Evo šta piše u Deklaraciji o ZAJEDNIČKOM JEZIKU na većem delu nekadašnje zajedničke države, Jugoslavije.
Srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik, crnogorski jezik... Godinama unazad traje debata o tome koji je jezik "dominantan" na prostoru Balkana. Ovde, u Srbiji, reći će: postoji samo jedan jezik, srpski jezik, ostalo su njegove varijante. U Hrvatskoj će, pak, govoriti da hrvatski jezik postoji i da je "drugačiji" od srpskog.
Naučnici, lingvisti, sociolozi... mesecima unazad održavaju tribine pod nazivom "Jezici i nacionalizmi" u nameri da pokažu i dokažu da je to JEDAN jezik i da je najvažnije da se razumemo. Posle nekoliko tribina (u Beogradu, Sarajevu, Splitu i Podgorici), odlučili su da sastave Deklaraciju o ZAJEDNIČKOM JEZIKU.
Ovim povodom danas se oglasio premijer Hrvatske Ivo Plenković, koji se zgrozio i na samu pomisao o nekakvom zajedničkom jeziku.
Ni srpski, ni hrvatski, nego NAŠ jezik
Evo sadržine DEKLARACIJE O ZAJEDNIČKOM JEZIKU:
"Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik - odgovor je potvrdan.
Reč je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država sa prepoznatljivim varijantama - kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, odnos istog naspram različitog u jeziku i međusobna razumljivost.
Korišćenje četiri naziva za standardne varijante - bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski - ne znači da su to i četiri različita jezika.
Insistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korišćenja jezika kao argumenta za segregaciju dece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih "prevođenja" u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gde one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici Deklaracije, smatramo da:
• činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
• svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodifikovati svoju varijantu zajedničkog jezika;
• sve četiri, trenutno postojeće, standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
• policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
• činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
• između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rečničkom blagu kao i na ostalim jezičnim nivoima, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korišćena;
• standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Zato, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na:
• ukidanje svih oblika jezičke segregacije i jezičke diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
• zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
• prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanti;
• izbegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih "prevođenja" u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informisanja;
• slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičkih raznovrsnosti;
• jezičku slobodu u književnosti, umetnosti i medijima;
• slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
• i, konačno, slobodu "mešanja", uzajamnu otvorenost, kao i prožimanje različitih oblika zajedničkog jezika na sveopštu korist svih njegovih govornika.
