Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja Svetog pravednog Jova, starozavetnog pravednika i uzor strpljenja u stradanju.
Prema predanju, Jov je bio potomak Isava, unuk Avramov, koji je živeo u Arabiji oko dve hiljade godina pre Hrista. Ocu mu je bilo ime Zaret, a majci Vosora, a njegovo puno ime Jovav. Opisan je kao čestit, bogobojažljiv i veoma bogat čovek.
U sedamdeset devetoj godini života, po dopuštenju Božijem, kroz iskušenja koja je poslao satana, Jov je u jednom danu izgubio celokupno bogatstvo, kao i sinove i kćeri. Ubrzo potom pogodila ga je teška bolest, od koje mu se telo prekrilo ranama od glave do pete, pa je sedeo izvan grada na đubrištu, strugajući rane parčetom crepa. Ipak, kako se navodi u "Knjizi o Jovu", on nije roptao na Boga, već je sve strpljivo podneo.
Zbog svoje vere i istrajnosti, Bog ga je na kraju nagradio - vratio mu je zdravlje i dao još veće bogatstvo nego ranije, a rodila su mu se i nova deca, jednako kao i pre. Živeo je, prema predanju, ukupno 248 godina, slaveći i hvaleći Boga. Zbog toga se smatra simbolom strpljenja u nevolji i praobrazom stradanja Hrista.
Sveti Jov se u pravoslavlju poštuje kao primer da se kroz veru i istrajnost mogu prevazići i najveća iskušenja, a njegovo ime se često pominje kao podsticaj vernicima da u nevoljama ne gube nadu.
Tropar (glas 1):
"Videći bogatstvo vrlina Jovovih, mišljaše đavo da ih otme od pravednika, i raskida telo njegovo, ali mu riznicu duha ne ukrade; pronađe naoružanu dušu neporočnog Jova - a mene obnaživši, porobi. Pre nego dođe moj kraj, izbavi me lukavoga, Spase, i spasi me".
U narodu se Sveti Jov često poima i kao zaštitnik istrajnosti, smirenja i duhovne snage u teškim životnim trenucima, a njegov lik ostaje jedan od najsnažnijih primera starozavetne vere i postojanosti.
BONUS VIDEO: