Trener Vojvodine u intervjuu za klupski sajt rekao da želi da duže godina vodi "lale". Za Nemanju Bilbiju vreme tek dolazi. Vojvođanska kuhinja pre španske.
Posle prvog kiksa u novoj prvenstvenoj sezoni (1:1), uprava je odlučila da se zahvali Ljubomiru Ristovskom i da u pomoć pozove Vukičevića. Ispostaviće se - odlilčan potez. Otkako je došao Vojvodina je ostvarila dve pobede.
Vukičević je dao intervju za klupski sajt u kojem je odgovarao i na pitanja navijača, i poručio da mu je želja da bude trener Vojvodine na duže staze i da sa "lalama" osvaja trofeje.
"Tačno je da sam po potpisivanju ugovora sa Vojvodinom rekao predsedniku Butoroviću da mi je najveća želja da budem trener Voše makar do jubileja kluba, 2014. godine, odnosno stogodišnjice. Značilo bi to da sam dobro radio, ispunio očekivanja kluba, navijača i svoja lično, a to je, nema dileme, makar jedan domaći trofej u vitrinama Vojvodine", rekao je crnogorski trener.
On je dodao i da je zajednički cilj svih koji rade u Vojvodini - osvajanje trofeja.
"Mislim da niko pametan ne bi napuštao klub nakon pobede u nacionalnom Kupu ili prvenstvu, pa tako ne bih ni ja", rekao je Vukičević.
Navijači Vojvodine voleli bi da vide Nemanju Bilbiju češće u porvom timu. Vukičević, međutim, smatra da je još rano za mladog napadača, ali ceni njegov karakter i želju da se dokaže.
"Slažem se sa mnogim izrečenim konstatacijama da Nemanja Bilbija mora, obzirom na njegov talenat i znanje, napraviti zavidnu karijeru.Međutim, on se nalazi u veoma specifičnoj situaciji jer je konkurencija za mesto napadača u Vojvodini izuzetno oštra. Upravo zbog toga bio sam mišljenja da bi i za Bilbiju i za Vojvodinu bilo dobro da narednih šest meseci provede u sredini u kojoj bi igrao kako bi se na zimu vratio raspoložen i sa puno samopouzdanja. Nemanja je pak odlučio da ostane i pokuša da se izbori za mesto u prvih 11. Kao trener, ja izuzetno poštujem njegovu odluku i on će u narednom periodu imati status kao i svi ostali igrači“.
Na pitanje gde se najbolje osećao u klubovima u kojima je igrao i gde je pruđao najbolje partije, Vukičević, inače bivši igrač Partizana je odgovorio:
"Najbolje sam, po mom mišljenju, igrao u Radničkom sa Novog Beograda u vreme dok se taj klub takmičio u društvu najboljih. Bilo je to sredinom devedesetih godina.Deo svoje igračke karijere proveo sam u Sevilji, ali na moju nesreću nisam se tamo puno naigrao. U tome me je sprečila teška povreda ali bez obzira na to, klub se prema meni odnosio kao da sam najbolji igrač na svetu. Sve, pa i najsitnije obaveze iz ugovora prema meni su ispunjene. Iz Španije nosim najlepše uspomene".
Zanimljivo, u intervjuu nijednom nije pomenuo ime Partizana, kluba za koji je igrao. Ili mu je uredništvo sajta to "izbacilo".
Inače, Vukičević kaže da je lopta oduvek bila deo njegovog života.
"Roditelji su me često nalazili kako igram fudbal na istom onom mestu na kom su me i ostavljali kada su odlazili na posao. Fudbalska igra uskoro je odredila moj životni put mada sam u školi bio dobar učenik. Završio sam IV stepen srednje turističke škole, a onda postao profesionalni fudbaler“, prisetio se Vukičević.
Bila su mu postavljena i neka zanimljiva, leksikon-pitanja:
Kada bi u isti čas osetili dva mirisa kuhinje: vojvođanski i španski, na koju bi stranu krenuli ?
“Definitivno, okrenuo bih se u pravcu klupske kuhinje (vojvođanske) koju vodi gospođa Ceca. Ona je pravi umetnik u svom poslu. Ako neko 37 godina hrani fudbalere Vojvodine nema svrhe dalje objašnjavati ništa”.
Jedan navijač ga je pitao otkad nosi takvu frizuru i da li će ići kod istog frizera kao prvi čovek Vojvodine Ratko Butorović?
"Još od ranog detinjstva nosim ovakvu frizuru, može se to videti i na fotografijama iz tog vremena. Možda su u tome ulogu imali filozofija i shvatanje argentinskog stila fudbala. Ne znam kod kojeg frizera ide gospodin Butorović, ali zašto da ne", odgovorio je Vukičević.
Drugog navijača je zanimalo za koga Vukičević navija.
"Nisam ničiji navijač, ja radim u FK Vojvodina. Sa fudbalerima pričam na fudbalskom jeziku.Da se razumemo, nemam problem da se sporazumevam na španskom i engleskom jeziku - po potrebi".
Vukičevića su pitali i ovo:
"Koliki je uticaj pukovnika Božovića na razvoj vaše karijere i koliki je bio njegov uticaj prilikom vašeg prelaska u "Srpsku Atinu"?
"Gospodin Radojica Božović nije u FK Zeta bio pukovnik i ja ga kao takvog ne poznajem. On je, za vreme dok sam bio trener Zete u mom prvom mandatu, bio predsednik kluba. Činjenice kažu - najuspešniji u istoriji jer smo u to vreme u zajedničkoj srpsko-crnogorskoj ligi osvojili četvrto mesto i po prvi put se plasirali u Evropu. Za vreme mog drugog trenerskog mandata u klubu iz Golubovaca, gospodin Božović nije imao nikakvu funkciju, a nije čak ni dolazio u klub. Preporuka za moj dolazak u Vojvodinu isključivo su rezultati sa klubovima u kojima sam radio i ništa više", rekao je Vukičević.
(MONDO)