On je živeo u stanu u Dositejevoj ulici u Kraljevu sa bakom Ljiljanom koja je neutešna nakon smrti unuka.

"Sa sedam godina ostao je bez majke i ja sam mu 15 godina bila staratelj. Bio je dobar mladić, đak vukovac u Osnovnoj školi 'Dimitrije Tucović', a kasnije dobar učenik kraljevačke 'Elektro-saobraćajno tehničke škole'. Ovo je preveliki gubitak za mene, a tugu ne mogu rečima da izrazim", u suzama govori Veljkova baka.

Ljiljana je rekla da se njen unuk redovno čuo sa ocem, ali da nije živeo sa njima, već u drugom kraljevačkom naselju.

"Prolazim kroz teške trenutke, više ne znam šta bih vam rekla. Veljko je bio sav razdragan, vedar mladić, voleo je sport, košarku. Završio je školu za kompjutere i pokušao da upiše i fakultet, ali nije dospeo do budžeta, pa je radio nekoliko poslova, od građevine do benzinske pumpe, čiji je bio radnik. Voleo je da svira, najpre u Muzičkoj školi, a potom i u Kulturno-umetničkom društvu", dodaje Ljiljana.

I komšije iz zgrade gde je mladić živeo sa bakom imaju samo reči hvale za njega.

"Prekjuče sam razgovarao sa njim, bio je veoma drag momak, u komšiluku se uvek čulo kada bi muzicirao. Osim frule, mislim da je svirao i falutu ili klarinet. Tuga do neba", rekao je jedan od komšija.

Članovi Kulturno-umetničkog društva "Kraljevačka riznica" istakli su da je Veljko bio njihov povremeni član, da je, prema potrebi, išao sa njima na nastupe i da nikada nije napravio ni najmanji problem.

Uzrok smrti i dalje nije poznat, a detalji će biti saopšteni nakon obdukcije.

(MONDO/Kurir)