Zaposleni deo nacije od petka će moći kolektivno da "napusti radna mesta", jer sledi sedmodnevna serija svetkovina, za koje zakonodavstva propisiju neredne dane.

Prema republičkim i saveznim zakonima o praznicima zaposlenima u Srbiji za vreme uskršnjih praznika, počevši od Velikog petka, slede četri neradna dana, a ubrzo zatim, 27. aprila, za Dan države koje nema - Savezne Republike Jugoslavije, neradan je jedan dan.

Zahvaljujući tekovinama svetske radničke klase, za proslavu medjunarodnog Praznika rada ne radi se 1. i 2. maja.

Prema zakonodavstvu o praznicima, zaposleni su ove godine mogli da iskoriste 11 neradnih dana za državne praznike i još po jedan za verski praznik, ali zbog sklonosti žitelja Srbije da im pridoda i radne dane koji se nadju izmedju dve svetkovine, teško je utvrditi koliko neradnih dana stvarno ima.

Zvanično, neradni dani bili su 1. i 2. januar, za proslavu Nove godine, zatim 7. januar, prvi dan Božića, pa 15. februar, na Sretenje, kada se slavi Dan državnosti Srbije, a onda dolaze četri neradna dana za uskršnje praznike.

Poslednje u nizu su proslave Dana Savezne Republike Jugoslavije i Praznika rada.

Zaposleni imaju pravo da ne rade i za odredjene verske praznike, tako da pravoslavcima sleduje jedan neradni dan za krsnu slavu, katolicima i pripadnicima drugih hrišćanskih verskih zajednica pripada pet neradnih dana, od kojih jedan za Božić i četri dana za Uskrs, prema Gregorijanskom kalendaru.

Pripadnici Islamske zajednice mogu neradno da proslave Ramazanski i Kurbanski bajram, a pripadnici Jevrejske zajednice jedan dan za praznovanje Jom Kipura.

Zaposleni u privatnom sektoru mogu u dogovoru sa poslodavcem da spoje neradne dane dva bliža praznika, što je proteklih godina obilato korišćeno za vreme januarskih ili božičnog i prvomajskog prazika, tako da se praznovanje prilično protegne u prvoj trećini godine.

Kada je reč o državnom sektoru, poslanici republičkog ili saveznog parlementa mogu ad hok odlukom da za koji dan produže dane slavlja i u državnim, odnosno društvenim firmama.

Zvaničnu računicu, koliko praznovanje košta naciju, teško je utvrditi i malo se ko bavi time, ali je svojevremeno jedan od članova republičke vlade došao do sume od nekoliko milijardi dinara gubitka od potencijalnog bruto-proizvoda u januaru, kada, prema nezvaničnim podacima, više od 50 odsto zaposlenih praznuje oko 10 dana.

Statistički podaci takodje potvrdjuju da domaća privreda već godinama beleži gubitke u tom mesecu.
Sudeći prema broju neradnih prazničkih dana, ipak nismo najveći "neradnici", jer je ubedljivi rekorder u praznovanju narod Republike Srpske, koji samo u januaru zvanično koristi 10 neradnih dana i to za Novu godinu, Božić, Dan Republike, Srpsku novu godinu, Bogojavljenje i Svetog Savu.

Na osnovu Zakona o slavama i svetkovinama, kao i na osnovu Odluke Vlade RS, neradni dani su 1. i 2. januar, tri dana Božića, Dan Republike 9. januar, Srpska nova godina - 14. i 15. januar, Bogojavljenje - 19. januar i Sveti Sava - 27. januar.

U Hrvatskoj je za državne praznike ne radi ukupno 15 dana, a uz to pravo na po jedan neradni dan imaju gradjani Hrvatske koji 7. januara slave Božić, pripadnici islamske veroispovesti u dane Ramazanskog i Kurban bajrama, kao i pripadnici Jevrejske zajednice, u dane Roš Hašane i Jom Kipura.

Slovenci, prema zvaničnom kalendaru svetkovina, praznuju ukupno 12 dana, koliko i Grci, dok Mađari, zbog državnih praznika, ne idu na posao ukupno devet radnih dana tokom godine.

(Tanjug)