Mitropolit crnogorsko-primorski i administrator Eparhije raško-prizrenske (EPR) Amfilohije i umirovljeni episkop Artemije razmenili su pisma puna optužbi, ali i zabrinutosti za sudbinu monaha koji su napustili manastire na Kosovu i Metohiji.
Mitropolit Amfilohije je ocenio da je obraćanje vladike Artemija tim povodom, javno, preko medija, "najgrublje mešanje" u upravljanje Raško-prizrenskom eparhijom, kao i da on svojim ponašanjem i činjenjem "priprema i uvodi" Crkvu u raskol koji se, upozorio je, ne može oprati ni "mučeničkom krvlju".
Ovom pismu prethodilo je pismo penzionisanog vladike Artemija koji kaže da ne može mirno i nezainteresovano da posmatra šta se događa sa njegovom "duhovnom decom", odnosno monasima koji su nakon odluke Svetog arhijerejskog Sabora o njegovom umirovljenju i premeštaju, odlučili da napuste tu eparhiju.
Vladika Artemije je mitropolita Amfilohija, ali ne, kaže, samo njega, optužio za montiranje njegovog "slučaja" narušavajući svaki kanonski i crkveni poredak unevši pritom pometnju i razdor u monaštvo, sveštenstvo i verni narod ne samo na Kosmetu već u celoj SPC.
"Vaše pismo samo potvrđuje da iza napuštanja manastira Raško-prizrenske eparhije stojite vi neposredno iako prividno to ostavljate 'na savest vaše duhovne dece'", otpisao je Amfilohije u pismu Artemiju koje je objavljeno na sajtu Eparhije raško-prizrenske.
On kaže da je iz kruga dosadašnjeg bratstva manastira Crne Reke saznao da ih je vladika Artemije podsticao na traženje kanonskog otpusta.
Navodeći još niz primera koji potvrđuju ovu tvrdnju, mitropolit kaže da začuđuje Artemijevo shvatanje odnosa duhovnog oca, koji je istovremeno i episkop.
Epskop je, dodao je Amfilohije, duhovni otac i pastir sveg naroda Božjeg i pastve koja mu je poverena koji, ako je potrebno, ponekad i menja eparhiju, po potrebi službe ili iz drugih razloga, smrću, na primer.
"Znači li da sav narod treba da ide za njim, pa ako episkop umre - i u grob za svojim 'duhovnim ocem'", zapito je Amfilohije.
Optuživši episkopa Artemija da se kod jednog broja monaha poistovetio sa Svetim Jovanom Lestvičnikom, Avom Justinom, pa čak sa samim Hristom, mitropolit je u pismu Artemiju ukazao da je jedan broj svoje "duhovne dece" ubedio da su gotovo svi ostali episkopi Srpske crkve odstupili od prave vere, postali "papisti, ekumenisti, globalisti, novotarci".
"Duhovno nezrelim ljudima ste dopustili da poveruju da su postali nosioci najdubljih tajni duhovnog života, lišivši ih pri tom smirenoumlja, kao jedinog istinskog temelja hrišćanske filosofije života", zamerio je mitropolit podsetivši da je jedan broj njih u manastir prvi put došao sa ulice, a poneki iz zatvora.
Mitropolit je objasnio da odbeglim monasima kanonski otpusti nisu dati jer, kako tvrdi, nijedna molba nije imala "razumno obrazloženje".
On kaže da se iz Artemijevog pisma, ali i iz svega što je tom pismu prethodilo, jasno vidi da je on glavni povod i podstrekač monaha na samovolju i gaženje kanonskog poretka Crkve.
"Otuda ćete vi biti najodgovorniji za sve ono što se sa njima bude događalo u doglednoj budućnosti. Još ste na vreme da spasete ovu decu od kanonskih posledica koje im sleduju, ako ostanu uporni u ovom besporetku, kao što ste odgovorni i za slučaj Dejana Vilovskog, bivšeg Simeona i bivšeg monaha Antonija", poručio je Amfilohije.
Označivši bivšeg episkopa Eparhije raško-prizrenske kao "glavnog krivca i uzročnika" za sve što se trenutno događa u toj eparhiji, Amfilohije kaže da se "ozbiljna bojazan" da bi Artemijevo ponašanje moglo dovesti do raskiola u Crkvi pojavila još za života patrijarha Pavla koji je takvu misao, kako kaže, sam prizvao vraćajući se sa Kosmeta, nakon obeležavanja Vidovdana.
Mitropolit je Artemiju poručio i da ga narod Kosova spominje uglavnom s poštovanjem, ali da, kako je rekao, po svojoj trezvenosti ne poistovećuje Crkvu ni svoje spasenje, čak ni sa uistinu svetim episkopom i patrijarhom Pavlom.
