Leto, sezona godišnjih odmora. Stotine automobila čeka satima ispred graničnog prelaza. Sunce prži, klima radi, ali leđa su zalepljena za sedište automobila. Deca nervozna. Oči vozača prate temperaturu rashladne tečnosti... Između automobila, tik od retrovizora provlači se nekoliko natovarenih motocikala sa kraja kolone skoro do rampe. Neko bi rekao, čist bezobrazluk!
To je tipična slika sa graničnog prelaza
Situacija opisana u uvodu teksta je tipična za granične prelaze i naplatne rampe tokom sezone odmora. Svi čekamo tih nekoliko nedelja u godini kada ćemo posle napornog rada otići na debelo zasluženi odmor. Motociklisti takođe.
Nisu retki slučajevi da prolazak motocikala između kolone vozila bude doživljeno od strane drugih vozača kao bahatost. Bude tu i po neki neumesan komentar, pa čak i namerno "zatvaranje" slobodnog prostora kako se motocikl ne bi "provukao". Što bi on išao preko reda kada i drugi čekaju?!
Šta je u glavi tog motocikliste?
Isto što i u glavi vozača automobila. Odmor, računi, porodica, obaveze i sve ono što život donosi. Upamtite, kada vidite motocikl... Ne vidite samo mašinu. Ispod kacige je čovek.
Da nisu motociklisti možda malo bezobrazni?
Razumemo da motociklista koji prođe između vozila ka pasoškoj kontroli ume da i druge vozače iznervira koji čekaju satima u automobilu. Iz perspektive vozača koji ne vozi motocikl i ne poznaje motociklizam, to može da deluje iritirajuće. Međutim! Postoje opravdani razlozi zbog čega je provlačenje motocikla u tim situacijama ne samo opravdano, već i NUŽNO.
Kako je motociklistima u tim situacijama?
Sposobnost da situaciju posmatramo iz različitih perspektiva je vrlina koja nam pomaže da donesemo ispravno mišljenje i činimo ispravne postupke. Hajde da vidimo kako je ispod kacige pa ćemo nadamo se, biti više "kolegijalni" kada delimo put.
Mit je da se motociklista rashlađuje vetrom
Svako ko vozi motocikl sigurno je dobio "letnji kompliment" da se na motoru rashlađuje jer se ne kuva u kabini automobila. To jednostavno nije tako.
Tokom celodnevne vožnje motocikla koji je natovaren i težak, sa kompletnom zaštitnom opremom, na temperaturama od 35 do 40 stepeni, motociklista gubi veliku količinu tečnosti koja može da dovede do dehidracije i kolapsa.
U teškim uslovima, motociklista može da izgubi i preko 6 litara tečnosti. Teorijski čak i više zavisno od osobe i uslova. Medicinska i sportska istraživanja pokazuju da čovek može da izgubi između jednog i dva litara tečnosti na sat kada su temperature visoke. Zato količine izgubljene tečnosti mogu doći do brojki koje zvuče nerealno, a zapravo su dokazane činjenice.
Na temperaturi od 40 stepeni, motociklista nosi:
- Podkapu
- Zaštitnu kacigu
- Zaštitnu jaknu
- Zaštitne pantalone
- Rukavice
- Čizme
Da, oprema poseduje membrane, ventilaciju, postoji i prozračna oprema. Oko zaštitne opreme i bezbednosti nema kompromisa na motociklu. Koliko god oprema bila kvalitetna, u njoj će gotovo UVEK biti vruće. Zato motociklisti gube velike količine tečnosti. Dok motocikl stoji, oprema sprečava isparavanje znoja. Kad se motocikl kreće otvorenim putem, vetar ubrzava isparavanje pa motociklista često i ne primeti količinu znoja kroz koji je izgubio tečnost.
Flašica vode nije dovoljna a nema ni ko da je doda
Za razliku od kabine automobila, na motociklu nema klime. Nema držača za flaše. Tokom vožnje motocikla ne možete jednostavno otvoriti flašicu vode dok ste u pokretu. Nema suvozača koji će vam otvoriti flašu vode iz rashladne torbe. Unos tečnosti tokom vožnje motocikle je otežan i često kasni, jer se ne može stati uvek i svuda. Treba stati na bezbednom mestu u hladovini, sići sa motocikla, skinuti kacigu, otvoriti prtljag, piti vodu, pa sve to odraditi ponovo u obrnutom redosledu.
