Nakon smrti četvorogodišnje Eme, koja je preminula posle rutinske operacije trećeg krajnika u Opštoj bolnici u Čačku, juče je u istoj zdravstvenoj ustanovi preminuo i tridesetosmogodišnji muškarac iz Niša. Ministar zdravlja Zlatibor Lončar izjavio je da preminuli pacijent nije imao srpsko zdravstveno osiguranje, već se samoinicijativno prijavio na hiruršku intervenciju koju je sam i platio.
U jutarnji program Kurir televizije "Redakija" uključila se Gordana Injac iz Čačka, iznoseći najnovije informacije povodom još jedne smrti u Opštoj bolnici:
"Sve oči su u ovom trenutku u Čačku uprte u Više javno tužilaštvo. Tamo treba da stignu obe obdukcije pacijenata koji su operisani na ORL odeljenju sa smrtnim ishodom", kaže Injac.
Ona prenosi i reakcije građana, ističući da su dešavanja u ovoj zdravstvenoj ustanovi trenutno glavna tema u gradu. Čačani pozdravljaju odluku ministra da se na ovo odeljenje dovedu lekari iz drugih ustanova, koji trenutno pregledaju pacijente. Takođe je pozitivno ocenjena odluka da se do daljnjeg obustave operacije, te da se zbrinjavaju samo hitni slučajevi, pri čemu intervencije obavljaju lekari iz tercijarnih ustanova u Beogradu i Kragujevcu.
Ipak, pojedini građani zameraju što slične mere nisu uvedene i na drugim odeljenjima čačanske bolnice, navodeći da ORL odeljenje nije jedini problem u sistemu. Kao primer ističu nedavni slučaj na internom odeljenju, gde je jedan pacijent izvršio s*moubistvo.
Mogući uzroci smrti
U program se putem video-poziva uključio i profesor doktor Jorgos Konstantinidis, predsednik Udruženja pedijatara Srbije, koji je govorio o mogućim komplikacijama kod dece, čak i kada su prethodno obavljene sve neophodne pretrage i analize:
"Ne postoji praktično nijedna medicinska intervencija sa nultim rizikom. U tom smislu, hirurgija svakako prednjači kada je reč o mogućim komplikacijama. One su povezane kako sa samim operativnim zahvatom, tako i sa anestezijom, što je, prema do sada poznatim informacijama, najverovatnije bio slučaj kod ovog deteta. Vrlo je moguće da je u pitanju jedna od najtežih postoperativnih komplikacija tokom buđenja iz anestezije – laringospazam, odnosno grč mišića grkljana, koji poput kapije zatvori disajne puteve", istakao je Konstantinidis.
On je dodao da postoje i stanja koja se ispolje tek kada organizam prvi put dođe u kontakt sa određenim lekom, u ovom slučaju anestetikom.
"Takve reakcije ne moraju biti ranije poznate, jer se genetska predispozicija može ispoljiti tek pri prvom kontaktu sa lekom. Može doći do takozvane maligne hipertermije, naglog povećanja telesne temperature, što može dovesti do teških komplikacija, uključujući poremećaje srčanog ritma i neželjeni ishod", objasnio je on.
Doktor Branislav Piščević, plastični hirurg govorio je o adekvatnoj komunikaciji sa porodicom nakon smrtnog ishoda, kao i o slanju otpusne liste putem aplikacija za razmenu poruka. On je istakao koliko je važno da porodica bude detaljno informisana pre same intervencije.
"Standardna procedura podrazumeva da se pacijentu objasni zbog čega se operacija radi, šta ga očekuje, koje su moguće posledice, kakav je rehabilitacioni period i kolika je šansa za uspeh", rekao je Piščević.
Govoreći o slučaju tridesetosmogodišnjeg muškarca, koji je potpisao saglasnost i prihvatio rizike operacije, dodao je:
"Nije dovoljno da pacijent samo nešto potpiše, čak i kada mu je sve objašnjeno. Tu postoji vrlo tanka granica za lekara – da li prihvatiti ili ne prihvatiti takvog pacijenta. Ipak, za svaku operaciju i svakog pacijenta postoje jasno definisani protokoli u svim bolnicama, gde pacijent svojom saglasnošću potvrđuje da je upoznat sa rizicima. Koliko je zaista razumeo i koliko je bio svestan, to je drugo pitanje.
Da li postoji rutinska operacija?
Pojedini doktori i hirurzi ovih dana izjavili su da operacija krajnika nikako nije rutinska intervencija, ali i da je smrtnost izuzetno retka, te da je ovakav ishod gotovo nezabeležen, jer sama procedura spada među najbezbednije hirurške zahvate. Postavlja se pitanje da li uopšte postoje intervencije u opštoj anesteziji koje se mogu smatrati rutinskim. Iako operacija krajnika spada među najčešće izvođene hirurške zahvate, ostaje dilema da li se ona zaista može nazvati rutinskom.
Konstantinidis je izjavio da se može reći da postoje intervencije koje se izvode češće, pa se u tom kontekstu nazivaju rutinskim. Međutim, kako je naglasio, nulti rizik, odnosno potpuno odsustvo rizika, ne postoji, i to je suština cele priče.
BONUS VIDEO:
(Kurir/Mondo)