Uskoro počinje suđenje Dejanu Dragijeviću i Srđanu Jankoviću, optuženima za ubistvo male Danke Ilić pre dve godine u Banjskom Polju kod Bora. Najveća tajna i dalje ostaje - gde je telo? Kako je izgrađena optužnica i koliko je čvrsta? Da li ćemo ikada saznati šta se zaista dogodilo sa dvogodišnjom devojčicom? O ovim pitanjima govorili su advokat Stefan Ćorda i Igor Jurić gostujući u emisiji "Uranak" na televiziji K1.
"Do podizanja ove dve optužnice zastupao sam Dejana i Radoslava Dragijevića, a onda je na jedan volšeban način, dok smo čekali odluku po žalbi Apelacionog suda u Nišu, meni stiglo pismo iz zatvora da mi Dejan Dragijević otkazuje punomoćje. Nije njegov rukopis, pitao sam oca, upoređivali smo. Za potpis ne mogu da kažem jer nisam stručan da o tome pričam. Otkazano mi je punomoćje iako sam šest ili sedam meseci pre toga uredno egzistirao kao branilac i Dejana Dragijevića, za javnost sina, koji je zajedno sa Srđanom Jankovićem optužen da je bio u tim kolima", rekao je advokat Ćorda i dodao:
Otac je ostao i u odnosu na njega usvojili su moju žalbu i vratili smo se u fazu koja je bila pre potvrđivanja optužnice. Mogu da vam kažem, zaista za oca, odnosno za Radoslava Dragijevića, da je dva puta ukidana optužnica. Moram da kažem da u odnosu na Radoslava Dragijevića nijedna radnja iz te rekonstrukcije nije uzeta da bi tužilaštvo uradilo ono što je Apelacioni sud napisao. Napisao sam jednostavnu žalbu i verovao sam da će u odnosu na njega biti ukinuta optužnica i vraćena na ponovno odlučivanje. Hvala Apelacionom sudu na hrabrosti. Ja trenutno neću učestvovati u ovom postupku koji ide dalje. Sada sud ima rok od 30 dana da zakaže glavni pretres i da počne suđenje u delu potvrđene optužnice protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića", kazao je advokat Ćorda i dodao:
"Veliki deo optužnice bazira se na manipulaciji, navodnom pomeranju tela, premeštanju i slično. Kada pogledate čisto pravno, za oca Radoslava Dragijevića stoji da je njima pomogao da prenose telo. Vi istrgnete taj deo optužnice i kažete da nije dobar i da treba ponovo da se istraži. Sada se osnovno i laički postavlja pitanje kako će ta optužnica dalje ići u suđenje i kakav je umišljaj ove dvojice okrivljenih za te radnje. Idemo u suđenje sa krnjom, nepotpunom optužnicom. U istrazi je postojao pritisak javnosti, potpuno opravdan, da su oni u zatvoru i da se podigne optužnica. Videlo se da je ta optužnica dva i po puta pala. Mislim da srljamo u to suđenje", istakao je Ćorda.
"Pravno ne vidim kako će sud da sudi kada mu fali jedan deo optužnice"
"Neprestano su se dešavale neke stvari kao braniocu. Imao sam utisak da me neko sabotira ili da se prema tim licima stalno čini neka nepravda. Ponovljena rekonstrukcija se 80 odsto vremena bavila dokazivanjem da je mala Danka uopšte došla u tu kuću. Deset odsto vremena bavilo se navodnim udaranjem kolima, a onih drugih 10 odsto nisu se ni bavili u rekonstrukciji. Optužnica je manjkava, nema ni ključnog DNK dokaza, niti sporednih dokaza da su oni učinili delo koje im se stavlja na teret. Ja apelujem na hrabrost i pravednost, da se tim licima pravično sudi i da se gledaju dokazi kakvi su u spisima", kazao je Ćorda.
Govoreći o Dejanu Dragijeviću i promenama branilaca tokom postupka, Ćorda je rekao:
"Ne znam ko priča sa njim u pritvoru. Pre mene je bilo i drugih branilaca koji su razgovarali sa Dejanom, ali se on uvek opredeljivao da ima branioca po službenoj dužnosti, a ne izabranog branioca. Uopšte nije stvar novca, besplatno branimo sve ovo. Nije stvar ničega drugog, već profesionalnog odnosa da ovo sprovedemo", dodao je Ćorda i istakao da, na osnovu dokaza koje vidi, smatra da su optuženi nevini.
"Kada sam razgovarao sa ocem Radoslavom, siguran sam kao čovek, izlazim iz uloge branioca i mislim da on konkretno nikakve veze nije imao sa tim. On je čovek narušenog zdravlja, srčani bolesnik koji se jedva popne na prvi sprat, a ne da nosi dete okolo. Čovek nema ni vozačku dozvolu", kazao je Ćorda.
