
Centri za socijalni rad u Srbiji konstantno beleže porast zlostavljanja dece u porodici, pri čemu je najčešće grubo zanemarivanje osnovnih potreba dece, izjavila je državni sekretar Ministarstva rada i socijalne politike Ljiljana Lučić.
"Pored zanemarivanja, u 22 odsto slučajeva centri za socijalni rad beleže i fizičko zlostavljanje dece", kazala je Lučićeva na okruglom stolu "Fizičko kažnjavanje dece - kakva kazna sledi", koji je održan u Beogradu.
Ona je ukazala i na to da je školama, među vršnjacima, najprisutnije verbalno nasilje, a sve česći su i slučajevi fizičkog nasilja koje se beleži mobilnim telefonima.
Lučićeva je najavila da bi u cilju suzbijanja nasilja nad decom Vlada Srbije u narednim nedeljama trebalo da usvoji Nacionalnu strategiju za prevenciju i zaštitu dece od nasilja.
Ciljevi te strategije, prema njenim rečima, biće bolji zakonodavni okvir za prevenciju nasilja na decom, razvijanje službi za pomoć žrtvama nasilja kao i edukacija kadra koji neposredno radi sa decom kako bi se nasilje na vreme prepoznalo.
"Potrebno je usavršiti praćenje nasilja u porodicama kako bi postojali precizni podaci o razmerama tog problema", kazala je Lučićeva.
Zaštitnik građana Saša Janković istakao ja da se nasilje nad decom u Srbiji ne može sužbiti samo zakonskim kaznama, već da je potrebna promena svesti ljudi o toj problemtici i jasna državna strategija.
Janković je podsetio da u nešto manje od 20 država u Evropi postoji zakonska zabrana fizičkog kažnjavanja dece u školama i porodici, dok u Srbiji postoji samo zabrana kažnjavanja u obrazovnim ustanovama.
On je ocenio da je zakonsko kažnjavanja nasilja nad decom uplitanje prava u lične i porodične odnose i da zbog toga zahteva široku društvenu raspravu.
Psiholog Žarko Trebješanin naveo je da je prema nekim istraživanjima 90 odsto roditelja u Srbiji sklono fizičkom kažnjavanju dece, pri čemu je 40 odsto sklono izuzetno grubom fizičkom kažnjavanju.
Trebješanin je ocenio da su rezultai tih istraživanja "možda preterani", ali da se ipak ne može poreći činjenica da je u Srbiji kažnjavanje osnovni način vaspitavanja.
"U Srbiji se smatra da ukoliko dete ne kažnjavate i ukoliko mu imalo popustite ono neće postai dobar čovek", kazao je Trebješanin.
Svoju tvrdnju on je potkrepio i narodnim poslovicama koje prema njegovom mišljenju oslikavaju i tardiciju vaspitavanja u Srbiji:
"Dete ne bijeno slabo odgojeno" i "Ko nije tučen nije naučen".
Trebješanin je precizirao da su najčešći načini kažnjavanja dece u Srbiji verbalne opomene i pretnje, uskraćivanje nagrade, posmatranje samog kažnjavanja i fizičke kazne od blagog šamara do batina i vezivanja.
"Kažnjavanje, zapravo nema pravu svrhu, jer ne menja trajno stavove deteta, već samo utiče na njegov način ponasanja", poručio je on.
(Beta)
"Pored zanemarivanja, u 22 odsto slučajeva centri za socijalni rad beleže i fizičko zlostavljanje dece", kazala je Lučićeva na okruglom stolu "Fizičko kažnjavanje dece - kakva kazna sledi", koji je održan u Beogradu.
Ona je ukazala i na to da je školama, među vršnjacima, najprisutnije verbalno nasilje, a sve česći su i slučajevi fizičkog nasilja koje se beleži mobilnim telefonima.
Lučićeva je najavila da bi u cilju suzbijanja nasilja nad decom Vlada Srbije u narednim nedeljama trebalo da usvoji Nacionalnu strategiju za prevenciju i zaštitu dece od nasilja.
Ciljevi te strategije, prema njenim rečima, biće bolji zakonodavni okvir za prevenciju nasilja na decom, razvijanje službi za pomoć žrtvama nasilja kao i edukacija kadra koji neposredno radi sa decom kako bi se nasilje na vreme prepoznalo.
"Potrebno je usavršiti praćenje nasilja u porodicama kako bi postojali precizni podaci o razmerama tog problema", kazala je Lučićeva.
Zaštitnik građana Saša Janković istakao ja da se nasilje nad decom u Srbiji ne može sužbiti samo zakonskim kaznama, već da je potrebna promena svesti ljudi o toj problemtici i jasna državna strategija.
Janković je podsetio da u nešto manje od 20 država u Evropi postoji zakonska zabrana fizičkog kažnjavanja dece u školama i porodici, dok u Srbiji postoji samo zabrana kažnjavanja u obrazovnim ustanovama.
On je ocenio da je zakonsko kažnjavanja nasilja nad decom uplitanje prava u lične i porodične odnose i da zbog toga zahteva široku društvenu raspravu.
Psiholog Žarko Trebješanin naveo je da je prema nekim istraživanjima 90 odsto roditelja u Srbiji sklono fizičkom kažnjavanju dece, pri čemu je 40 odsto sklono izuzetno grubom fizičkom kažnjavanju.
Trebješanin je ocenio da su rezultai tih istraživanja "možda preterani", ali da se ipak ne može poreći činjenica da je u Srbiji kažnjavanje osnovni način vaspitavanja.
"U Srbiji se smatra da ukoliko dete ne kažnjavate i ukoliko mu imalo popustite ono neće postai dobar čovek", kazao je Trebješanin.
Svoju tvrdnju on je potkrepio i narodnim poslovicama koje prema njegovom mišljenju oslikavaju i tardiciju vaspitavanja u Srbiji:
"Dete ne bijeno slabo odgojeno" i "Ko nije tučen nije naučen".
Trebješanin je precizirao da su najčešći načini kažnjavanja dece u Srbiji verbalne opomene i pretnje, uskraćivanje nagrade, posmatranje samog kažnjavanja i fizičke kazne od blagog šamara do batina i vezivanja.
"Kažnjavanje, zapravo nema pravu svrhu, jer ne menja trajno stavove deteta, već samo utiče na njegov način ponasanja", poručio je on.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.