Problem za našeg avanturistu u Nišu - Medijana, drevni grad, ne radi zbog rekonstrukcije.
- Osmi dan -
Pokušaj da ustanem rano i sednem na motor su bili osuđeni na propast. Realno, bilo je i za očekivati. Srećom, Žile je trebao nekim svojim poslom da ode do Niša pa smo zajedno seli u kombi oko jedanaest sati ujutru. Odvezao me je do Medijane ali tamo nije bilo nikoga.
Tek posle nekih petnaestak minuta došli su neki majstori koji su mi rekli da je nalazište zatvoreno za posetioce jer su građevinski radovi u toku. Kontaktirao sam osobu iz Zavoda za zaštitu spomenika u Nišu i ona mi je rekla da fotografisanje nije dozvoljeno, da se moram obratiti zvaničnim putem i da odgovor ne mogu dobiti pre ponedeljka. I jedna informacija koja može biti od koristi: predviđen završetak radova je za kraj ove godine kada bi Medijana trebala ponovo da bude otvorena. Meni nikako ne odgovara da čekam odgovor u kom bih dobio informaciju kada bi ljudima iz Zavoda odgovaralo da fotografišem nalazište, tj. gradilište jer je sve pokriveno, tako da ću Medijanu preskočiti.
Žile me je ostavio u centru i produžio da završi svoje obaveže, a ja sam malo prošnjurao centrom. Seo sam u pešačkoj zoni u jednom kafiću da popijem kafu, prvu tog jutra. U stvari, nije baš bilo jutro, već je prošlo podne. Fotografisao sam Nišku tvrđavu koja je sazidana u vreme vladavine Otomana, ali tu je bila tabla sa Konstantinovim likom pa mi se to učinilo interesantno.
Prijalo mi je da se malo odmorim i opustim. Ubrzo je došao Žile i pre puta nazad za Pirot svratili smo do njegovog brata na kaficu. Po dolasku u Pirot proveravali smo motor. Primetili smo da je neko ingeniozno produžio žice koje vode do pumpe za gorivo. Postoji mogućnost da je i to bio uzrok problema koje sam imao. Žile je to brzo sredio i lepo namestio, baš kako treba. Žile je primetio da je i ona dotrajala. Mislim da je posle 24 godine korišćenja došlo krajnje verme da se i ona promeni. Put bi trebalo da izdrži, ja ću misliti pozitivno pa ćemo videti.
Uveče Žile i ja smo se prošetali po Pirotu. Grad je prilično živ, dosta se omladinaca šeta po ulicama. Prvo smo klopali po pljeku, onako, nešto lagano za pred laku noć, a onda me je odveo na piroćanski specijalitet - Pirotski kačamak. To namerno nisam slikao jer nikada nećete pogoditi šta je to, a ako se desi da budete makar u blizini Pirota obavezno napravite pauzu u centru da ga probate. Ja sam se oduševio. Oko 22h smo otišli na spavanje jer ustajemo oko pola pet. Žile ide na planinarenje sa drugarima, a ja nastavljam put dalje. U kom pravcu još ne znam. Imam par ideja u glavi ali kako to obično kod mene biva sve mi nešto sine u poslednji čas.
U Pirotu sam upoznao fenomenalne ljude, dobre, druželjubive, neposredne, opuštene, spremne da pomognu... Mislim da sam video grad u najboljem svetlu. Odmah su mi pomogli oko motora, pokazali mi grad, upoznali me sa svojom ekipom. I da - nisu stipse nikako kao što se "priča u narodu". Veliko hvala Bokiju, Conki, Ireni i Bojani na društvu i super provedenom vremenu, a naročito domaćinu Žiletu koji mi je mnogo pomogao. A svima vama kažem da ako se desi da o Piroćancima neko nešto negativno kaže, makar i u naznakama, sipaću mu ricinus u kafu i staviti kaktus u wc šolju!