Solunski borac Živojin Lazić ostao je upamćen kao jedno od najprepoznatljivijih lica ratnika sa Solunskog fronta i simbol dobrodušne, oštroumne seljačke Srbije.
Rođen 1893. godine u Sankoviću kod Mionice, Lazić je tokom života postao svojevrsna ikona generacije koja je iznela najteže godine srpske istorije.
U maju 1981. godine, kao 88-godišnjak, peške je krenuo iz svog sela, udaljenog oko 90 kilometara od Beograda, kako bi odao poštu Josipu Brozu Titu na njegovom grobu u Kući cveća. Sa sobom je poneo cveće i jabuku iz svoje bašte. Tita je nazivao "junakom nad junacima", a sa njim se lično susreo 1977. godine. Pod Titovom komandom borili su se i njegovi sinovi. Uprkos tome što je bio na pragu desete decenije života, istrajao je u pešačenju do Beograda.
Živojin Lazić bio je mitraljezac 17. puka Drinske divizije. Prošao je golgotu povlačenja preko Albanije tokom zime 1915–1916. godine, a potom učestvovao u borbama na Solunskom frontu. Nakon šest godina nošenja uniforme, demobilisan je 1920. godine.
Njegova posvećenost saborcima bila je jednako snažna i decenijama kasnije. Kao 81-godišnjak, 1974. godine, zaputio se peške na Kajmakčalan kako bi odao poštu hiljadama srpskih vojnika poginulih 1916. u borbama za taj vrh. Put do planine trajao je 23 dana, a čitavu trasu prešao je isključivo pešice.
BONUS VIDEO:
(Princip/MONDO)