Slušaj vest

Predaja pasoša policajcu na graničnom prelazu većini putnika deluje kao puka formalnost. Dokument se stavlja na čitač, službenik gleda u ekran i posle nekoliko sekundi odlučuje da li osoba može da nastavi putovanje.

Međutim, iza te kratke provere krije se povezivanje podataka pasoša sa više policijskih i migracionih evidencija.

Čitač prvo preuzima osnovne podatke sa mašinski čitljivog dela pasoša. To su ime i prezime, datum rođenja, državljanstvo, pol, broj dokumenta, zemlja izdavanja i datum isteka.

Kod biometrijskih pasoša može se očitati elektronski čip koji sadrži fotografiju vlasnika i druge podatke namenjene potvrdi identiteta i autentičnosti dokumenta.

Sistem zatim proverava da li je pasoš važeći, da li je prijavljen kao izgubljen ili ukraden i da li postoje znaci da je dokument poništen, izmenjen ili korišćen na nezakonit način.

Fotografija u dokumentu se upoređuje sa osobom koja stoji ispred policajca, dok se u slučaju sumnje mogu izvršiti dodatne provere zaštitnih elemenata pasoša.

Na spoljnim granicama Šengenskog prostora, podaci se proveravaju u relevantnim nacionalnim i međunarodnim bazama podataka.

Jedna od njih je Šengenski informacioni sistem, poznat kao SIS. On može da sadrži upozorenja u vezi sa traženim licima, licima kojima je zabranjen ulazak, nestalim licima, sudskim nalozima ili predmetima traženim zbog krađe i krivičnog postupka.

Provera može da obuhvati Interpolovu bazu podataka o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama. Stoga, osoba koja je prethodno prijavila pasoš kao izgubljen ne bi trebalo da putuje sa njim, čak i ako ga kasnije pronađe.

Dokument može ostati registrovan kao nevažeći, a njegova upotreba može prouzrokovati zadržavanje i dodatnu kontrolu, piše GP Maljevac.

Policijskom službeniku se ne prikazuje automatski kompletna životna istorija svakog putnika. Na ekranu se prikazuju informacije koje su važne za graničnu kontrolu i sva upozorenja za koja je službenik ovlašćen.

Pristup bazama podataka je ograničen pravilima, a provere se evidentiraju i podležu zaštiti ličnih podataka.

Uslovi za ulazak se proveravaju i za državljane zemalja koje nisu članice Evropske unije. Policijski službenik može utvrditi koliko je dugo putnik prethodno boravio u Šengenskom prostoru, da li ima važeću vizu ili dozvolu boravka, da li je prekoračio dozvoljeni boravak i da li postoje prethodno usvojene mere kojima se zabranjuje ulazak ili udaljavanje.

Sam pasoš ne pokazuje policajcu gde osoba radi, koliko novca ima na računu, šta je kupila ili sadržaj mobilnog telefona. Takvi podaci nisu sastavni deo običnog skeniranja putne isprave. Međutim, ako postoji zvanično upozorenje, sumnja u identitet ili problem sa pravom ulaska, putnik može biti izdvojen radi detaljnije provere.

Duža kontrola ne mora nužno značiti da je osoba počinila prekršaj. Razlog može biti osoba sa istim ili sličnim imenom, slabije očitavanje čipa, oštećeni pasoš, nejasan pečat pri ulasku ili izlasku ili potreba za potvrdom informacija u drugom zapisu.

Službenik tada može zatražiti dodatni dokument, postaviti pitanja o putovanju ili usmeriti vozilo u područje za detaljnu kontrolu.

U nekim slučajevima, sistem može upozoriti na osobu, dokument, vozilo ili registarske tablice. Reakcija zavisi od vrste upozorenja koje je uneto. To može značiti dodatnu proveru identiteta, razgovor sa službenikom, privremeno zadržavanje dokumenta, odbijanje ulaska ili akciju druge nadležne policijske službe.

Zato nekoliko sekundi tišine nakon skeniranja pasoša često nije običan pogled na ime i datum rođenja. U tom kratkom vremenu proverava se autentičnost dokumenta, pravo osobe na prelazak granice i eventualna upozorenja u raspoloživim policijskim i migracionim sistemima.

Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!

BONUS VIDEO:

00:41
Granični prelaz u Nikoziji Izvor: Mondo/Goran Arbutina