Broj incidenata sa elementima nasilja u školama po Srbiji je smanjen, ali u MUP-u kažu da za školske policajce i dalje ima dosta posla. Mnogi školski policajci pokrivaju više škola, a one ne žele da ih se "odreknu" ni kada nema problema.
"Smanjen je broj krivičnih dela i prekršaja sa elemetima nasilja, a neznatno je više imovinskih delikata - krađa novca i telefona", kazao je Tanjugu viši inspektor u Ministarstvu Miroljub Kolarić.
Po Kolariću problem najčešće predstavljaju sukobi učenika.
U Srbiji ima oko 1.700 škola, a s obzirom da školski policajci nadgledaju samo trećinu, ostale tokom redovnih aktivnosti "pokrivaju" drugi pripadnici MUP, dok su pojedine angažovale i privatna obezbeđenja.
"Za osam godina broj školskih policajaca se, na žalost, sa 50 povećao na 343, koji trenutno binu o 621 školi", kazao je Tanjugu viši inspektor u Ministarstvu Miroljub Kolarić.
Kolarić, koji na nivou Srbije koordinira rad školskih policijaca, nagasio je da taj posao mogu obavljati isključivo psihički stabilne osobe, koje vole rad sa decom, a sposobne su da ostvare i dobar kontakt sa školskom upravom i roditeljima.
U nastavnoj 2010. -2011. godini, školski policajci su angažovani u 315 osnovnih i 306 srednjih škola.
"Problemi u srednjim i osnovnim školama se značajno razlikuju, a na ponašanje đaka bitno utiču okruženje, sastav učenika, kao to da li se obrazovna ustanova nalazi u ruralnoj, prigradskoj ili gradskoj sredini", naglasio je Kolarić.
U "ženskim školama", poput frizerske, MUP nastoji da angažuje pripadnice lepšeg pola, što u velikoj meri olakšava kontakt i rešavanje problema.
U Beogradu je od 133 školska policajca 13 ženskog pola.
Govoreći o incidentima u prošloj školskoj godini, pošto za tekuću, koja je počela pre nešto više od dva meseca, još nema podataka, Kolarić je istakao da je broj prekršajnih i krivičnih dela ostao nepromenjen u odnosu na 2008.
U nastavnoj 2009. – 2010, kod četiri učenika je pronađeno vatreno oružje, a u 80 slučajeva noževi, palice i drugi predmeti pogodni za nanošenje povreda.
Prema Kolariću, u 23 slučaja kod đaka su pronađene psihoaktivne supstance, a na osnovu toga je podneto 17 krivičnih prijava.
"Statistički podaci govore da se 70 odsto incidenata događa u školskoj zgradi – toaletu, fiskulturnoj sali i učionicama, gde školski policajac ne može da reaguje, a manje od trećine u dvorištu i okolini škole", napomenuo je Kolarić.
Kolarić je objasnio da se školski policajci angažuju u onim obrazovnim ustanovama, u kojima policija kroz redovne aktivnosti nije u mogućnosti da obezbedi potpunu bezbednost.
"Većina školskih uprava nije spremna da se odrekne školskog policajca ni kada se situacija sredi", ukazao je Kolarić, dodavši da pojedini službenici pokrivaju po dve škole, koje su u neposrednoj blizini, a neki čak i četiri.
U takvoj situaciji našao se i školski policajc Dobrislav Đerić koji brine od đacima osnovnih škola "Knjeginje Milice" i "Branko Radičević" na Novom Beogradu.
Đerić je prva generacija školskih policajaca, koja je po programu Vlade Srbije uvedena u škole.
U OŠ "Knjeginja Milica“ pre osam godina dočekale su ga, kaže, tuče đaka iz te i dugih škola u kraju, koji su tako odmeravali snagu, ka i specifično okruženje - zgrade, blokovi, pasarele. . . pogodni su za prodaju narkotika.
"Ne samo od početka ove školske godine, već četiri godine unazad nemamo ni jedan incident, niti postoji posebna potreba da intervenišem", kazao je Đerić.
Rukovodstvo škole, sa kojim Đerić ima odličan odnos, ipak želi da on tu bude "za svaki slučaj“.
Desi se, dodao je Đurić, po koja tuča u okviru u odeljenja - "deca su to, začas se posvađaju", ali se to rešava po školskom pravilniku i tu za njega nema posla.
Roditelji, ali i deca, istakao je Đerić, imaju sve više poverenja u školske policajce, a njegov radni dan ponekad traje i duže od osam sati, a katkad radi i dvokratno.
Osoblje škole, domar, pa i roditelji mogu Đurića da pozovu bilo kad u toku dana, a zadovoljstvo mu je, tvrdi, da radi taj posao i ne beži od obaveza.
"Prvaci obično misle da sam mehaničar, pošto sam u plavom, a onda im ja objasnim da sam policajac. Stalno su tu, dolaze da se igraju, traže da im crtam, sviram...“, priča Đerić, kome su učenici čim je došao dali nadimak "Mrvica", pa ga i nove generacije tako zovu.
