Zasedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve završeno je, a odluke koje su donete, u skladu i sa odredbama Ustava Crkve, ne daju mogućnost izbora novog poglavara.

Iako u zvaničnom saopštenju Sabora nije nagovešteno sazivanje izbornog zasedanja najvišeg upravnog tela SPC, jasno je da se ne može trajno ostati na "kolektivnom rukovodstvu" koje je povereno Sinodu i njegovom najstarijem članu po proizvodstvu mitropolitu Amfilohiju.

Objašnjenje iz SPC je kanonsko, a to znači da Ustav SPC predviđa da vođenje crkve u okolnostima dužeg odsustva patrijarha pripada članovima Sinoda, što je i primenjeno.

U poslednjem broju nedeljnika "Vreme" pominje se dilema oko izbora zamenika patrijarha Pavla i rasprava oko predsedavanja Saborom, kada je predložen i najstariji po rukopolpženju u ovom telu mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan.

List navodi da će neminovni predstojeći izbor novog patrijarha biti obavljen na osnovu ustavnog amandmana iz 1967. godine, kojim je uveden "apostolski metod", a prvi put primenjen 1. decembra 1990. godine, kada je za srpskog patrijarha izabran episkop raško-prizrenski Pavle.

U Ustavu SPC piše da u izboru učestvuju svi eparhijski arhijereji koji stoluju u svojim eparhijama najmanje pet godina.

Na Izbornom saboru, koji se posebno zakazuje kada se steknu uslovi, tri meseca posle upokojenja patrijarha ili u slučaju da se on sam povučce, glasaju svi članovi, a u najuži krug ulaze tri kandidata s najvećim brojem glasova.

Zapečaćene koverte sa imenima trojice arhijereja "idu u kamilavku", odakle ih izvlači velikodostojnik crkve koga delegira Sabor, čime se odluka prepušta Duhu Svetom i isključuje mogućnost odlučivanja ljudskog faktora.

U "Vremenu" se navodi istorijski sled izbora patrijaraha i imenovanje Joanikija II (1346-1354), koji je prvi na tronu Svetog Save, u vreme vladavine Cara Dušana (1331-1355), na Saboru u Skoplju 1346. godine srpsku arhiepiskopiju (osnovana 1219) podigao na rang patrijaršije.

Srpsku patrijaršiju je ukinuo 1776. sultan Mustafa III, a ponovno je uspostavljena 1920. godine, kada je na presto stupio patrijarh Dimitrije (1920-1930), a za njim patrijarh Varnava, koji je preminuo posle sedam godina na čelu SPC.

U godinama Drugog svetskog rata SPC je vodio patrijarh Gavrilo, koji je, sa prekidima zbog boravka u nemačkim logorima, na tronu Crkve bio od 1938. do 1950. godine.

Za njim sledi izbor patrijarka Vikentija (1950-1958) i Germana, koga je zamenio sadašni patrijarh Pavle - 44. patrijarh na prestolu Svetog Save. O izboru 45. patrijarha odlučiće Sabor u skladu sa Ustavom SPC.

U delu SPC svesni su da bi, čak i da se patrijarh Pavle sada sam povuče, višegodišnje spekulacije oko navodnih pritisaka na njega, kao i sporovi na ovogodišnjem majskom saboru, otvorili različite sumnje.

Izvori "Danasa" nezvanično tvrde da je u SPC razmatrana i ideja da patrijarh javno, pred novinarima, saopšti takvu odluku. Ipak, kao sigurnija prevagnula je varijanta da Sinod preuzme njegove dužnosti.

Mnogi strahuju da će ovaj kompromis, iako je omogućio da Sabor zaseda i bio "kupovina vremena u iščekivanju papira sa VMA", još više zaoštriti odnose i produbiti sporove unutar SPC.

Uprkos procenama da je mitrolit Amfilohije ovakvim razvojem događaja "dobio ovu rundu", pojedini crkveni krugovi procenjuju da bi sadašnje mesto prvog u Sinodu moglo da utiče na njegove šanse u izboru za 45. poglavara SPC.

