Dok jednom rukom nutka goste "čipkanim" krofnama, a drugom meša vojnički pasulj, ovog srpskog Mađara retko ko prepoznaje – a on je jedini čovek koji je oborio stelt avion, tokom NATO bombardovanja Srbije.
Dugačka tezga obavijena mirisima paprikaša i pasulja na Danima mađarske kuhinje u selu Skorenovac, u južnom Banatu.
Ispred tezge pozamašan red onih koji bi da probaju "čipkane krofne", mađarski specijalitet koji se retko sreće u našim krajevima. Za tezgom među mladim radnicima, jedan iskusniji. Vešto trčkara između tri kotlića iz kojih se vije para, i dela tezge s krofnama. Ćaska s gostima, meša "čorbuljke", dodaje krofne.
Na kraju tezge upakovane kore i rezanci. Na njima piše Dani.
Dani? Zoltan Dani, prvi i jedini čovek koji je oborio nevidljivog, u vreme NATO bombardovanja?
Da to je on, a niko ga ne prepoznaje.
Dani je penzionisani pukovnik protiv-vazdušne odbrane Vojske Jugoslavije, koji je komandovao 3. divizionom 250. raketne brigade PVO u vreme NATO bombardovanja.
Tog 27. marta 1999. godine njegova brigada oborila je američko čudo tehnike, "nevidljivi" stelt avion F 117, u ataru sremskog sela Buđanovci. Posle te "blamaže" vojska SAD ubrzo je povukla ovaj avion iz upotrebe i prestala da ga proizvodi.
Iako bi u drugoj zemlji bio proglašen za nacionalnog heroja, a njegov izum koji je omogućio obaranje takvog "čuda" usavršen za potrebe Vojske, Dani je posle 1999. godine stavljen u pozadinske jedinice da radi kao običan referent, da bi ga 2004. godine penzionisali.
Da bi on i njegova porodica opstali, Dani se posvetio privatnom biznisu. U rodnom Skorenovcu napravio je porodičnu proizvodnju, otvorio firmu – pekarsko-poslastičarsku radnju za proizvodnju kora za gibanice i baklave.
I tako ovaj ratni heroj danas "testi testo" - mesi kore, rezance, melje prezle, a u posebnim prilikama demonstrira i kako se prave čuvene mađarske čipkane krofne, ali i vojnički pasulj.
"Ovo vam je mađarski vojnički pasulj", kaže nam Dani dok meša "čorbu" u velikom kotliću.
"Što više sastojaka to bolje. Osim pasulja mora da sadrži kobasice, slaninu, rebra, papriku... Mora malo i da ljutne", kaže Dani koji od vojničke prakse danas još samo demonstira način pripreme hrane.
Pokazuje nam i kotlovinu, koju zovemo još i talandara.
"A ovo vam je naša kotlovina. Na "bure" u kome se loži vatra, a iznad koga se obično stavlja kazan da vri, mi stavimo veliki metalni tanjir na kome se priprema uglavnom svinjsko meso s povrćem – e to vam je kotlovina", priča Dani, a pokazuje i nam i kotlić sa paprikašem – pravim mađarskim.
"Da vam stavim od svega po malo", nutka Dani.
Pa kako da ga odbijete? Kako da ne probate sva ta kulinarska čudesa, još iz ruke čoveka koji je oborio "stelt"? A paprikaši, prste i tanjir da poližeš!
O vojničkim sposobnostima Zoltana Danija svedoči njegovo delo, koje će ostati zabeleženo u srpskoj, ali i NATO istoriji. Mi vam svedočimo da ni njegove kulinarske sposobnosti nisu za zaborav.
