Tom presudom su zbog učešća u ubistvu novinara Slavka Ćuruvije 11. aprila 1999. godine na ukupno 100 godina zatvora osuđena četvorica tadašnjih pripadnika Državne bezbednosti.
Sednica Apelacionog suda će biti javna, a planirano je da se održi i 8. I 9. jula rekla je Tanjugu portparol suda Mirjana Piljić.
Prvobitno je žalbena sednica bila zakazana za kraj marta, ali je zbog epidemije korona virusa bila odložena. Na njoj će u julu sudija izvestilac predstaviti osuđujuću presudu od 5. aprila 2019. godine, kao žalbe tužilaštva i odbrane, a okrivljeni i njihovi advokati će imati mogućnost i da se usmeno obrate sudu i dopune svoje žalbe.
Prvostepenom presudom tadašnji šef Resora državne bezbednosti Radomir Marković osuđen je na 30 godina zatvora zbog podstrekavanja na ubistvo Ćuruvije, a kao saizvršioci koji su pripremali teren za ubistvo novinara, osuđeni su tadašnji šef beogradskog centra DB Milan Radonjić na 30 godina zatvora, a pripadnik rezervnog sastava DB Miroslav Kurak i operativac DB-a Ratko Romić na po 20 godina zatvora.
Prema presudi Ćuruviju je ubilo NN lice, a DB-ovci su za to pripremili "teren".
Žalbe na ovu presudu su izjavili svi optuženi osim Kuraka koji je u besktvu, svi branioci optuženih, kao i tužilaštvo za organizovani kriminal.
Apelacioni sud presudu može da potvrdi, da je preinači ili da je ukine i naloži ponavljanje suđenja. Romiću i Radonjiću u izrečenu kaznu, prema presudi, uračunava se vreme koje su proveli u pritvoru od januara 2014. do jula 2017. godine i kućnom pritvoru u kojem se i dalje nalaze uz elektronski nadzor.
Marković u zatvoru izdržava kaznu od 40 godina zatvora zbog četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali u oktobru 1999. godine, a kako se u sprskom pravnom sistemu kazne ne sabiraju, on ostaje osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora.
Kurak je osuđen u odsustvu jer se nalazi u besktvu i za njim je na snazi crvena poternica Interpola. Prvostepena presuda koja im je izrečena, nije doneta jednoglasno, već preglasavanjem sudija u tročlanom veću odnosnom 2:1.
Iz te presude proizlazi da je vlasnika i novinara "Dnevnog telegrafa" Slavka Ćuruviju 11. aprila 1999. godine ubilo NN lice, a da su mu osuđeni pripadnici nekadašnje Državne bezbednosti pomagali u pripremi ubistva.
Naime, umesto Miroslava Kuraka koji se u optužnici pominje kao direktni izvršilac ubistva, on u presudi nije pomenut kao takav, već nepoznato lice (NN), čiji identitet nije utvrđen. Ova presuda optuženima je izrečena nakon tačno 20 godina od ubistva Ćuruvije i to je prva presuda za ubistvo jednog novinara, dok ostala ubistva, među kojima je Dada Vujasinović i Milana Pantića, nisu još ni rasvetljena.
Tokom suđenja za ubistvo Ćuruvije saslušano je više od 100 svedoka i održano je preko 90 glavnih pretresa. Nasuprot presudi, optužnica tvrdi da je Ćuruviju 11. aprila 1999. godine ubio Miroslav Kurak, a da mu je saučesnik bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja udario u glavu Ćuruvijinu prijateljicu Branku Prpu.
Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i delovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".
Slavko Ćuruvija je ubijen na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, u dvorištu ispred ulaza u zgradu, gde su se nalazile prostorije marketing službe "Dnevnog telegrafa", a sa njim je tada bila Branka Prpa.