Advokat Stefan Ćorda osvrnuo se i na prve trenutke nakon nestanka Danke Ilić, navodeći da smatra da je sistem "Pronađi me" izvršio veliki pritisak na počinioca, ali i ukazao na određene nelogičnosti u iskazima iz istrage.
"Onoga ko je izvršio zločin najviše je iznenadio Amber Alert, odnosno sistem 'Pronađi me'. Nisu se nadali da će se u jednom selu desiti ovakvo interesovanje javnosti, ovakav pritisak i alarm. Video sam iskaz majke u postupku. Ona dolazi, slika dete, a onda sinu daje da pije vodu tri minuta kod vrata, dok je na četiri ili pet metara bila mala Danka. I ona tri minuta daje detetu da pije vodu iz flašice od 0,33 i kaže da nije pogledala gde joj je dete, čak ni periferno. Dete nestaje i ovo je za mene najmarkantnija stvar - ona kreće da ga traži, nebitno kojim putanjama. U jednom trenutku, nakon oko pola sata potrage, ona zaista nailazi na ovu dvojicu, Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića. Ona vidi njih i oni vide nju, potvrđuju i jedni i drugi, ali kažu da ih ona nije pitala gde je dete. Ona, po svom iskazu, posle sat i po vremena vidi prvog živog čoveka, traži dete više od pola sata i ne pita da li su videli dete, gde je dete i šta će oni tu. Pogledali su se deset sekundi i svako je otišao na svoju stranu. To ona stavlja na papir i potvrđuje kroz rekonstrukciju. Vidite nekoga, tražite dete, vidite kola ispred svoje kapije i ne pitate ništa, ne zavirite u kola. To ona sama govori", kazao je Ćorda.
Na komentar voditeljke Jovane Joksimović da ljudi različito reaguju u stresnim situacijama i da je majka možda bila paralisana od straha, Ćorda je odgovorio:
"Onda posle toga oni odlaze. Ona jasno kaže da nije videla dete u kolima, pored kola, niti bilo šta sumnjivo. Pričam njen iskaz. Verujem da će ona reći da je bila paralisana, ali nekako, kada uporedite paralizu od straha i poriv da pronađete dete, mislim da biste makar izgovorili jedno ‘a’ ljudima koje ste videli. Ne slažu se stvari onako kako ona govori da su se tog dana desile. Voleo bih da se dete negde pronađe. Ne mogu da se pravim da nisam branilac i da nisam video predmet. Želeo sam da vidim da li postoje neki DNK dokazi, da sam sebi presudim, ali kada sam video kako stoje dokazi u tom predmetu, odlučio sam da branim. Sada su uvažena četiri iskaza svedoka koja se upoređuju sa GPS tragovima. Postoji razlika od 15 do 20 minuta u vremenu kada je navodno dete bilo tamo", dodao je.
Ćorda je istakao da, prema njegovom mišljenju, tužilaštvo nema dovoljno dokaza da precizno utvrdi način na koji se događaj odigrao, naglašavajući da optuženi imaju pravo na pretpostavku nevinosti.
Ćorda je ocenio da se u javnosti unapred stvara slika o optuženima, iako, kako navodi, sudski postupak još traje i dokazi nisu konačno izvedeni pred sudom.
"Ja vam odgovorno tvrdim da tužilaštvo ne može da dokaže ni ta tri i po minuta o kojima govori, pa ni da je udarac trajao 30 sekundi. Oni imaju pravo na pretpostavku nevinosti. Etiketirali smo ih da su bolesnici, umobolni. Oni nisu umobolni, nemaju ubilačke nagone, potpuno su zdrave osobe koje takođe imaju porodice. Krenuli smo da ih osuđujemo unapred, a uvek iz dokaza u spisima ispadne nešto drugačije. Ja o tome govorim isključivo kao profesionalac", kazao je.
Igor Jurić, koji je od prvog dana uključen u slučaj nestanka Danke Ilić, rekao je da je ključno pitanje i dalje, gde se nalazi telo devojčice, ističući da bez tog odgovora ostaje mnogo nedoumica u čitavom postupku.