Dolazimo do gužve na granici
Motociklista koji je došao do granice nakon višesatne vožnje, već je došao iznuren. Zli jezici bi rekli da su i ostali vozači došli umorni. Jesu naravno, niko ne spori. Za razliku od vozača automobila kojima radi klima u kabini, koji imaju zatamljena stakla i koji voze u šortsu i majici, mogu da jedu i piju u kolima, motociklista taj luksuz nema.
Zašto ne treba da čeka u koloni?
Ispod kacige je čovek, a taj čovek je obučen u zaštitnoj opremi od glave do pete. Sedi na motociklu na otvorenom gde:
- Temperature često prelaze 40 stepeni.
- Temperatura asfalta leti može dostići čak 60 stepeni.
- Motociklista sedi na motociklu, kojem agregat isijava toplotu. Kao da sedi na TA peći.
- Oko motocikla i motocikliste nalaze se automobili, koji dodatno zagrevaju vazduh i sagorevaju gorivo koje motociklista udiše.
Pakleni uslovi
Kada smo razumeli sa čime se motociklista susreće, bez preuveličavanja i senzacije možemo reći da su takvi uslovi opasni za motocikliste i često nepodnošljivi. Gde, pri tom, motociklista mora da vodi računa da u svakom trenutku drži motocikl od 200 do 260 kilograma da se ne preturi.
Zato će najveći broj motociklista pokušati da se "provuče" bliže do pasoške kontrole kako bi smanjili rizik po svoje zdravlje.
Motocikl koji se provukao nije vama na štetu
Na graničnom prelazu nema stotine motocikala u istom trenutku. To su obično pojedinci sa saputnikom ili manje grupe od svega nekoliko motocikala. Motocikl sam po sebi, ne stvara gužvu, jer je agilniji i malih dimenzija. Svako ko putuje ili koristi motocikl, učinio je opšte dobro, jer smanjuje gužvu i manje zagađuje.
Drugo, motociklisti se veoma kratko zadržavaju na pasoškoj kontroli jer nemaju prtljag, niti u vozilu putuje više ljudi. Jedan motocikl neće produžiti čekanje kolone kao jedan automobil.
Kako kao motociklista postupiti?
Postoje neka "nepisana pravila" kako se provući kroz gužvu. Pre svega, brzina provlačenja bi trebala biti brzina hodanja. Vodite računa na dodatne bočne kofere kako ne bi zakačili drugo vozilo.
U koloni koja stoji, često se dešava da putnici otvore vrata automobila. Postoje i ljudi koji prolaze pešaka između vozila itd. Treba voditi računa i o vozačima koji imaju nameru da se agresivnije prebace iz trake u traku čim ugledaju metar slobodnog prostora.
Ne turirajte motocikl i slično! Ako nema prostora, svirnite par puta kratko da privučete pažnju ili gestikulirajte vozaču da napravi malo prostora za prolazak. Većina ljudi to i uradi. Ispred kućice, nemojte se nacrtati baš točkom prvi kao da se gurate. Stanite iza par automobila, dajte signal vozaču iza vas da ćete biti ispred njega. U većini slučajeva, kada se uredno javite i stanete, niko vam neće praviti problem.
Štaviše, nije retkost da policijski službenici sami usmeravaju motocikle da prođu napred. Ne zbog privilegije već zbog rizika koje smo već opisali.
Šta vozači automobila treba da urade?
Ništa posebno. Osim da imaju u vidu činjenice iz ovog teksta. Ukoliko možete, kada uočite motocikl u gužvi napravite mu nekoliko centimetara više prostora da prođe između vozila. Nemojte isterivati pravdu namernim zatvaranjem prostora, otvaranjem vrata i tome slično.
Provlačenje motocikla čini vozača bezbednijim
Već smo pisali o teškim uslovima i dehidraciji vozača motocikla. Motociklista koji je dehidriran u zaštitnoj opremi na vrućini, gubi vreme reakcije, koncentraciju i teže procenjuje situacije. To su krucijalne stavke za bezbednost motocikliste. Jer, put se ne završava posle rampe, već motociklistu možda čeka još ko zna koliko kilometara do odredišta.
Provlačenje nije bahatost
Motocikl koji se provlači između nepregledne kolone automobila nije bahatost niti prolazak preko reda. To je radnja kojom se motociklista čuva od dehidracije i pada koncentracije kako bi bezbedno stigao do svog odredišta.
Zato, kada vidite da se motocikl provlači, vaših nekoliko ustupljenih centimetara prostora umnogome olakšava motociklisti znači više nego što izgleda.
BONUS VIDEO:
(Polovniautomobili/Mondo)