Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas obeležava Miholjske zadušnice koje su u našem narodu poznate i kao jesenje zadušnice. Običaj na zadušnice nalaže odlazak na groblje, gde se pale sveće na grobovima najbližih.
Ukoliko nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi. Miholjske zadušnice padaju uvek u prvu subotu pre Miholjdana, a zadušnice uvek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima. Osim Miholjskih, u kalendaru SPC su i Duhovske ili letnje, prolećne, koje se obeležavaju u sedmici pre početka Velikog posta i Mitrovske ili zimske zadušnice.
Običaji na Miholjske zadušnice
Na Miholjske zadušnice vernici odlaze u crkvu, gde se služi parastos, molitva za pokoj duša upokojenih. Nakon toga, običaj je da se obiđu grobovi najbližih, zapali sveća i izgovori molitva:
“Bog da im dušu prosti i upokoji ih gde pravednici počivaju.”
Na groblje se nosi kuvano žito, vino, kolač i sveće. Žito simbolizuje vaskrsenje, vino podseća na Hristovu krv, a sveća označava svetlost večnosti.
U mnogim krajevima Srbije običaj je da se poređa hrana na grob, a zatim podeli siromašnima ili komšijama “za dušu”. To je znak da ljubav i dobrota ne prestaju ni kad fizički život nestane. U narodu postoji verovanje da je najbolje nositi hrizanteme, pošto cvetaju krajem jeseni i početkom zime, imaju simboliku prolaznosti, žaljenja i smrti, dok kale i ljiljani simbolizuju odlazak duše na drugi svet.