Odluka da nekadašnja Ulica Stevana (Stjepana) Filipovića u Beogradu promeni naziv u Ulica Emila Perške, izazvala je buru reagovanja u regionu.
"Vlasti srpske metropole odlučile da preimenuju ulicu nazvanu po partizanu, svi su ostali u šoku kad su saznali novo ime", pišu o ovoj odluci hrvatski mediji.
"Ništa čudno za prilike u jugoistočnoj Europi – u još jednom gradu, lokalne vlasti odlučile su da preimenuju ulicu nazvanu po partizanu i narodnom heroju, koja će se ubuduće zvati imenom i prezimenom nekadašnjeg predstavnika režima Nezavisne Države Hrvatske. Jedina je začkoljica u tome da se sve ovo posljednjih dana dešava u - Beogradu", piše o ovom neobičnom slučaju "Jutarnji list".
Hrvatski portal podseća da je nedavno zvanično objavljeno da je nekadašnja Ulica Stevana (Stjepana) Filipovića promenila naziv i da se u obrazloženju navodi se da je Perška bio profesionalac, zvezda jugoslavenskog fudbala i prvi igrač koji je odigrao 10 utakmica za nacionalni tim u prvoj deceniji nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Međutim, kada je već odlučeno da Perška dobije ulicu, otkrilo se da je on bio i hrvatski nacionalista, a kada je 1941. uspostavljena NDH, sve do kraja rata, radio je u policiji. Zato ne čude ogorčeni naslovi u medijima, poput Telegrafovog: „Ustaša ima ulicu u Beogradu! Emil Perška isterao Stevana Filipovića iz Železnika”.
Portal dalje ocenjuje da je odlukom beogradskih vlasti, stvarno "nastradao" Stjepan Filipović, Hrvat koji je kao partizanski komandant, pogubljen u Srbiji, a njegova slavna fotografija na kojoj stoji uzdignutih ruku nalazi se u sedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku, dok je njegov spomenik u Hrvatskoj, dignut u vazduh.
Dalje se objašnjava:
"Za razliku od Filipovića, koji je bio Hrvat, jugoslovenski orijentisani komunista, Perška je po nacionalnosti Slovak, ali, politički, žestoki Hrvat. To ga ipak nije sprečavalo da između 1920. i 1928. odigra 14 utakmica i postigne dva gola za reprezentaciju Kraljevine SHS, za koju je nastupao na Olimpijskim igrama 1920., 1924. i 1928. Kao napadač zagrebačkog Građanskog, osvojio je tri prvenstva tadašnje države, ali se krajem dvadesetih posvađao s klupskim vodstvom i preselio u Karlovac. Nakon što je 1928. Puniša Račić u beogradskoj skupštini pobio prvake HSS-a, svi hrvatski fudbaleri pa i Perška, odbili su da nastupaju za državnu selekciju".
Uskoro je, dodaje se, završio igračku karijeru i posvetio se sportskom novinartvu i publicistici.
Po uspostavljanju NDH, Emil Perška je promovisao knjigu "Hrvatski vojnički revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički ustanak od 5.12.1918.", i radio u NDH policiji.
Hrvatski desničari ga slave zbog načina kako je navodno okončan njegov život. Tvrdi se da nije pobegao pred partizanima nego ih je s oružjem dočekao u svojoj kući, i tada je ubijen. Samo, koliko je poznato, ne postoje svedoci ili materijalni dokazi, koji potvrđuju ovu priču.
