On je negirao svoje učešće u ubistvu.

Osporavajući navode optužnice - da je Ćuruvijinu prijateljicu Branku Prpu udario pištoljem u glavu i onesvestio, Romić je istakao da tužilaštvo za svoje optužbe nema nikakve dokaze i da želi da mu se ukaže "na osnovu kojih je dokaza optužen".

"Ako tužilac pokaže dokaze, ja sam spreman da potpišem sporazum o priznaju krivice za krivično delo koje nisam učinio", rekao je Romić, koji je u vreme ubistva novinara bio glavni obaveštajni inspektor u Drugoj upravi Beogradskog centra DB-a.

Tadašnji šef DB-a Radomir Marković i šef beogradskog centra DB-a u junu su izneli svoju odbranu, negirajući optužbe za ubistvo Ćuruvije.

Kao direktan izvršilac ubistva Ćuruvije optužen je pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak, koji je u bekstvu i za njim je raspisana poternica.

Povodom "golfa 3" bele boje, koji se pominje u optužnici kao vozilo kojim su se odvezle Ćuruvijine ubice, Romić je rekao da ga on nije koristio 11. aprila.

"Nema dokaza u spisima sudskog predmeta da sam ga ja koristio, da sam ga je preuzeo, i iskoristio zajedno sa Kurak Miroslavom. Nije mi poznato na osnovu čega tužilac izvodi zaključak i povezuje korišćenje tog vozila, mene i ubistvo Slavka Ćuruvije", rekao je Romić.

On je detaljno opisao svoja zaduženja u vreme NATO bobmardovanja, napominjući da je 11. april, proveo ceo dan na poslu u prostorijama Druge uprave po unapred napravljenom rasporedu rada koji su sačinili načelnici te uprave.

Prema njegovim rečima, odstustvo sa posla bi svakako bilo zapaženo, jer su starešine radile po 12 sati dnevno.

Svi piradnici resora su, kako je naveo, tokom bombardovanja radili po 24 sata dnevno, bez vikenda i slobodnog dana.

Romić je dalje naveo da je jedan deo tog dana proveo sa porodicom kada su proslavili rođendan njegove ćerke koji je bio 7. aprila.

Govoreći o kontaktima sa ostalim optužnima, Romić je naveo da je Radonjić "asocijalnan tip što govori i to što želi da bude u samici svo vreme pritvora" (u kojem su od januara 2014), ali da ima visoka profesinalna očekuvanja od saradnika i da se tako i sam ponaša prema njima.

Što se tiče Markovića, sa njim nije nikakda, niti mu je ikad lično, posredno ili neposredno dao neki zadatak.

Sa Kurakom se nije video 11. aprila, ali je potvrdio da se sa njim čuo jer su bili prijatelji. Objasnio je da je Kurak 11. april smatrao za svoj "drugi rođendan", jer je tog datuma 1993. bio teško ranjen.

Romić je prethodno detaljno ispričao kako je 31. marta 1999. zajedno sa drugim glavnim obaveštajnim inspektorima upućen na teren po Srbiji zbog operativnih aktivnosti, a povodom NATO agresije, koja je počela 24. marta.

"Nalog mi je dao Milan Radonjić (drugooptuzeni u ovom postupku), a nakon sprovođenja obaveštajnih aktivnosti na terenu, ja sam se uz saglasnost Milovana Popivode vratio u Beograd 7. aprila 1999.", ispričao je Romić.

Ispričao je kako je 8. aprila u večernjim časovima ispred Druge uprave zadužio "golf 3" bele boje zbog, kako je naveo, službenih potreba i zbog službenih aktivnosti, a pošto je njegov službeni "reno klio" imao problema sa alarmom.

Odobrenje za zaduživanje "golfa" dobio je od Radonjića, jer je samo on mogao da ga odobri kao načelnik uprave.

Preuzeo je vozilo bez reversa i sa kolskom radio stanicom, ali ne i šifranikom jer se oni, kako je ukazao, ne daju uz vozilo.

Vozilo je, kako je naveo, razdužio 9. aprila nakon što je otklonjen kvar na alarmu "klia", a ostavio ga je po nalogu starešine, "kod kućice" u kompleksu objekta koji je resor DB tada koristio.

Tokom izlaganja, Romić je napomenuo da je Srbija trebalo da "bude izložena bombardovanju još u septembru 1998. godine".

"Naša zemlja je sprovodila operativne aktivnosti da se ta namera osujeti", naveo je optuženi.
Suđenje se nastavlja sutra.

Radonjić i Romić su u pritvoru, Marković služi kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli, a Kuraku se sudi u odsustvu.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja Ćuruvijinu suprugu Branku Prpu udario u glavu.

Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i delovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".

Ćuruvija je ubijen na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, u dvorištu ispred ulaza u zgradu, gde su se nalazile prostorije marketing službe Dnevnog telegrafa.

Ključni svedok u ovom procesu je nekadašnji komadant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija, nakon čijeg svedočenja je pokrenuta zvanična istraga protiv optuženih.

Ulemek takođe služi jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli zbog ubistva premijera Zorana Đinđića, Ivana Stambolića, zločina na Ibarskoj magistrali i zločina "zemunskog klana".