Ovo je recenzija o filmu koji je sniman u Beogradu, pa stoga, verovatno, imamo posebne emocije. Hm, ali ne i Miško Bilbija. Pročitajte njegovo mišljenje o filmu Pirsa Brosnana.
The November Man (2014)
Režija: Rodžer Donaldson
Uloge: Pirs Brosnan, Luk Brejsi, Olga Kirilenko, Lazar Ristovski
Distributer: Blitz
Film "Novembarski čovek" u Beogradu počinje da se prikazuje tek kroz desetak dana, ali ja sam, eto, imao prilike da ga na svom otoku, jedinom u Jadranu sa digitalnim bioskopom, odgledam nešto ranije. Istina, pod imenom "Studeni čovek".
Šteta što se film ne zove "December man''. Verovatno bi u ovdašnjem prevodu glasio "Prosinečki"
No, da budem sasvim iskren, nisam siguran da bih ga gledao da sam u Beogradu. Verovatno bih izabrao nešto drugo, ali ovde baš i nisam imao izbora ove nedelje. U trci između Nindža turtli, Glupana i tupana u ko-zna-kom nastavku i bivšeg Bonda, izabrao sam ovaj poslednji film. Uostalom, bilo je tu nekoliko stvari koje su me i privlačile u lokalno kino. Taj Pirs Brosnan, recimo, uopšte nije bio loš Bond, pa ga to nekako automatski preporučuje u svakom filmu koji spada u špijunski žanr. Sve to, pa možda i više, važi i za reditelja "Novembarskog čoveka"', Rodžera Donaldsona. Možda ovaj Novozelanđanin i nema neku posebno impresivnu filmografiju, ali teško je zaboraviti njegov izlet u špijunske vode sa filmom "No Way Out".
Sećate li se tog filma iz 1987. godine? Ono kada je Kevin Kostner sovjetski špijun u Pentagonu? Ili je možda kontrašpijun? Neću ni to da vam spojlujem, jer ako ga niste do sada videli, onda je sada krajnje vreme da ga potražite i pogledate. Sjajna priča, neverovatno uzbudljiv film.
I konačno, tu je i moj rodni grad, Beograd, u kojem je '"Novembarski čovek" sniman prošle godine. Sećate se kako je centar grada letos zatvaran nekoliko puta zbog snimanja akcionih scena sa Pirsom Brosnanom? To je dakle zbog ovog holivudskog filma, tako da, kad se sve sabere, teško da sam mogao da odolim ovakvom izazovu u sad već polupustom dalmatinskom gradiću koji su već skoro svi turisti napustili. A uskoro ću i ja, vala.
Beograd glumi i sebe i Moskvu u ovom filmu. I to dosta pristojno. Kad je Moskva, onda je garaža na Obilićevom vencu ukrašena ruskom ćirilicom, a kadrovima promiču vozila sa ruskim reklamama, a kad je Beograd, onda je ponakav kakvim ga i znamo. Istina Skupština grada je hotel Imperijal i slično, ali dobro, filmska mašta nema granica. Uostalom, prepoznavanje delova grada, zelenih pijaca i sličnih lokaliteta bila mi je, ispostaviće se, glavna zanimacija tokom gledanja ove neubedljive drame. Obračun kod Pevca, lude vožnje Novim Beogradom, šetnje dorćolskim ulicama, prepoznavanje epizodista i statista - srećom pa sam makar time mogao da se bavim.
Jasno je sad već svima - bezveze je "Novembarski čovek". Baš bezveze.
Pirs je proslavljeni i ugledni, ali sad već malo zaboravljeni i ostareli britanski špijun koji u BG dolazi ne bi li iz ralja međunarodne špijunaže izvukao svoju nekadašnju ljubav, ali to mu ne polazi za rukom jer dotična biva ustreljena već na samom početku filma, te našem junaku i ne preostaje ništa drugo već da pronađe krivca ili krivce i osveti im se za ovaj bolni gubitak. Naravno, u tradiciji žanra, u ovu priču umešaće se bezbroj likova za koje nećete baš sa lakoćom moći da tvrdite da li se bore na našoj ili njihovoj strani, ali vremenom će se sve to iskristalisati i pojasniti.
U pozadini priče koja se još i može progutati, stoje i motivi glavnih političkih aktera koje je,
međutim, jako teško shvatiti. Tako, na primer, centralni negativac, ruski populistički političar kojeg glumi Lazar Ristovski, predstavlja bivšeg oficira sa sumnjivom prošlošću, ali i blistavom budućnošću (sve dok se za to ne priupita Pirs) koji je usko povezan sa američkom službom i čiji je zadatak da Rusiju uvede u NATO pakt i okrene protiv Bliskog Istoka?! S druge strane tu je Olga Kirilenko kojoj je Laza pobio čitavu familiju i naknadno je zlostavljao dve godine, pa je i ona osvetnica sa neoborivim motivom. Ostatak zapleta uključuje i dodatna trabunjanja o Čečeniji i sličnim ratovima, kao i o ostalim globalnim geopolitičkim temama. Sve to u 108 minuta koji, subjektivno, dosežu i do granice od 180 minuta.
Ukratko, sve je ovo bilo dosta teško gledljivo. Prepuno rupa, što u špijunskim filmovima naročito smeta. Sve to uz dosta kilavo režirane akcione scene. Takva je i gluma, mada se naši još i dobro drže, naročito Beograd. Scenario, očekivano, najgori od svega. I dete bi teško bilo ubediti da je ovako nešto moguće. Količina špijunskih klišea već viđenih u sličnim filmovima je frustrirajuća. Konačno, i lokalni rusofili će biti razočarani i razjareni načinom na koji su predstavljena naša pravoslavna braća, ali ni omraženi Anglosaksonci nisu ništa bolje prošli.
Čečeni su zato okej, rekao bih.
Tako da je presuda jasna. Proučite repertoar kroz desetak dana, siguran sam da ćete moći i bolje da prelomite.
Ja: **