Miško Bilbija je konačno upotrebio reč SMEĆE pišući o nekom filmu :)
Režija: Nima Nurizadeh
Uloge: Aleksis Knap, Daks Flejm, Džonatan Danijel Braun
Distributer: Tak
Originalna zamisao je bila da sa J. odem u bioskop na projekciju najnovijeg tinejdžerskog filma koji nam stiže iz Holivuda. Nekako je sve bilo zanimljivo u vezi tog filma – 3 anonimna glumca i još anonimniji reditelj, ali i producent koji je već isporučio na tone smeha (Mamurluci), hajp koji u blogosferi prati skoro svaku pojedinačnu projekciju filma, pa čak i detalj u hvalospevu koji je osvanuo u New York Times-u po kojem se genijalnost i značaj ovog filma mogu porediti samo sa revolucionarnim spotom Beastie Boys-a od pre 25 godina, onim u kojem se brane osnovna ljudska i građanska prava svakog belosvetskog tinejdžera – (You Gotta) Fight For Your Right (To Party).
Srećom, moja bolesna ideja bi se završila totalnim fijaskom da nije bilo našeg divnog školskog sistema koji je J. tog dana odveo u Niš, ne bi li njoj i drugarima iz VI razreda približio Ćele kulu i ostale znamenitosti našeg Juga. (SMS koji je stigao tog dana i koji ću čuvati: Razočarana sam Ćele kulom, očekivala sam da bude mnogo veća. Ali kupila sam barem malu lobanju-privezak, super je). Umesto nje, stradali su M, N. i G, koji su, ni krivi ni dužni, morali da prisustvuju filmu koji sam sa izabrao za sve njih.
Znam, još tokom filma su me proklinjali i kako sad stvari stoje, čini se da me ništa ne može oprati od ovog sumnjivog izbora, naročito kod N, makar do dolaska ’’Avengers-a’’. Ali ipak, barem nisam morao kroz sve ovo da prolazim sa ćerkom koja je taman postala tinejdžer. Uostalom, sigurno ne bih izdržao više od 15 minuta ovog pakla sa njom u društvu.
Dakle moje liberalno roditeljovanje bi se pokazalo kao apsolutni fijasko i ova srećna okolnost u vidu nenadane ekskurzije može i mora da mi pomogne da se saberem i da ponovo prebrojim sopstvene godine. Možda je prekasno za mene? Možda više ni u teoriji ne mogu da shvatim omladinske filmove, jedan od mojih omiljenih žanrova?
Možda je generacijski jaz postao preveliki i nesavladiv? A možda je i ’’Projekat X’’, jednostavno, obično smeće u kojem nema više ni subverzije ni bunta, već samo praznih slika. Nekoliko sekundi sam razmišljao o ovoj strašnoj dilemi, a onda sam se, srećom, setio još jednog teen filma iz ovog veka i, uh, sa olakšanjem odahnuo. Jer ako sam onako strasno mogao da se zaljubim u Skota Pilgrima, onda me možda i nije pregazilo vreme. Možda sa tim delom omladine iz filma ’’Projekat X’’ nešto nije u redu?
Drugari mi kažu da sam, ako već hoću da pišem o takvim stvarima, morao da odgledam i ovo domaće ostvarenje koje se bavi sličnom temom, filmom ’’Klip’’, pa da lepo uporedimo kako se to zabavlja američka, a kako srpska teen populacija, ali to se na kraju nije dogodilo. Jedno razočaranje za veče je bilo dovoljno.
Ništa više od toga. Ali evo i par dodatnih objašnjenja za sve kojima ova slika nije kompletna: deo američke omladine o kojoj se govori u ovom filmu uopšte nije kul, nimalo. Ovo nisu tinejdžeri iz filma ’’Džuno’’, niti divni luzeri iz ’’Superbad’’ ili ’’Freaks and Geeks’’, dalje u prošlost ni slučajno neću da idem. Ovo je onaj deo omladine (ako bismo je poredili sa ovdašnjim vršnjacima) koji je ’ekstra’ i koji svaku svoju rečenicu ili misao počinje sa ’znači’ i završava je sa ’to je to’, ovo je ekipa koja u svojim ajpodima ima i N. Bekvalac i White Stripes u istom folderu, momci i devojke koji ’ne veruju’, društvo koje je pre svoje prve cigarete već gutnulo svoj prvi ekstazi. Otprilike. Čak su i ’nerdovi’ odvratni u ovom filmu.
Dakle sve što ste eventualno čuli o filmu ’’Projekat X’’ – tačno je. Divljanje na žuru iz minuta u minut poprima zaista neviđene razmere. Nivo haosa i razvrata je zapanjujući. Posledice divljanja su stvarno neviđene, šokantne čak. Ali sve to ide bez i trunke šarma, opuštenosti ili duha. Sve je užasno predvidljivo i dosadno i ako je Tod Filips mislio da je napravio ’Mamurluk’ za tinejdžere, grdno se prevario. U toj genijalnoj komediji svest je možda pijana i stondirana, ali je podsvest makar zdrava. Tinejdžeri u ’’Projektu X’’ su, međutim, izgubljeni u svemiru.
Mislio sam da me ništa ne može oprati kod voljenih drugara koji nisu hteli ni da razgovaraju o (ne)viđenom (mada, G. se nešto batrgao, uglavnom bezuspešno), ali na kraju je sve bilo u redu. Oprošteno, ali verujem i zapamćeno. Svejedno, na kraju su se svi samo naslađivali mojim mukama i obavezom da o ovome nešto i napišem. A muke su bile stvarne, verujte. Poruka za tinejdžere je, pak, jednostavna – gledajte nešto drugo.
Ja:**
N: *
G: ***
M: *1/2
Nego...da vas pitamo...
Anketa
U čemu je problem?!?
-
Naš kolumnista je samo suviše mator za ovakav film
23.7% (73)
-
Film je stvarno smeće...
45.13% (139)
-
Zašto iko gleda ovakve filmove...
17.86% (55)
-
Meni je ovo genijalna komedija
13.31% (41)