- Aleksandar Vučić je, prema navodima Ministarstva pravde, pomilovao 49 osoba pre ostavke na mesto predsednika Srbije 27. septembra.
- Advokat Viktor Gostiljac kaže da je u postupku ključna uloga Ministarstva pravde, dok je predsednikovo ovlašćenje suštinski protokolarno.
- On upozorava da bi odluke mogle biti osporene ako predlog ministarstva nije postojao ili je naknadno sačinjen.
Bivši predsednik Srbije Aleksandar Vučić pomilovao je 49 osoba pre podnošenja ostavke na mesto predsednika Republike 27. septembra ove godine. Na spisku pomilovanih su:
"Dijana Hrkalović, Dragana Živadinović, Nebojša Đokić, Miodrag Selaković, Marko Pavlović, Radoš Kadijević, Slobodan Pećinar, Željko Milivojević, Gorski Matović, Igor Elez, Nemanja Narači, Ognjen Stanković, Stevica Kiš, Aleksandar Kocić, Lazar Dinić, Marija Vasić, Lado Jovović, Mladen Cvijetić, Srđan Đurić, Davor Stefanović, Mila Pajić, Branislav Đorđević, Doroteja Antić, Dejan Bagarić, Jovan Dražić, Anja Pitulić, Nikola Božić, Boban Džunić, Snežana Radivojević, Dragan Trajković, Miloš Arsić, Sanja Stojanović, Dušica Davidović, Miloš Petrović, Goran Milosavljević, Milorad Jerkan, Miodrag Stojanović, Slavoljub Živadinović, Ivan Mihajlović, Srđan Mitrović, Vladislava Ivković, Nenad Stanković, Aleksandar Tričković, Slobodan Đukić, Bratislav Todorović, Milosav Simović, Igor Novaković, Miloš Dugalić i Tomo Stojić", navodi se u saopštenju Ministarstva pravde.
Šta je pomilovanje?
Pomilovanje je ustavno ovlašćenje predsednika Srbije kojim pojedinca može da oslobodi gonjenja ili kazne, da mu kaznu ublaži ili briše pravne posledice osude. Važno je napomenuti da pomilovanje nije isto što i oslobađajuća presuda, niti znači da je neko nevin. Ukoliko se dodeli pre kraja postupka (abolicija), krivično gonjenje se obustavlja, ali to ne znači da je sud utvrdio da delo nije počinjeno.
Oglasio se advokat
Kontaktirali smo advokata Viktora Gostiljca, koji je za MONDO razjasnio pravnu pozadinu ovog instituta i odgovorio na ključne dileme. Ko je zapravo nadležan da odlučuje o tome ko će biti pomilovan, predsednik Republike ili Ministarstvo pravde? Može li predsednik samostalno da odabere osobe kojima će oprostiti krivično gonjenje ili kaznu i da li je Ministarstvo moralo da sačini obrazložene predloge za svaku osobu?
"Nadležnost za donošenje odluke o pomilovanju ili aboliciji je podeljena između Ministarstva pravde i predsednika Republike i donosi se u njihovom sadejstvu. Iako formalnopravno predsedniku pripada pravo da neko lice pomiluje ili abolira, suštinski glavnu ulogu ima Ministarstvo pravde, koje je zapravo ovlašćeni predlagač i tu ulogu predsednik ne može preuzeti. Dakle, predsednik može samo odlučiti da li će potpisati ili ne dostavljeni i obrazloženi predlog ministarstva. U uređenim pravnim sistemima on to uvek čini, jer poštuje princip poverenja u institucije koje su procenile da ima osnova za primenu ovih instituta. Drugim rečima, njegovo ovlašćenje je suštinski protokolarno", započeo je advokat.
Na pitanje da li javnost ima pravo da zna na osnovu kojih kriterijuma su pomilovane konkretne osobe i da li bi Ministarstvo pravde moralo da objavi dokumentaciju koja je prethodila predsednikovim odlukama, odgovorio je:
"Nema razloga da ovaj postupak ne bude transparentan i u javnom je interesu da stručna i laička javnost bude obaveštena o tome koji su se kriterijumi primenjivali prilikom donošenja odluke. Ovo je posebno važno jer se radi o institutima koji se, po pravilu, retko primenjuju, a naročito u našoj situaciji gde postoji opravdano nepoverenje u zakonitost ovih odluka. Činjenica da se danima ne objavljuje kompletan spisak pomilovanih lica, kao i obrazložen predlog ministarstva, pojačava bojazan da se nešto krije. Lično, mislim da Ministarstvo pravde suštinski nije ništa odlučivalo i da je o svemu obavešteno kao i svi mi ostali, putem saopštenja tadašnjeg predsednika", objasnio je.
Ukoliko bi se utvrdilo da Ministarstvo pravde nije učestvovalo u postupku ili da je dokumentacija naknadno sačinjena, da li bi to predstavljalo osnov za osporavanje pomilovanja?
"Ukoliko se utvrdi da obrazloženi predlog ministarstva nije postojao, ili da je on sačinjen naknadno, radilo bi se o nezakonitim odlukama bivšeg predsednika. Način na koji bi se onda te odluke osporavale nije jasno određen našim zakonima, ali one bi mogle biti predmet postupka pred krivičnim i Ustavnim sudom", istakao je Gostiljac za MONDO.
Da li postoji osnov za sumnju na zloupotrebu službenog položaja ukoliko bi se dokazalo da su pomilovanja doneta radi zaštite određenih pojedinaca ili političke grupe, a ne iz razloga pravičnosti, humanosti ili javnog interesa?
"Smatram da je u pitanju političko-pravni skandal najvišeg nivoa koji u potpunosti razobličava karakter pravnog sistema u kojem smo radili. To je pravni zločin i pravno nasilje. Onaj ko je u ovome učestvovao izvršio bi krivično delo Zloupotreba službenog položaja jer je iskoristio ili prekoračio svoja ovlašćenja. Ovde se jasno vidi da je u pitanju loše izvedena akcija zaštite pripadnika jednog političkog spektra u nameri njihove zaštite od krivičnog progona", rekao je i dodao:
"Ove odluke imaju i ličan pečat bivšeg predsednika, jer se u aboliranju lica koje je gazilo studentkinju radi o osveti studentskom pokretu, a pomilovanje lica koja su pripadnici kriminalnih klanova otkriva zajedništvo u istom poduhvatu. Verujem da ćemo sa otkrivanjem novih imena naći potvrdu ovih reči. Na kraju, treba reći da ova pravna afera mora dobiti svoj sudski epilog zbog svih nas", zaključio je on.
BONUS VIDEO:
(MONDO)

