tako, preostaje da se rukovode preporukom rođaka ili prijatelja koji ima 'svog' zubara, ali postoje i saveti koje građanima upućuju iz Ministarstva zdravlja.
"Obavezno bi trebalo da provere da li je ordinacija registrovana, da li lekar ima licencu Stomatološke komore, ali i da li je ordinacija obeležena i spolja i iznutra jer je i to jedan od dokaza legalnosti."
Paprene cene
Usluge stomatologa u domovima zdravlja za decu i trudnice su besplatne, kao i za neke kategorije najteže obolelih pacijenata, a za ostale građane pregled staje oko 300 dinara.Za vađenje zuba sa lokalnom anestezijom treba izdvojiti od 500 do 1.000 dinara, za popravku od 700 do 1.800 dinara, a za proteze od 7.000 do 10.500 dinara.
Privatni zubari slobodno formiraju cene svojih usluga, pa su one znatno više, a potrošačima preostaje jedino da se nadaju da bi konkurencija mogla da utiče na snižavanje visokih cena.
Tako prosečna cena popravke zuba u privatnim ordinacijama staje oko 2.500 dinara, plombiranje košta oko 3.000, vađenje zuba od 1.000 do 10.000 dinara, u zavisnosti od komplikovanosti slučaja. Postavljanje proteze košta od 20.000 do 60.000 dinara, a beljenje zuba do 18.000 dinara.
Sanja Mirosavljević, pi-ar Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, kaže da RZZO kroz sektor dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja u ponudi ima i osiguranje za stomatološke usluge.
"Uplatom stomatološke polise u iznosu od 500 dinara mesečno obezbeđuje se pravo na refundaciju troškova lečenja i vađenja zuba kod državnog ili privatnog stomatologa do iznosa od 20.000 dinara godišnje", rekla je Sanja Mirosavljević.
Ona dodaje da ugovor o osiguranju stomatoloških usluga može da se zaključi u bilo kojoj filijali ili ispostavi RZZO-a na godinu dana, a na osnovu potpisane ponude i uplate premije osiguranja osiguranik dobija polisu i opšte i posebne uslove osiguranja stomatoloških usluga koje čine ugovor o osiguranju.
"Po uplati premije, osiguranik kod svog stomatologa može da obavi usluge koje su obuhvaćene polisom, a osiguranje pokriva troškove vađenja zuba, popravki, uklanjanje kamenca, obradu parodontalnog džepa i drugih intervencija koje se odnose na zdravlje zuba", objasnili su u Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje.
U Poreskoj upravi kažu da i u privatnim i državnim stomatološkim ordinacijama moraju da izdaju fiskalne račune. Pravilo da potrošač ne mora da plati uslugu ukoliko ne dobija račun važi i kada se poseti zubar.
"Na osnovu Zakona o fiskalnim kasama i stomatološke ordinacija su u obavezi da izdaju fiskalne isečke za pružene usluge. Kazne za neizdavanje iznose od 100.000 do milion dinara za pravna lica i od 5.000 do 50.000 za odgovorno lice. Za preduzetničke stomatološke ordinacije kazne za neizdavanje iznose od 50.000 do 500.000 dinara, a objekat se zatvara na 60 dana", objasnio je Zoran Jovanović iz Poreske uprave.
Samo 8,5 odsto odraslih ima sve zube
Da li zbog visokih cena ili zbog navike, ali samo trećina građana Srbije godišnje posećuje izabranog zubara, dok u Evropskoj uniji to radi čak 80 odsto ljudi.Svega 8,5 odsto odraslih stanovnika Srbije ima sve zube, a čak 9,3 odsto ljudi nema nijedan. Statistika pokazuje da svakom četvrtom čoveku u našoj zemlji nedostaje više od 10 zuba.
Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da je 2007. plombirano 59 odsto zuba manje nego 2005. godine, a da je istovremeno broj poseta stomatologu zbog komplikacija karijesa smanjen za 64 odsto.
(MONDO)