Jedan od načina suzbijanja nasilja u školama je i video nadzor, koji danas imaju mnoge obrazovne ustanove u Srbiji, a cilj je, navode u MUP, u budućnosti povezati sve škole i situaciju pratiti iz policijskih stanica.
(Tanjug)
Po Kolariću problem najčešće predstavljaju sukobi učenika.
U Srbiji ima oko 1.700 škola, a s obzirom da školski policajci nadgledaju samo trećinu, ostale tokom redovnih aktivnosti "pokrivaju" drugi pripadnici MUP, dok su pojedine angažovale i privatna obezbeđenja.
"Za osam godina broj školskih policajaca se, na žalost, sa 50 povećao na 343, koji trenutno binu o 621 školi", kazao je Tanjugu viši inspektor u Ministarstvu Miroljub Kolarić.
Kolarić, koji na nivou Srbije koordinira rad školskih policijaca, nagasio je da taj posao mogu obavljati isključivo psihički stabilne osobe, koje vole rad sa decom, a sposobne su da ostvare i dobar kontakt sa školskom upravom i roditeljima.
U nastavnoj 2010. -2011. godini, školski policajci su angažovani u 315 osnovnih i 306 srednjih škola.
"Problemi u srednjim i osnovnim školama se značajno razlikuju, a na ponašanje đaka bitno utiču okruženje, sastav učenika, kao to da li se obrazovna ustanova nalazi u ruralnoj, prigradskoj ili gradskoj sredini", naglasio je Kolarić.
U "ženskim školama", poput frizerske, MUP nastoji da angažuje pripadnice lepšeg pola, što u velikoj meri olakšava kontakt i rešavanje problema.
U Beogradu je od 133 školska policajca 13 ženskog pola.
Govoreći o incidentima u prošloj školskoj godini, pošto za tekuću, koja je počela pre nešto više od dva meseca, još nema podataka, Kolarić je istakao da je broj prekršajnih i krivičnih dela ostao nepromenjen u odnosu na 2008.
U nastavnoj 2009. – 2010, kod četiri učenika je pronađeno vatreno oružje, a u 80 slučajeva noževi, palice i drugi predmeti pogodni za nanošenje povreda.
Prema Kolariću, u 23 slučaja kod đaka su pronađene psihoaktivne supstance, a na osnovu toga je podneto 17 krivičnih prijava.
"Statistički podaci govore da se 70 odsto incidenata događa u školskoj zgradi – toaletu, fiskulturnoj sali i učionicama, gde školski policajac ne može da reaguje, a manje od trećine u dvorištu i okolini škole", napomenuo je Kolarić.
Kolarić je objasnio da se školski policajci angažuju u onim obrazovnim ustanovama, u kojima policija kroz redovne aktivnosti nije u mogućnosti da obezbedi potpunu bezbednost.
"Većina školskih uprava nije spremna da se odrekne školskog policajca ni kada se situacija sredi", ukazao je Kolarić, dodavši da pojedini službenici pokrivaju po dve škole, koje su u neposrednoj blizini, a neki čak i četiri.
U takvoj situaciji našao se i školski policajc Dobrislav Đerić koji brine od đacima osnovnih škola "Knjeginje Milice" i "Branko Radičević" na Novom Beogradu.
Đerić je prva generacija školskih policajaca, koja je po programu Vlade Srbije uvedena u škole.
U OŠ "Knjeginja Milica“ pre osam godina dočekale su ga, kaže, tuče đaka iz te i dugih škola u kraju, koji su tako odmeravali snagu, ka i specifično okruženje - zgrade, blokovi, pasarele. . . pogodni su za prodaju narkotika.
"Ne samo od početka ove školske godine, već četiri godine unazad nemamo ni jedan incident, niti postoji posebna potreba da intervenišem", kazao je Đerić.
Rukovodstvo škole, sa kojim Đerić ima odličan odnos, ipak želi da on tu bude "za svaki slučaj“.
Desi se, dodao je Đurić, po koja tuča u okviru u odeljenja - "deca su to, začas se posvađaju", ali se to rešava po školskom pravilniku i tu za njega nema posla.
Roditelji, ali i deca, istakao je Đerić, imaju sve više poverenja u školske policajce, a njegov radni dan ponekad traje i duže od osam sati, a katkad radi i dvokratno.
Osoblje škole, domar, pa i roditelji mogu Đurića da pozovu bilo kad u toku dana, a zadovoljstvo mu je, tvrdi, da radi taj posao i ne beži od obaveza.
"Prvaci obično misle da sam mehaničar, pošto sam u plavom, a onda im ja objasnim da sam policajac. Stalno su tu, dolaze da se igraju, traže da im crtam, sviram...“, priča Đerić, kome su učenici čim je došao dali nadimak "Mrvica", pa ga i nove generacije tako zovu.
Jedan od načina suzbijanja nasilja u školama je i video nadzor, koji danas imaju mnoge obrazovne ustanove u Srbiji, a cilj je, navode u MUP, u budućnosti povezati sve škole i situaciju pratiti iz policijskih stanica.
(Tanjug)
