Danijel Jovanović, poznatiji kao "Aladin Kraljina", odrastao je bez roditelja, kao tinejdžer imao je problema sa zakonom, a onda je osuđen na doživotnu robiju, da bi ta kazna čak dva puta bila preinačena.
To je bila lekcija koja ga je naterala da postane ugostitelj i da se opredeli za pošten rad. Svoju priču odlučio je da podeli sa gledaocima "Crne hronike" na Kurir televiziji.
"To se desilo u mom lokalu, držim kafane i kafiće. Došla je ekipa od trideset momaka, verovatno su hteli da me tuku, slomili su ceo lokal. Tolerisao sam i bio fin jer od toga živim. Prešli su sve granice i morao sam da im kažem da stanu, a oni su sve više cepali i razbijali. Morao sam agresivnije, a onda je počela frka, tuča, cepanje glave, flaše... Krv na sve strane. Ta kafana je zatvorena jer slučaj nije još rešen."
On kaže da je tada morao da ide na sve ili ništa, odnosno na to da se odbrani ili da ga neko ubije:
"Ja sam krenuo da se odbranim, nisam želeo da ga povredim. Rekao sam na sudu da se kajem i da ne bih to učinio. Odvalio sam deo stola i krenuo redom. Udario sam ga i sve se smirilo. Prvo su me osudili na doživotnu presudu, odmah sam uhapšen. Kasnije je sud saslušao moju priču i osudio me na pet godina zatvora."
Jovanović dalje objašnjava da je zatvor drugi svet, i da su ga svi gledali kao robijaša, ubicu, manijaka:
"Dobacuju svašta, neprijatna je situacija. U zatvoru imate pravila, ja to nisam znao. Mene je spasilo to što sam bio krupan, ali mogao sam i da budem u frci. Kada u zatvoru ćutite ispadate opasan lik, a ako previše pričate onda ste drukara, pevačica... Ne smete puno da pričate, ni sa bilo kim da pričate. Jedan dan u zatvoru je kao godina. Imao sam tuču možda prve noći u zatvoru. Seo sam na klupu na večeru i neko mi je prišao i rekao "digni se". Onda krene tuča. Ja sam rekao sebi, ja sam u zatvoru, nemam gde da se povlačim, dobiću batine, biće još gore. Shvatili su da ne dam na sebe.
On kaže da je bio okružen ubicama i narkomanima, pa i da ih sve tretiraju isto, bez obzira na to ko je šta učinio da se tu nađe.
"Dan je tamo mnogo spor. Radio sam sklekove, kasnije su mi to zabranili. Kasnije sam čuo da ne smeš da budeš u punoj formi jer bi onda mogao da pobegneš. U Ćupriji, gde sam ja bio, jedan čovek je bio osuđen za ubistvo i davno je uspeo da pobegne tokom šetnje. Nikad ga nisu pronašli. Ovo je zatvorska priča. Ima i ljudi koji nisu ništa krivi, ali su završili u zatvoru."
Jovanović kaže da ga je tetka očuvala, jer je odrastao bez roditelja, pa veruje da je njegov život već bio teži od zatvora:
"Kada ste bez roditelja morate da budete spremni na sve, i da se čuvate, branite, meni ovo nije strano. Ovo mi je najveći prekršaj koji sam uradio. Momak je bio u komi 30 dana. Kajem se, naravno. On je mlad čovek."
On je za kraj poslao preporuku mlađim generacijama da se "unormale":
"Treba da imaju kulturu prema starijima, da poštuju, da budu normalni, pomažu starijima, učine nešto dobro. Treba da uče od starijih, ništa ne može preko noći. Sve neka ide tiho, lagano, neka imaju cilj u životu i nek ostvare porodicu, to je najbitnije. Ja imam pet sinova.
BONUS VIDEO:
(Kurir/MONDO)