Za nemir koji postoji u Eparhiji raško-prizrenskoj, Amfilohije kaže da je delimično reč i o posledici Artemijevih žalopojki u javosti.
On je vladiku Artemija pozvao da pomogne odbeglim monasima da se otrezne i vrate svom svešteomonaškom i monaškom zvanju i poslušanju.
(Tanjug)
Ovom pismu prethodilo je pismo penzionisanog vladike Artemija koji kaže da ne može mirno i nezainteresovano da posmatra šta se događa sa njegovom "duhovnom decom", odnosno monasima koji su nakon odluke Svetog arhijerejskog Sabora o njegovom umirovljenju i premeštaju, odlučili da napuste tu eparhiju.
Vladika Artemije je mitropolita Amfilohija, ali ne, kaže, samo njega, optužio za montiranje njegovog "slučaja" narušavajući svaki kanonski i crkveni poredak unevši pritom pometnju i razdor u monaštvo, sveštenstvo i verni narod ne samo na Kosmetu već u celoj SPC.
"Vaše pismo samo potvrđuje da iza napuštanja manastira Raško-prizrenske eparhije stojite vi neposredno iako prividno to ostavljate 'na savest vaše duhovne dece'", otpisao je Amfilohije u pismu Artemiju koje je objavljeno na sajtu Eparhije raško-prizrenske.
On kaže da je iz kruga dosadašnjeg bratstva manastira Crne Reke saznao da ih je vladika Artemije podsticao na traženje kanonskog otpusta.
Navodeći još niz primera koji potvrđuju ovu tvrdnju, mitropolit kaže da začuđuje Artemijevo shvatanje odnosa duhovnog oca, koji je istovremeno i episkop.
Epskop je, dodao je Amfilohije, duhovni otac i pastir sveg naroda Božjeg i pastve koja mu je poverena koji, ako je potrebno, ponekad i menja eparhiju, po potrebi službe ili iz drugih razloga, smrću, na primer.
"Znači li da sav narod treba da ide za njim, pa ako episkop umre - i u grob za svojim 'duhovnim ocem'", zapito je Amfilohije.
Optuživši episkopa Artemija da se kod jednog broja monaha poistovetio sa Svetim Jovanom Lestvičnikom, Avom Justinom, pa čak sa samim Hristom, mitropolit je u pismu Artemiju ukazao da je jedan broj svoje "duhovne dece" ubedio da su gotovo svi ostali episkopi Srpske crkve odstupili od prave vere, postali "papisti, ekumenisti, globalisti, novotarci".
"Duhovno nezrelim ljudima ste dopustili da poveruju da su postali nosioci najdubljih tajni duhovnog života, lišivši ih pri tom smirenoumlja, kao jedinog istinskog temelja hrišćanske filosofije života", zamerio je mitropolit podsetivši da je jedan broj njih u manastir prvi put došao sa ulice, a poneki iz zatvora.
Mitropolit je objasnio da odbeglim monasima kanonski otpusti nisu dati jer, kako tvrdi, nijedna molba nije imala "razumno obrazloženje".
On kaže da se iz Artemijevog pisma, ali i iz svega što je tom pismu prethodilo, jasno vidi da je on glavni povod i podstrekač monaha na samovolju i gaženje kanonskog poretka Crkve.
"Otuda ćete vi biti najodgovorniji za sve ono što se sa njima bude događalo u doglednoj budućnosti. Još ste na vreme da spasete ovu decu od kanonskih posledica koje im sleduju, ako ostanu uporni u ovom besporetku, kao što ste odgovorni i za slučaj Dejana Vilovskog, bivšeg Simeona i bivšeg monaha Antonija", poručio je Amfilohije.
Označivši bivšeg episkopa Eparhije raško-prizrenske kao "glavnog krivca i uzročnika" za sve što se trenutno događa u toj eparhiji, Amfilohije kaže da se "ozbiljna bojazan" da bi Artemijevo ponašanje moglo dovesti do raskiola u Crkvi pojavila još za života patrijarha Pavla koji je takvu misao, kako kaže, sam prizvao vraćajući se sa Kosmeta, nakon obeležavanja Vidovdana.
Mitropolit je Artemiju poručio i da ga narod Kosova spominje uglavnom s poštovanjem, ali da, kako je rekao, po svojoj trezvenosti ne poistovećuje Crkvu ni svoje spasenje, čak ni sa uistinu svetim episkopom i patrijarhom Pavlom.
Za nemir koji postoji u Eparhiji raško-prizrenskoj, Amfilohije kaže da je delimično reč i o posledici Artemijevih žalopojki u javosti.
On je vladiku Artemija pozvao da pomogne odbeglim monasima da se otrezne i vrate svom svešteomonaškom i monaškom zvanju i poslušanju.
(Tanjug)
