- Milovan Đilas je 1977. u Beogradu za zapadnonemačku televiziju govorio o Jugoslaviji posle Tita i ocenio da separatizam nije ozbiljna pretnja.
- Istovremeno je upozorio da će posle Titove smrti doći promena i teškoće, zbog neefikasnosti partije i izostanka nove ideološke osnove.
- Đilas je rekao da je Tito mogao da dozvoli više građanskih sloboda i prostora za privatnu privredu, ali da on sam nema političke ambicije.
U proleće 1977. godine, dok SFRJ obeležava 85. rođendan Josipa Broza Tita, zapadnonemačka televizija u Beogradu snima razgovor sa najpoznatijim jugoslovenskim disidentom Milovanom Đilasom.
Gotovo pola veka kasnije, ovaj intervju donosi zanimljiv spoj preciznih zapažanja o političkom mentalitetu, ali i uverenja da je opstanak države neupitan, uprkos krizi koja će samo četrnaest godina kasnije dovesti do njenog raspada.
U trenutku kada nastaje ovaj razgovor, Milovan Đilas je Jugoslaviji zvanično nepostojeća ličnost čovek čije se ime ne pominje u štampi i kome je zabranjeno javno delovanje. Ipak, za zapadne medije on je najpozvaniji sagovornik na pitanje koje je tih godina zaokupilo pažnju svetske javnosti: Šta će biti sa Jugoslavijom posle Tita?
Najveći paradoks intervjua iz današnje perspektive leži u Đilasovoj uverenosti da je opstanak Jugoslavije neupitan. Na pitanje novinara hoće li se zemlja posle Titove smrti raspasti pod uticajem hrvatskog, slovenačkog ili makedonskog nacionalizma, Đilas odgovara da neće.
"Mislim da je Tito u dobrom, tako dobrom zdravlju, da će on vladati još nekoliko godina. Najpre, čini se da je Tito odličnog zdravlja i da će verovatno vladati još nekoliko godina - bar tako izgleda. O tome šta će biti posle njega mogu se, mimo pukog nagađanja, izneti konkretne pretpostavke. Verujem da separatizam ne predstavlja ozbiljnu opasnost za Jugoslaviju. Separatizam postoji samo u Hrvatskoj, ali nije toliko jak da bi mogao da ugrozi opstanak države.
Drugde nigde nema separatističkih težnji, ni u Makedoniji niti bilo gde drugde, ako izuzmemo male grupice čiji se značaj iscrpljuje u salonskim raspravama koje nemaju nikakve veze sa stvarnošću, niti sa političkim životom nacije", rekao je Đilas u intervju objavljenom na Jutjub kanalu FM Images Balkans.
Činjenica da je jedan od najvećih kritičara režima, nacionalne tenzije svodio na "salonske rasprave" svedoči o tome koliko je jugoslovenska elita potcenila dubinu pukotina zbog kojih će se zemlja raspasti u krvi.
"Posle Tita će biti promena i teškoća"
Za razliku od pogrešne procene o sudbini Jugoslavije, Đilasove analize unutrašnje dinamike vlasti zvuče gotovo proročansk. On upozorava da posle Tita nužno sledi period krize i neizvesnosti, ne zbog spoljnih neprijatelja, već zbog same prirode njegove vlasti.
"Najjači element koji bi se mogao suprotstaviti današnjem poretku, ili recimo poretku posle Tita, verovatno je liberalizam. Pošto je liberalizam kod nas državotvoran, patriotski, projugoslovenski i antisovjetski, mora se okvalifikovati kao pozitivan faktor u Jugoslaviji.
Najveću opasnost za Jugoslaviju po mom mišljenju predstavlja neefikasnost partije, koja se već danas može uočiti. Vladajućoj partiji nije pošlo za rukom da pronađe novu ideološku i filozofsku osnovu. U slučaju neke krize ili sovjetskog pritiska mogle bi se u samim strukturama vlasti pojaviti određene prosovjetske struje.
Lično mislim da će posle Tita biti promena. Uveren sam da će posle Tita biti promena i teškoća. Takva ličnost ne može da siđe sa scene a da se politički pejzaž ne promeni. Za to je njegova uloga bila suviše velika. Kao ličnost je suviše nadvisio postojeće institucije.
Tako izazvane promene mogle bi podstaći uspon onih snaga koje traže nova rešenja za državne i ekonomske probleme.
Što se partije tiče, pokušaju da se ona mobiliše oživljavanjem revolucionarne ideologije ne dajem nikakve šanse. Revolucionarnoj ideologiji potrebna je revolucionarna situacija, a ona u Jugoslaviji ne postoji.
Naše društvo se polako razvija u potrošačko društvo, a potrošačko društvo pre naginje kompromisima, oportunizmu i rešenjima bez sukoba. Vitalni program biće da se određene stvari reformišu, a ne da se razore. To u stvari postavlja da je to onaj vitalni problem u Jugoslaviji: kako da se neke stvari reformišu, a ne kako da se razore", istakao je Đilas.
"Tito je mogao da dozvoli veće slobode"
Komentarišući Titovu vladavinu, nekadašnji najbliži saradnik, a potom dugogodišnji oponent, priznao mu je tri istorijska uspeha: konsolidaciju partije pred rat, partizansku borbu i raskid sa Staljinom 1948. godine, ali ukazuje na ključnu propuštenu priliku na unutrašnjem planu.
"Tito je sigurno, bez ikakve opasnosti po poredak koji je uspostavio i bez opasnosti po svoj položaj u državi i politici, mogao da dozvoli veće građanske i intelektualne slobode. A na polju privrede, posebno u sitnim sektorima poljoprivrede, male trgovine, ugostiteljstva i drugima, moglo se dati više prostora razvoju na privatnoj kooperativnoj osnovi", naveo je Đilas.
"Ne borim se za vlast"
Na spekulacije zapadne štampe da bi nakon smrti Josipa Broza upravo on mogao da bude figura pomirenja između komunista i nekomunista, Đilas odgovara odrično.
"Da sam bio Titov prestolonaslednik, tvrdila je strana štampa. Tačno je da sam bio jedan od najbližih Titovih saradnika i da sam pripadao ljudima koji su mu bili najbliži. Utoliko sam mogao doći u obzir kao Titov naslednik, ali bilo je drugih koji su imali veće šanse, na primer Kardelj ili Ranković. Ja sam više pisac i teoretičar nego političar. U stvarnosti nemam nikakvih ambicija. Ne borim se za vlast. I upravo zato me ovaj režim do sada nije mogao slomiti, i neće me ni slomiti. Zato prosto što se ja krećem u sferama ideja, a ne u nizijama prljave dnevne politike", poručio je Đilas, dodajući na kraju da je svojim ličnim položajem i očuvanim integritetom zadovoljan, ali ne i stanjem u Jugoslaviji.
Nakon što je krajem decembra 1966. godine pušten iz zatvora u Sremskoj Mitrovici (pomilovan je posle devet godina robije), Đilas se vratio u svoj stan u Palmotićevoj ulici broj 8 u Beogradu, gde je nastavio da živi i stvara sve do svoje smrti 1995. godine.
Tokom 1970-ih, uključujući i 1977. godinu, bio je pod stalnim nadzorom jugoslovenskih vlasti i imao je zabranu napuštanja zemlje, te je u tom periodu vreme provodio u Beogradu pišući knjige i dajući intervjue stranim novinarima koji su ga posećivali u njegovom domu.
BONUS VIDEO:
(MONDO)



