Dok su tadašnji Evropljani koristili alarm satove za budjenje prilikom polaska na posao, u Beogradu se javila nova moda: umesto neprijatne zvonjave sata-budilnika budio bi ih prijatan glas telefonistkinje.
"Dobro jutro, Vaš poziv za buđenje…" čuo bi se prijatan ženski glas sa druge strane “žice”.
Pa ko ne bi poželeo da mu tako počne dan.
E pa baš tako: obožavali su naši ljudi da ih u cik zore iz dubokog sna pokrene taj glas telefonistkinje PTT, a ne da skaču na zvono sa časovnika.
Zato je broj “narudžbina” za prvo “Dobro jutro” u odnosu na broj telefonskih priključaka u našoj prestonici bio daleko veći nego u prestonicama poput Beča, Berlina, Pariza...
Iz Glavnog telefona u Katićevoj ulici u januaru 1987. godine buđeno je svakog radnog dana čak 12.000 pretplatnika na čitavoj teritoriji Beograda.
Možda je razlog malog interesovanja za buđenje u evropskim zemljama bio i u ceni ove usluge.
Tamošnji korisnici bi se, čini se, u ono vreme radije menjali sa Beograđanima sa računom za ovu uslugu, s obzirom da se kod nas ona naplaćivala svega 20 tadašnjih dinara.
Početkom te 1987. godine uveliko se pričalo i o uvođenju automatskog načina buđenja. Jer, iako je već nastupila era elektronike naše telefonistkinje su i dalje svaki poziv obavljale ručno.
Zbog toga se dešavalo i da “Dobro jutro!” stigne 15 minuta ranije ili čak sa zakašnjenjem. Najkritičnije je, kažu, bilo u “špicu” od pet do sedam sati ujutru kada je dvadesetak službenica PTT trebalo da okrene više od 3.000 telefonskih brojeva.
Iz beogradskog PTT-a tih dana stizala su obećanja da će se svi ovi problemi za žitelje glavnog grada rešiti puštanjem u rad najnovije centrale “Nikola Tesla” urađene prema švedskoj licenci. Što se ubrzo i desilo.
BONUS VIDEO:
(Kaldrma/Mondo)