Izvori "Danasa " tvrde da se na ovom Saboru konačno izjasnila i takozvana "bosanska struja", koja je prvi put nagovestila da je njen kandidat za novog patrijarha mitropolit dabro-bosanski Nikolaj (Mrđa).

Sabor je, inače, potvrdio svoju raniju odluku o načinu služenja svete liturgije i drugih bogosluženja, koja treba da ostanu "u duhu vekovnog liturgijskog predanja SPC". Takođe je usvojen i izveštaj sinodske Komisije o dijalogu sa predstavnicima Rimokatoličke crkve u Raveni, uz ocenu da se taj dijalog nije vodio na štetu Pravoslavne crkve. Sabor je, između ostalog, prozvao "pojedine medije" zbog zlonamernog izveštavanja o Ravenskom dokumentu, radu ovog Sabora i zdravstvenom stanju patrijarha Pavla.

U saopštenju se, što je do sada bilo uobičajeno, ne pominje ko su članovi Sinoda, odnosno da li je promenjen sastav crkvene vlade. Kako list nezvanično saznaje, sastav Sinoda nije promenjen.

Zbog odluke da Sinod menja patrijarha, Sabor nije mogao da bez preke potrebe i ustavom propisane procedure donosi crkvenozakonske propise, uredbe i načelne odluke, pa je razmatrao samo tekuća pitanja.

Sabor je zvanično počeo 14. maja, ali su gotovo dva dana potrošena na "savetovanja" - srpski arhijereji nisu mogli da se usaglase oko tumačenja Ustava SPC ko bi trebalo da predsedava - najstariji mitropolit u Saboru ili u Sinodu.

Prema nezvaničnim tvrdnjama crkvenih izvora, patrijarh Pavle je u dva navrata tokom prva dva saborska dana odbio da se doborovoljno povuče sa trona Svetog Save i "pomogne" da se izabere novi poglavar SPC i "odblokira" rad Sabora. Od pomoći nije bio ni konzilijum lekara VMA koji je, kako se spekuliše, Saboru dao samo izveštaj o patrijarhovom zdravstvenom stanju, ali ne i potvrdu o njegovoj radnoj (ne)sposobnosti.

U crkvenim krugovima ocenjuju da su se, u žestokoj raspravi oko predsedavajućeg, prelomili i svi ostali godinama unazad nagomilani nesporazumi i neslaganja među srpskim vladikama, tako da se u jednom trenutku Sabor našao na ivici - ili da prekine zasedanje koje fomalno nije ni počelo ili da, kršeći crkveni ustav, krene u izbor novog patrijarha.

Zauzete različitim izbornim, ličnim i drugim "računicama" vladike su, kako nezvanično prenose izvori Danasa, smatrale za Crkvu prihvatljivim, između ostalog, i to da zbog ponašnja pojedine svoje sabraće Sabor napusti episkop bivši zahumsko-hercegovački Atanasije.

U SPC nezvanično tvrde da su stav državnih vlasti i pojedinih sestrinskih crkava, da sada nije momenat za izbor novog crkvenog poglavara, kao i pritisak javnosti, "pomogli" da prošlog četvrtka uveče Sabor tesnom većinom odluči da Sinod, u skladu sa Ustavom, preuzme patrijarhove dužnosti.

Predsedničke dužnosti u Saboru i Sinodu pripale su najstarijem mitropolitu u crkvenoj vladi - to je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Kako se nezvanično saznaje, prvo regovanje pojedinih arhijereja na ovaj "iznuđeni kompromis" bilo je napuštanje saborske sale, mada su se kasnije vratili i učestvovali u redovnom zasedanju.

Iako se u delu javnosti potežu i teške reči poput "puča", u SPC tvrde da ova saborska odluka "ne znači da je patrijarh razvlašćen", kao i da u novonastalim okolnostima "nema mogućnosti zloupotrebe njegovog pečata s faksimilom potpisa".

Stručnjaci za crkveno pravo, koji zbog situacije u SPC ne žele da budu imenovani, objašnjavaju za "Danas" da je, bez obzira na ustavno utemeljenje odluke Sabora, "ovo, ipak, vanredna situacija, jer Crkva ne trpi međustanje - ili ima ili nema patrijarha".

(MONDO/Tanjug)