I u novom Piksarovom filmu svi kvaliteti koji su odavno postali trejdmark ove kompanije i dalje su prisutni. Fantastična animacija, nezaustavljiva energija, smisao za humor...može se nabrajati do zore...
Režija: Mark Endrjus, Brenda Čepmen
Glasovi: Keli Mekdonald, Bili Konoli, Ema Tompson
Distributer: Taramaunt
Ovog vikenda u bioskopu se, posle dužeg vremena, ponovo gledao jedan crtani film. Istina, nije nam bilo teško da se opredelimo za ovakav potez bez obzira na to što je J. sada već ozbiljna tinejdžerka koju više zanimaju što krvaviji horor filmovi nego animirane pustolovine, naročito kada sam joj predočio da je Piksar ponovo u našem gradu. Nije odmoglo ni to što je glavna junakinja ovog dugometražnog crtaća devojčica, pa još i naoružana lukom i strelom – uostalom ’’Igre gladi’’ je volela ne samo u bioskopu, nego se ovog leta družila i sa knjigom. Konsenzus je dakle vrlo lako postignut, uključujući i to da jedino gledanje u 2D formatu i to sa originalnim glasovima (i titlovima) ima smisla za ’’nas odrasle’’ osobe.
Znam da nužda tera naše distributere da prikazuju različite verzije filma u istom bioskopu, ali za sve one koji nisu deca koja još ne mogu da čitaju, gledanje sinhronizovanih crtaća predstavlja zaista vrhunsku besmislicu. Naročito u ovom slučaju gde originalni glasovi govore onim čudnim jezikom Sera Aleksa Fergusona, ali razumljivo i šarmantno. Toliko dopadljivo da je to i jedan od glavnih kvaliteta filma. A za 3D ni J. ni ja zaista nismo previše marili. Ipak, ništa nije moglo da me pripremi na sastav publike u jednoj od manjih dvorana tržnog centra Ušće – bio sam jedini muškarac u relativno dobro popunjenoj dvorani.
E sad, neko drugi će praviti analizu toga zašto (tako je bilo makar na ovoj mojoj projekciji) ’’Hrabra Merida’’ nije privukla dovoljno dečaka/muškaraca, ali možda je bilo i previše naznaka u promociji filma da je ovo prvi Piksarov crtać u kojem je jedna devojka glavna junakinja filma. Ko zna, da su dečaci znali da Merida svoje probleme rešava na način koji možda i ne priliči finim curicama, možda ja i ne bih bio toliko usamljen u bioskopu, ali sve je to apsolutno nebitno u odnosu na to kako smo se mi zaista proveli.
A bilo nam je sjajno. Možda ne baš toliko sjajno kao kad smo gledali ’’The Incredibles’’ ili recimo ’’Toy Stories’’, ali u svakom slučaju mnogo bolje nego što se može zaključiti čitajući filmske kritike koje su iz nekog razloga ponovo dočekale na nož jedan film iz ove slavne radionice. J. i ja, i pored svega, nismo nimalo zabrinuti za sudbinu Piksara, čak ni kad se Diznijev zamak šepuri u najavnoj špici.
A u filmu, Merida je crvenokosa Škotlanđanka, vrlo vešta ’’ratnica’’ i kćer kralja Fergusa i kraljice Elinor. Ali koliko god Merida volela svoje roditelje i obrnuto, uvek je tu i ta besmislena tradicija koja kraljevskom paru nalaže da svoju kćer da onoj porodici čiji se kandidat za mladoženju prikaže u najboljem svetlu. Naravno, Meridi ne pada na pamet da učestvuje u takvim igrama, pa prkoseći roditeljima, a naročito majci, ona pronalazi rešenje u paktu sa vešticom koja joj za ovu specijalnu priliku daje čarobni napitak koji, međutim, ubrzo postaje kletva koja će prvo majku, a zatim i njenu braću pretvoriti u opake medvede, istorijski velike neprijatelje ovog Kraljevstva. Ali Merida vrlo brzo uviđa svoju zabludu i ulazi u trku sa vremenom da pre zore razbije kletvu i povrati ljubav svoje porodice.
Ovaj konflikt je toliko pažljivo i inteligentno razrađen da je teško setiti se nekog animiranog lika iz bliže ili dalje prošlosti koji je toliko plenio, ali i zabavljao publiku. Uopšte, odnos majke i ćerke je centralni u ovom filmu, on je čak i iznad svake avanture i po tome se ovaj Piksarov film i razlikuje od svih prethodnih. Po tome se razlikuje od svega što smo u dečijoj literaturi, naročito u bajkama kakva je i ''Hrabra Merida'', imali prilike da čitamo. Često idealizovan i sentimentalizovan odnos ovde je postavljen naglavačke i to je osnovna snaga koja pokreće ovaj film.
Ali bez obzira na ove komplikovane odnose, akcija i humor su i dalje dominantne vrednosti ovog filma koji ponovo otkriva onaj Piksarov kvalitet da podjednako dobro zabavlja i decu i odrasle. Istina, ovde baš i nema puno mesta za pop reference koje će odraslu publiku podsetiti na prošla vremena ili praviti neku paralelu sa stvarnim svetom, no poigravanje sa nekim stereotipnim predstavama o Škotskoj, ali i tradicionalnim shvatanjem porodice i braka, univerzalni su i urnebesni za sve starosne ciljne grupe, kao i obično.
Tako i preporuka stiže i od mene i od J. Svaka na svoj način. Činjenica je, ženski momenat postoji i vrlo je bitan, ali ne verujem da ima puno dečaka koji bi mogli da odole šarmu ovakve princeze kakva je hrabra Merida. Da sam klinac, sanjao bih je, sto posto.
Ja: ****
J: ****1/2