
Islamski vernici od danas slave hadžijski Kurban bajram ili Dan žrtve i taj praznik se slavi četiri dana.
Prvog dana praznika obavlja se bajramska molitva - Bajram namaz.
Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban bajram "pada" dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
Kurban bajram se naziva i hadžijski zato što se toga dana završava glavno godišnje hodočašće Kabe (Ćabe) u Meki. Hadž je jedna od pet glavnih verskih obaveza za punoletne pripadnike islamske vere, ukoliko oni mogu finansirati troškove hodočašća, a da ne dovedu u pitanje opstanak i normalan život svoje porodice.
Hadžiluk se ne smatra samo ispunjavanjem božje zapovesti nego i dokazom jednakosti svih pripadnika islamske vere pred Alahom, a cilj mu je i potvrda jedinstva i solidarnosti islamskog sveta.
Običaj hodočašća svetih mesta poznat je i u preislamskoj Arabiji, kao i među semitskim narodima.
Praznik se zove Kurban bajram zato što se na ovaj dan prinosi žrtva
- kurban (ovca ili goveče), što znači približavanje bogu kroz približavanje ljudima. Prinošenje žrtve značajan je deo hadža.
Taj obred vrše svi oni koji za to imaju mogućnosti. Običaj je da se meso (od kurbana) deli sirotinji, komšijama i rodbini.
Biblijska i kuranska priča o žrtvi slične su, ali u Svetom pismu đavo iskušava Abrahama da li će da žrtvuje sina Isaka, a u Kuranu iskušava Ibrahima da li će žrtvovati sina Ismaila. Predanje se završava tako što Alah zamenjuje Ismaila žrtvenom životinjom poslatom iz raja.
(Beta)
Prvog dana praznika obavlja se bajramska molitva - Bajram namaz.
Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban bajram "pada" dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
Kurban bajram se naziva i hadžijski zato što se toga dana završava glavno godišnje hodočašće Kabe (Ćabe) u Meki. Hadž je jedna od pet glavnih verskih obaveza za punoletne pripadnike islamske vere, ukoliko oni mogu finansirati troškove hodočašća, a da ne dovedu u pitanje opstanak i normalan život svoje porodice.
Hadžiluk se ne smatra samo ispunjavanjem božje zapovesti nego i dokazom jednakosti svih pripadnika islamske vere pred Alahom, a cilj mu je i potvrda jedinstva i solidarnosti islamskog sveta.
Običaj hodočašća svetih mesta poznat je i u preislamskoj Arabiji, kao i među semitskim narodima.
Praznik se zove Kurban bajram zato što se na ovaj dan prinosi žrtva
- kurban (ovca ili goveče), što znači približavanje bogu kroz približavanje ljudima. Prinošenje žrtve značajan je deo hadža.
Taj obred vrše svi oni koji za to imaju mogućnosti. Običaj je da se meso (od kurbana) deli sirotinji, komšijama i rodbini.
Biblijska i kuranska priča o žrtvi slične su, ali u Svetom pismu đavo iskušava Abrahama da li će da žrtvuje sina Isaka, a u Kuranu iskušava Ibrahima da li će žrtvovati sina Ismaila. Predanje se završava tako što Alah zamenjuje Ismaila žrtvenom životinjom poslatom iz raja.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.