U srpskim zatvorima ne postoji sistemski oblici torture, ali zbog velikog broja osuđenika u odnosu na kapacitete uslovi su nehumani, ocenjeno je danas na skupu posvećenom toj problematici.
Podržano je otvaranje Kancelarija za alternativne sancije, kroz koje je u ovoj godini kazne odrađivalo 673 osuđenika, ali i ukazano da bi trebale da zapošljavaju više ljudi i da budu samostalnije u radu. Novinarima su predstavljeni rezulatati istraživanja Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, sprovedeni od septembra do decembra ove godine u šest zatvorskih ustanova, pohvaljeni su predstavnici Uprave za izvršanje zavodskih sankcija i Ministarstva pravde koji su omogućil monitoring u svakoj od ustanova kao i razgovore sa zatvorenicima, uvid u dokumentaciju... Doktorka Aleksandra Dizdarević je ukazala da u zatvoriam rade uglavnom mladi lekari kojima je to prvi posao, a da veliki problem predstavlja i to što nisu pod ingerecnijom ministarstavz zdravlja, već Uprave zatvora. Ona smatra da bi to trebalo promeniti isto kao i organizaciju rada lekara u zatvroima u kojima "i kada ih ima dovoljno nisu dobro organizovani". Dizdarević je ocenila i da veliki problem predstavalja to što osuđenici nemaju kod sebe zdrvstvene knjižice tako da i to stvara probleme kada se šalju kod civilnog lekara. Ona je istovremeno navela i da je pozitivno što osuđenici "u 90 odsto slučejeva tvrde da su im najbliži ljudi iz službe obezbeđenja i da sa njima imaju najmanje problema i da ih doživaljavaju kao najbliže ". "To pokazuje da su stare metode i boljke doživele transformaciju ....a kada smo 2001. ušli prvi put u zatvore bilo je strašno", rekla je Palibrk aludirajuć na tada dijamentralno suprotan odnos čuvara i zatvorenika. Prema njenim rečima , mere prinude se i dalje primenjuju ali manje nego ranije i koriste se samo u izuzetnim slučjevima, dok tokom posete zatvorima nije zabeležen nijedan sučaj torture. Ona je ukazala i da je zatvroska sulužba obezebđenja i dalje potpuno van zdravstvenog sistema kontrole "iako su to ljudi koji nose oruže i često neprestalno rade po 48 ili 72 sata". "Ovi ljudi su pod velikim stresom zbog prirode posla koji obavljaju i mora da im bude posvećena velika pažnja", rekla je Palibrk. Veliki broj osuđenika u zatvorima, po rečima Jelene Mirkov Subotić, je problem koji dovodi do nehumanih uslova života i rada kažnjenika. Ona smatra da bi nadležni mogli i da naprave drugačiji raspored zatvroenik jer je "Padinska skela poluprazna dok je recimo Sremska Mitrovica više nego prepunjena" Prema njenim rečima zabrinjava i veliki broj povratniak u zatvore, a država mora da se opredeli da li želi, da zatvori služe samo za kažnjavanje ili i za resocijalizaciju.
Saradnica te nevladine organizacije LJiljana Palibrk je ukazala da "u svim zatvorima nedostaje popriličan broj radnika obezbeđenja' - u Nišu 50, u Valjevu njih tridesetak, u Požarevcu otprilike trećina...