Krsna slava se u srpskoj tradiciji nasleđuje po muškoj liniji - prelazi sa oca na sina, dok žena stupanjem u brak prihvata slavu svoje nove porodice, odnosno muža.
Vavedenje Presvete Bogorodice - 4. decembar
Ovaj praznik u narodu je poznat kao Vavedenje ili Uvođenje Presvete Bogorodice u hram. Toga dana Crkva se seća trenutka kada su Joakim i Ana doveli trogodišnju Mariju u Jerusalimski hram da je predaju na službu Bogu. Vavedenje spada među Bogorodične praznike i uživa posebno poštovanje među vernicima.
Običaji vezani za ovu slavu smatraju se strogim i prenose se kroz generacije: mesi se slavski kolač, priprema koljivo i pali slavska sveća. Pošto praznik uvek pada u periodu Božićnog posta, na trpezi je isključivo posna hrana – najčešće riba, pasulj, kupus, posne pite i razne salate.
U narodu vlada uverenje da na dan slave ne treba obavljati teške fizičke poslove, jer se smatra da se time vređa svetac i čini greh. Vavedenje se smatra naročito važnim praznikom za devojčice i žene, pa mnoge majke tog dana vode decu u crkvu "na uvod", da bi dobila blagoslov.
Sveti Alimpije Stolpnik - 9. decembar (Alimpijevdan)
Detal bio je veliki podvižnik koji je, prema predanju, živeo na stubu (stolpnik) u stalnoj molitvi i tihovanju, pa je u hrišćanskoj tradiciji postao simbol istrajnosti, strpljenja i podviga.
Ovaj dan u narodu je poznat i kao slava stočara i zemljoradnika. Sveti Alimpije Stolpnik poštuje se kao zaštitnik porodičnog doma, ognjišta i stoke. Kao i ostale decembarske slave, i Alimpijevdan se obeležava u uslovima posta.
Za ovu slavu karakteristično je zajedničko lomljenje slavskog kolača uz molitvu, dok se preko kolača preliva vino kao znak napretka i blagoslova kuće. Prema običaju, toga dana se ne obrađuje zemlja i ne radi u polju, jer se veruje da svetac može kazniti nemar i nepoštovanje.
Sveti apostol Andrej Prvozvani - 13. decembar
Sveti Andrej bio je prvi učenik koji je pošao za Hristom, pa otuda i njegov nadimak „Prvozvani“. U narodnom verovanju važi za zaštitnika putnika i ribara.
Kako se praznik slavi u vreme Božićnog posta, i ova slava je posna - uz slavski kolač, koljivo i upaljenu sveću. Datum je poznat i po tome što označava početak takozvanih „vučjih dana“, perioda kada se, prema narodnom običaju, ništa ne šije, ne para niti seče, kako vukovi ne bi nanosili štetu stoci.
Zato je na ovaj dan, prema predanju, strogo zabranjeno raditi poslove sa vunom, koncem i makazama, kao i sekati stabla, jer se Sveti Andrej smatra zaštitnikom šuma i lovaca. Domaćice često baš tada stavljaju pšenicu da klija, koja će kasnije biti upotrebljena za Badnji dan.
U nekim predanjima pominje se da deca na ovaj praznik treba da pojedu malo meda ili oraha, uz molitvu Svetom Andreju, radi jačanja zdravlja.
Sveti Nikola Čudotvorac - 19. decembar
Sveti Nikola Čudotvorac, u narodu poznat kao Nikoljdan, najrasprostranjenija je srpska krsna slava. Sveti Nikola, episkop Mire Likijske, važi za zaštitnika putnika, pomoraca, siromašnih, dece i mnogih zanata.
Uz ovaj dan vezuje se izreka: "pola Srbije slavi, pola ide na slavu“. Pošto Nikoljdan pada u vreme Božićnog posta, slavska trpeza je posna. Na stolovima se najčešće nalaze riba, pasulj, kupus, posne pite, salate i suvo voće.
Slavski kolač se, po običaju, preliva vinom i lomi uz molitvu, dok se koljivo sprema od kuvane pšenice kao simbol vaskrsenja i večnog života. Prema narodnom verovanju, domaćin tog dana simbolično "vozi brod", pa se posebno pazi da u kući ne bude svađe ni nervoze, jer se smatra da galama i sukobi mogu prizvati nesreću.
Iako se Sveti Nikola u savremenom svetu često povezuje sa likom Deda Mraza, u srpskoj tradiciji postoji stariji običaj - upravo na ovaj praznik daruju se deca i siromašni.
BONUS VIDEO: