Za ubistvo Ivana Stambolića koje se dogodilo pre 25 godina osuđeni su pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO) Državne bezbednosti Srbije.
Tajnu ubistva otkrio je Ljubomir Mihajlović, poznatiji kao Ljuba Šiptar, bivši direktor Komercijalne banke. Prema njegovom svedočenju, Stambolić bi najverovatnije izbegao atentat da su njegovi egzekutori znali šta je nameravao da poruči liderima Demokratske opozicije Srbije (DOS). Mihajlović je ujedno bio i poslednja osoba koja je razgovarala sa Stambolićem pre nego što je otet i likvidiran:
Verovalo se da je motiv otmice i ubistva Ivana Stambolića bio strah porodice Milošević da bi mogao predstavljati ozbiljnu političku pretnju na predstojećim izborima. Dok njegovo telo nije pronađeno, slučaj je vođen kao nestanak, odnosno otmica.
"Bili smo više nego braća. Zaposlio sam mu ćerku iako me je molio da to ne radim, jer ga, govorio mi je "službe prate, pa ću imati posledice od Miloševića". Nije me bilo briga, uradio sam to iz poštovanja prema njemu. I s velikim zadovoljstvom. Stambolić je, tvrdim vam, bio bolji političar od Miloševića, bio je vizionar. Imao je odlične odnose sa Albancima", ispričao je Ljuba i dodao da bi "Kosovo bilo u okviru Srbije" da je Stambolić ostao na vlasti i da ga Milošević nije smenio krajem osamdesetih.
Stambolić je tokom osamdesetih godina prošlog veka bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića, tačnije bilo je obrnuto - Milošević je bio saradnik Stambolića. I tako sve do Osme sednice i čuvenog obračuna kada je smenjen, posle čega počinje neprikosnovena vladavina Miloševića.
Najave da bi Stambolić mogao da se kandiduje za predsednika Srbije, porodica Milošević videla je kao pretnju i veliki povratak čoveka kog su 14 godina ranije politički uklonili.
"U subotu je kidnapovan, a mi smo Košutnjakom šetali u petak uveče. Šetali smo do jedanaest uveče, na rastanku mi je rekao: 'Ljubo, sutra imam važan sastanak, DOS s Latinkom Perović hoće da me kandiduje da, umesto Vojislava Koštunice, budem protivkandidat Miloševiću na predsedničkim izborima. Spremam se da im sutra u 11 časova saopštim da to neću da prihvatim. Jedna ćerka mi je navodno stradala u saobraćajnoj nesreći u Budvi, ali pouzdano znam da ju je ubio režim, hoću da mi druga ćerka i sin ostanu živi i zdravi'. Sutradan je kidnapovan. Plakao sam kao dete kad sam čuo. A da se kandidovao za predsednika - pobedio bi Miloševića. Ivana su voleli ljudi", rekao je Ljuba Mihajlović.
Ubistvo Ivana Stambolića bilo je politički motivisan zločin koji su izvršili pripadnici Jedinice za specijalne operacije (JSO) i tadašnji čelnici Resora državne bezbednosti (RDB) Srbije, po naređenju tadašnjeg komandanta JSO Milorada Ulemeka Legije.
Stambolić je otet 25. avgusta 2000. godine, dok je ujutru oko 10 časova trčao na Košutnjaku. Grupa pripadnika JSO ga je presrela, ubacila u kombi, zalepila mu usta trakom, stavila džak na glavu i odvezla na Frušku goru. Tamo su ga naterali da klekne pored unapred iskopane jame. Prema presudi, tada mu je Branko Berček prišao s leđa i ispalio dva hica u glavu. Njegovo telo je potom bačeno u jamu i prekriveno živim krečom.
Telo pronađeno u akciji "Sablja"
Telo Ivana Stambolića pronađeno je tek 2003. godine, tokom akcije "Sablja", koja je pokrenuta posle ubistva premijera Zorana Đinđića. Do otkrića lokacije doveo je Nenad Šare, bivši pripadnik JSO, koji je tada sarađivao s policijom kao svedok saradnik.
Šare je svedočio da je naredbu za otmicu i likvidaciju Stambolića dao Legija, a da je grupa mesec dana pratila Stambolića koristeći službena vozila JSO, uključujući "jugo", "pasat" i dva bela i plavi kombi. Tokom praćenja, jedan beli kombi im je bio ukraden - u njemu su se nalazili kreč i 20 litara vode, koji su bili pripremljeni za skrivanje tela.
Nakon toga su dobili drugi beli kombi i nastavili s akcijom. Šare je izjavio da su Legijina naređenja morali da izvršavaju jer su se bojali da bi mogli završiti kao Stambolić ukoliko odbiju.
Suđenje za ubistvo Ivana Stambolića bilo je objedinjeno sa postupkom za pokušaj atentata na Vuka Draškovića u Budvi. Prvostepena presuda izrečena je 2005. godine, a tada su po prvi put izrečene maksimalne kazne od 40 godina zatvora za pojedine učesnike.
Posle niza žalbi i ponovljenih suđenja, Vrhovni sud Srbije je 2007. godine, u trećestepenom postupku, doneo pravosnažnu presudu.
Bonus video:
(Mondo, Informer)