"Ono što je ključno za sve nas jeste gde je telo devojčice. Mislim da, samim potvrđivanjem optužnice, tužilaštvo mora imati snage da potvrdi sve to i da možemo da kažemo i budemo mirni, kakva god istina bila. Sa druge strane, sa Stefanom sam u kontaktu, razgovaramo o celom slučaju. Kada sve čujete iz njegove perspektive i iz uloge branioca, mnogo toga deluje zbunjujuće. Plašim se da, ako telo ne bude pronađeno, nećemo imati taj ključni dokaz. Potraga je još uvek aktivna, telo se traži, a devojčica je i dalje na Interpolovoj poternici. Sa druge strane, porodica ima zakonsko pravo da ne veruje u sve to i da sama nastavi da traži dete. Često se dešava, kada govorimo o nestaloj deci, da roditelji nikada ne žele da zatvore potragu i da potvrde smrt deteta", kazao je Jurić i otkrio u šta lično veruje:
"Ono u šta ja verujem jeste da će biti jako teško, iako se nadam da je Danka još uvek živa. Govorim o činjenicama, a to je protok vremena, koji je veoma dug. Sumnjam, i imam pravo na to, da su to uradila ova dvojica ljudi kojima se to stavlja na teret. Lično smatram, ne zato što im verujem ili ne verujem, već govorim o činjenicama, da nisu mogli da urade tako nešto na profesionalan način, znajući njihov prethodni način života i okolnosti u kojima žive. Smatram da nemaju te kapacitete. Ono što mene posebno zbunjuje u celom slučaju jeste to što je jedan od njih vrlo detaljno opisao kako se sve odigralo i kako je dete ubijeno. Ako si do detalja opisao sve to, zašto onda nisi rekao gde je telo? Ima toliko kontradiktornosti u samom slučaju da je teško u neke stvari poverovati", kazao je Jurić i ističe da on nažalost misli, da Danka Ilić nije živa.
Jurić je izneo i svoje viđenje celog slučaja, navodeći da smatra da je sve bilo unapred planirano, kao i da su propusti napravljeni u prvim fazama istrage dodatno otežali rasvetljavanje slučaja.
"Ja to doživljavam, da je neko detaljno planirao ceo taj slučaj i događaj, neko ko je, sa svojim sposobnostima i u tadašnjoj situaciji, mogao to da izvede. Mislim da je svemu tome doprineo i propust napravljen u prvim momentima same istrage, potrage za detetom i uviđaja, i da je to kasnije bilo veoma teško nadomestiti", dodao je.
Jurić se osvrnuo i na razlike u postupanju policije u slučaju nestanka Danke Ilić i slučaju ubistva u restoranu "27", ocenjujući da su okolnosti dva događaja značajno uticale na tok istrage.
"Policija je olako ušla u celu priču. U smislu mesta gde se događaj desio, uzrasta samog deteta , sve je ukazivalo na ozbiljnost situacije. Kada je pokrenut sistem i kada sam video koliko je policije uključenoi ljudi, samo sam čekao momenat kada će se nešto pojaviti ili devojčica pronašla. Što se tiče slučaja u restoranu '27', tu je bilo mnogo svedoka, barem po onome što sam mogao da pročitam. Teško je bilo sakriti nešto od svih tih ljudi, s obzirom na milje koji se tu okupljao. Siguran sam da je i naša policija na drugačiji način ušla u ceo taj slučaj nego u slučaj Danke Ilić", kazao je Jurić i dodao:
"Ključni svedoci koji su bili u dodiru sa detetom, navodno je majka bila ili žena koja je videla devojčicu kako sam ašeta. To su meni ključni ljudi koji definitivno moraju ili su morali dati neke odtgvore. Tu je napravljeno nešto vrlo krupno, gde u tom momentu nije delovalo da je krupno, ali se kasnije ispostavilo da je bilo", kazao je.
Jurić je rekao da nije imao priliku da razgovara sa roditeljima Danke Ilić, navodeći da je do prekida komunikacije došlo nakon jedne njegove izjave koja im se nije dopala.
"Na nesreću, nisam imao priliku da razgovaram sa tim roditeljima, jer sam rekao nešto što se njima nije svidelo. Izjavio sam nešto u jednom trenutku, ne mogu sada ni da se setim tačno šta, ali je to bio razlog zbog kog su oni odbili da razgovaraju sa mnom", rekao je.
Govoreći o ponašanju porodica u slučajevima nestale dece, Jurić je istakao da roditelji moraju biti spremni na potpunu saradnju sa institucijama.
"Uvek sam govori, kada vam nestane dete, vi ste prvi osumnjičeni. Treba po svaku cenu da idete i pričate šta treba i da se odazovete gde god vas pozovu. Meni je, kao građaninu, lično zasmetalo da govorite na društvenim mrežama, a da ne govorite u medijima. Razumeo bih da uopšte ne želite da govorite, ali onda nemojte da se oglašavate ni na mrežama. To je ono što sam zamerao i što mi, na neki način, nije bilo oprošteno", dodao je.
Jurić je rekao da je tokom slučaja dobijao različite informacije, ali da nijedna od njih nije bila dovoljno potvrđena da bi mogla da posluži kao konkretan dokaz.
"Dolazile su do mene informacije, ali nisu bile potkrepljene, niti bih mogao o tome da govorim ili da dam neki konkretan dokaz policiji", kazao je.
BONUS VIDEO:
(K1/Mondo)