Duško Antelj (34) teško je povređen vozeći motor u saobraćajnoj nesreći tuđom krivicom, ali se nije predao crnim mislima, već se hrabro upustio u novo poglavlje života i danas pomaže ljudima sa sličnom sudbinom.
Osobama koje dele njegovu sudbinu Antelj pomaže da nauče prve korake i prenosi im sve tehnike koje je naučio sa svojim fizijatrom i fizioterapeutom, učeći sam ponovo da hoda sa 33 godine, pišu “Naše novine“.
Takođe, pokreće veb stranicu da bi se mladim ljudima nabavile bolje i funkcionalnije proteze od onih koje im država nudi. Konačno, sa grupom saradnika osniva Akademiju za dodatnu obuku mladih motociklista.
“GOSPOĐICA DEPRESIJA“
Antelj je nesreću doživeo 18. avgusta 2012. godine na Avalskom putu. Na deonici gde je brzina ograničena na 40 kilometara na sat vozio je motor poštujući sve propise i pod punom opremom. Ali, vozač koji ga je ostavio bez noge vozio je iz suprotnog pravca kola brzinom koja je bila tri puta veća od dozvoljene, prelazeći preko pune linije.
"Ja sam bio u mogućnosti da sebi obezbedim funkcionalno stopalo i protetiku, ali to ne mogu svi. Zato pokrećem sajt, namenjen pre svega mladim ljudima sa invaliditetom. Biće aktiviran po potrebi, kada budemo imali kandidata kome treba proteza. Neka 50.000 ljudi da samo po jedan evro i neki mladić moći će da funkcioniše lakše i bolje".
Antelj se sutradan probudio bez leve noge, amputirane do kolena, a imao je i 11 preloma na levoj ruci.
Samo on zna šta mu se sve vrzmalo po glavi i u kakav ambis crnih misli je upao. Uprkos svemu, pridigao se i danas pokazuje vanserijsku plemenitost.
“To što se dogodilo bilo je resetovanje. Smatram da sam mnogo više dobio, nego što sam izgubio. Vraćen sam na pravi put. Shvatio sam neke vrednosti. Nisam ni pre nesreće bio loš čovek. Užasno sam bio predan poslu, a pod takvim pritiskom i poslovnih i društvenih normi, podrazumeva se da budeš strog, grub, bezdušan. Ovo je sve poslužilo da me vrati na pravi put“, kazao je mladić.
Na trenutak se ironočno osmehnuo. Setio se, kako kaže, gospođice depresije, koja mu je tokom lečenja i oporavka često dolazila u goste.
“Od malih nogu, kroz osnovnu i srednju školu, pa preko studija, posla, uvek sam želo, tražio i uspevao da budem u centru pažnje. Nedavno pošto sam prohodao na svom novom kolenu i stopalu , odlučih s drugom da odemo u Delta siti na doručak. Obukao sam bermude i patike. U prvoj bašti ljudi laktaju jedni druge i pogledom pokazuju na mene. Pola bašte, što krišom, što otvoreno, bulji u mene, protezu i ruku... Neprijatno mi je... Prolazimo pored druge bašte, gde je drugačiji raspored stolova. Još više pogleda. Gospođica depresija mi šapnu – ’Ispunila ti se želja. Uvek ćeš biti u centru pažnje, bilo gde, bilo kada’“, objasnio je Antelj.
Duško je šest meseci bio prikovan za krevet u Kliničkom centru Srbije. Tri meseca bio je u specijalnoj bolnici za ortopedsku protetiku i rehabilitaciju “Rudo“...
Ipak odlučio je da ne sedi kod kuće i da ne glumi invalida. Naprotiv, radi, ide u teretanu, na bazen, vozi automobil, uvek je skockan i zrači optimizmom, pišu “Naše novine“.