Predsedništvo Srpske akademije nauka pozivajući se isključivo na naučne argumente, upozorava na katastrofalne posledice odluka da se u zemlji otvaraju rudnici nikla.
SANU nadležnima preporučuje da takve odluke ne donose bez konsultacije sa naučnim institucijama, i pozvala je sve "da više misle o očuvanju zdrave prirodne sredine nego na neizvesni profit, koji bi je, izvesno, za sva vremena, pretvorio u beživotnu pustinju".
Kako se podseća, Ministarstvo rudarstva i energetike je 2004. godine, odobrilo engleskoj firmi "Dinara Nickel" d.o.o. da na teritoriji Mokre Gore vrši geološka istraživanja nikla i pratećih metala, gvožđa i kobalta, s namerom da tu kasnije otvori i rudnik. Kad je ta odluka u januaru 2005. godine objavljena, izazvala je veliko uznemirenje javnosti.
SANU je tada poverila akademiku Dragomiru Vitoroviću, nekadašnjem profesoru Hemijskog fakulteta, da napravi analizu o posledicama otvaranja rudnika nikla, a pridružili su se i akademici Zoran Maksimović Vidojko Jović.
Analiza je ubedljivo pokazala da takva odluka "donosi daleko veću štetu nego korist, jer već geološka istraživanja u predviđenom obimu, a da se ne pominje njihovo podizanje na poluindustrijski ili industrijski nivo, ozbiljno ugrožavaju floru i uznemiravaju faunu".
Utvrđeno je i da takve aktivnosti "narušavaju izgled područja i degradiraju osnovne prirodne vrednosti i resurse", kao i da "eksploatacija sličnih, siromašnih ruda, pretvara zelene površine u Mesečeve pejzaže".
Tehnički postupak pri kome se nikl ispira sumpornom kiselinom prljav je i izuzetno opasan, kao i sam transport te kiseline kroz Srbiju. Upozoreno je i na tendenciju u većini razvijenih zemalja "da se prljave tehnologije prebacuju nedovoljno razvijenim zemljama".
U analizi se ističe da, na osnovu dosadašnjih ipsitivanja ležišta ruda gvožđa, nikla i kobalta na području Mokra Gora, u pogledu položaja, debljine slojeva i koncentracije metala nisu perspektivna.
"Morala bi se odlagati ogromna količina pokrivke, da bi se došlo do tankih slojeva siromašne rude, a neko eventualno obogaćivanje rude bi bilo pogubno za čitav kraj i njegovu okolinu. Vazduhom, vodom, saobraćajem, nadaleko bi se raznosili raznovrsni opasni zagađivači životne sredine."
Zaključeno je da bi takav rudnik bio "ekološka bomba", koja bi Zlatibor, Taru i Šargan pretvorila u pustinje bez traga i znaka života, i koja bi Drinu, i sve njene pritoke, pretvorila u mrtve reke.
SANU je upozorio i na činjenicu "da se u zemljama trećeg sveta, pod plaštom eksploatacije rude, kopaju jame za odlaganje jalovine, u koje se kasnije odlaže nuklearni otpad".
Predsedništvo SANU je analizu prihvatilo i nadležnom Ministarstvu prosledilo, kao svoj zvaničan dokument i stav, na osnovu kojeg j e povučena dozvola za istaživanja na tom području.
SANU se zatim angažovala i na odbrani šumadijskog sela Lipovca, ali se britanska kompanija tada namerila na selo Vardište u BIH, koje se nalazi uz samu Mokru Goru.
SANU je tada, zajedno sa Odborom za obnovu Šarganske osmice, u Jatarama organizovala skup, na kome su učestvovali i predstavnici Višegrada, kojima su predočene urađene analize.
Zahvaljujući tome, to preduzeće je moralo da odustane i od istraživanja u Vardištu, navodi se u saopštenju, koje potpisao predsednik SANU Nikola Hajdin.
(Tanjug Foto: Wikipedia.org)