• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

MASAKR KAKAV SRBIJA DO TADA NIJE VIDELA - UBIO DETE NA NOŠI I RODITELJE! Užasnuti policajci u spavaćoj sobi našli motiv

 Tamara Sekulović
Autor Tamara Sekulović

Jedan od najmonstruoznijih zločina u novijoj srpskoj istoriji, izuzimajući ratna vremena, dogodio se u Futogu u Novom Sadu u februaru 1997. godine.

 Borislav Čolić ubio porodicu u Futogu Izvor: Policijski materijal

Borislav Čolić, povratnik sa ratišta, 21. februara 1997. je pozvonio na vrata porodice Dobrivoja Smiljanića u Novom Sadu. Vrata mu je otvorio Dobrivoje i Čolić je najpre ubio njega na pragu, a zatim i Dobrivojevu suprugu Miomirku, koja je bila u drugom stanju ispalivši u njih hice iz "škorpiona" sa prigušivačem.

Krvavom pohodu tu nije bio kraj. Ono što je šokiralo i najiskusnije policajce, a potom i čitavu javnost, bilo je to što je u dnevnoj sobi pronađeno i telo trogodišnjeg Ivana. Dete je sedelo na noši kada je ubica ušao, prišao mu, prislonio pištolj uz čelo i potegao oroz.

Možda će vas zanimati

Tri tela oblivena krvlju nisu mu smetala da zatim izvrši ono što je i bio motiv surovog zločina - pljačku. Kako se ispostavilo, Čolić je iz stana pobegao sa koferom u kome je prema tvrdnji oca ubijenog Dobrivoja, bilo 100.000 maraka. Inspektori nalaze u spavaćoj sobi potencijalne dokaze za motiv - isečenu torbu. Inspektori su pretpostavili da je ta torba služila za držanje novca, ali i da je ta torba morala da bude isečena izuzetno oštrim nožem koji ne nosi svako. Na osnovu svega su shvatili da je ubica tražio novac...

Čolić je uhapšen je zbog nekog drugog dela, ali je jedan od zatvorenika kome se zločnac hvalio, to dojavio istražnim organima. On je otkrio i gde se nalazi "škorpion" kojim je izvršeno ubistvo. Inspektorima je Čolić od starta svakako bio sumnjiv, ali svedočenje zatvorenika i oružje koje su zahvaljujući njemu našli, zapečatilo je sve.

Ispostavilo se da je privedeni mladić koji je otkrio sve o Čolićevom zločinu znao ubicu odranije i da je upravo on taj koji je predložio da opljačkaju kuću Dobrivoja Smiljanića. Ali, kako se kleo inspektorima, nije znao da će iko biti ubijen. Opisao je kako je čekao Borislava u kolima ispred kuće ubijene porodice, a da je on "sa krvavim očima" ušao u vozilo nakon nekog vremena i priznao mu da je sve pobio, pa i dete, jer "ne ostavlja svedoke za sobom". Potom je i mladiću pripretio da ćuti da ne bi i on "popio metak".

Čolić je zbog ovog zločina osuđen na smrtnu kaznu, ali je ona kasnije preinačena u kaznu od 40 godina zatvora.

Umro u zatvoru prošle godine

Borislav Čolić (52), ubica iz Futoga, umro je po povratku iz zatvorske teretane 3. marta 2020. godine. On je nađen mrtav u hodniku između ćelija u zatvoru u Padinskoj Skeli.

"B. Č. je 3. marta izgubio svest odmah posle vežbanja u teretani, odakle se vraćao s drugim osuđenicima. Komandir koji je bio sa njima u pratnji odmah je pozvao zavodskog lekara, koji je pristupio reanimaciji sve do dolaska Hitne pomoći. I lekar Hitne pomoći je nastavio sa reanimacijom, ali je nakon 45 minuta pokušavanja da se oživi, morao da konstatuje smrt. Uprava Kazneno-popravnog zavoda u Beogradu postupila je u skladu sa zakonom i o svemu obavestila nadležne, sud, policiju i Tužilaštvo", saopšteno je tada iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Kaznu je trebalo da odsluži 2036. godine, kada bi imao 68 godina.

(Mondo)

Pročitajte i ovo

Komentari 4

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

AnTrZ

Samo jedan razlog mi dajte zbog čega bi ova svinja trebala da živi? Za ovakve zveri ne važe ljudska prava jer to nisu ljudi. Metak. Kraj.

Endzi

Da su mog oca reanimirali toliko jo's bi bio ziv. Ovako je mrtav 35 godina.

Da_ra

Pucaš detetu od 3 godine u glavu. Niti može da te prepozna ni da ugrozi budalu. I čim to možeš da uradiš hladnokrvno, ne treba da živiš uopšte, odmah država treba da presudi da umre u najgorim mukama. Ali posle svega, ostaneš živ, uživaš na grbači naroda, ideš u teretanu, pričaš priče i imaš pravo da te 45 minuta vraćaju u život. E moj živote...