Ivan iz skromne radničke porodice i Vania, doktorka iz imućne portugalske porodice, dokaz su da prava ljubav ne poznaje ni granice ni kulturološke razlike. Njihova priča, koja je počela sudbonosnim susretom na kruzeru, nastavila se venčanjem vrednim svega 1.500 evra, potom bankrotom u Portugalu, a danas se piše u porodičnom domu u Smederevu. Životni put ovog neobičnog para nalik je scenariju za film - ispunjen izazovima, preokretima i pobedama ljubavi nad svim preprekama.
Sve je počelo kada je Ivan, mladić iz skromne radničke porodice, sa samo 20 godina i 100 evra u džepu napustio Srbiju u potrazi za boljom budućnošću. Život ga je najpre odveo na građevinu u Parizu, zatim u Katar, gde je radio kao konobar, da bi nakon završenog kursa za fitnes trenera ostvario svoj cilj i zaposlio se na kruzerima.
U jednom periodu rešio je da se u potpunosti posveti poslu. Izlaske, ljubavne avanture i veze na brodu stavio je u drugi plan, uveren da mu je karijera jedini prioritet. Međutim, sudbina je za njega imala sasvim drugačije planove.
Samo sedam dana kasnije, na kruzer je stigla nova doktorka akupunkture iz Portugala – Vania.
"Rekli su nam da dolazi nova doktorka akupunkture i da je Filipinka. Kada sam je ugledao s leđa... verovali ili ne, već u tom trenutku, čim sam video njenu kosu, njenu pojavu i tu neku auru, osetio sam da je nešto posebno"; priseća se Ivan.
Kaže da je to za njega bila ljubav na prvi pogled, uprkos tome što su dolazili iz potpuno različitih svetova – on iz skromne srpske porodice, a ona iz imućne portugalske familije.
Za razliku od Ivana, Vanijin prvi utisak o njemu bio je potpuno drugačiji i prilično komičan.
"Mislila sam da je iz Rusije, da je ruski baletan", priznaje kroz osmeh.
Na kruzeru je bilo mnogo plesača i članova pozorišnih trupa, pa joj je Ivan, kako kaže, upravo na njih ličio. U to vreme Vania je tek zakoračila u svet rada u inostranstvu. Osim šestomesečnog boravka u Kini, nije imala mnogo iskustva sa životom daleko od kuće, pa se u novom okruženju osećala pomalo nesigurno i ranjivo.
Upravo tada Ivan joj je pružio oslonac. Pokazao joj je brod, pomogao da se snađe u novoj sredini, a ubrzo ju je pozvao i na prvi sastanak. Umesto romantične večere u luksuznom restoranu, njihovo prvo zajedničko veče obeležili su jednostavan obrok - musli i belo meso i razgovor koji je bio početak ljubavne priče koja će im promeniti život.
Raskid, prosidba usred šume i svadba za 1.500 evra
Njihov ljubavni put nije bio bez prepreka. Ogromne kulturološke razlike, ali i potpuno različito porodično poreklo - Vania iz imućne portugalske porodice, a Ivan iz skromne radničke - dovele su do brojnih nesuglasica. U jednom trenutku odlučili su da stave tačku na vezu, verujući da su razlike među njima prevelike.
Kako bi na narednom ugovoru mogli da rade na istom brodu, morali su da budu i zvanično u braku. Odluka je zato pala da venčanje organizuju u Srbiji.
Za svega dvadesetak dana uspeli su da pripreme sve - od venčanice do proslave u Smederevu.
"U roku od 20 dana sašili smo venčanicu i organizovali slavlje ovde u Smederevu. Bilo je to jedno skromno venčanje za sedamdesetak zvanica koje je tada, verovali ili ne, koštalo svega 1.500 evra", priča Ivan.
Međutim, raskid je trajao svega nekoliko dana. Kada je Ivan dobio premeštaj na drugi kruzer, shvatio je da ne želi da je izgubi.
Njihovo slavlje posebno je oduševilo Vanijinu baku i deku, koji su doputovali iz Portugala kako bi prisustvovali venčanju.
"Rekao sam joj da u ovoj vezi vidim budućnost i da želim da ostanemo zajedno", priseća se.
Ni prosidba nije bila ništa manje nesvakidašnja. Dogodila se usred šume, nakon što su, prateći navigaciju, kolima zalutali na zabačenom putu. Upravo tu, daleko od svega, Ivan je izvadio prsten i zaprosio svoju buduću suprugu. Iznenađena i potpuno zatečena, nije mogla da sakrije emocije - od šoka je zaplakala.
Bankrot zbog korone i novi početak iz šupe
Posle godina provedenih na kruzerima, Ivan i Vania odlučili su da započnu novo poglavlje života u Portugalu. Tamo je Ivan, poštujući tradicionalne običaje, od Vanijinog dede zatražio njenu ruku, a uz njegovu podršku pokrenuli su porodični biznis sa nekretninama.
Naredne tri godine posao renoviranja i prodaje stanova stranim kupcima uspešno je napredovao. Međutim, izbijanje pandemije koronavirusa preko noći promenilo je sve.
"Kada je počeo kovid, sve je stalo. Za samo šest meseci firma je otišla u stečaj", priseća se Ivan.
Sa ogromnim kreditima za kuću i automobile, a uz brigu o prvom detetu, sinu Lukasu, porodica se našla na ivici egzistencije.
Ipak, upravo tada, kako kaže Ivan, proradio je čuveni "srpski gen za preživljavanje". Sa nekoliko alata iz šupe, mnogo upornosti i znanja stečenog uz tutorijale na Jutjubu, počeo je da dizajnira i izrađuje nameštaj i sprave za vežbanje od drveta.
Posao je iz meseca u mesec rastao. Potražnja za njegovim proizvodima bila je sve veća, pa su se preselili na veliko imanje u predgrađu Lisabona, gde su podigli sopstvenu radionicu. Put do uspeha, međutim, nije bio lak. Kao stranac u Portugalu, Ivan je u početku morao dugo da dokazuje kvalitet svog rada i da gradi poverenje među lokalnim stanovništvom, ali je upornošću uspeo da stekne stalne klijente i izgradi novi posao iz temelj.
Zašto su izabrali Smederevo umesto Lisabona?
Posle svih uspona i padova, doneli su još jednu veliku životnu odluku – spakovali su mašine u kamion i zajedno sa porodicom preselili se iz Portugala u Smederevo. Iako su mogli da ostanu u Lisabonu, smatraju da im Srbija danas pruža kvalitetniji i mirniji porodični život.
Ivan kaže da su pri donošenju odluke presudila tri razloga - bezbednost, kvalitet hrane i mogućnosti za razvoj porodičnog posla.
"Ovde deca mogu slobodno da šetaju gradom. Nema toliko straha od napada ili otmica dece. U Portugalu ne možete tako bezbrižno da ih pustite u park, dok je ovde to sasvim normalno", kaže Ivan.
Dodaje da im mnogo znači i to što u Srbiji imaju pristup domaćem mleku, jajima i povrću sa sela, ali i podršku porodice. Upravo zato je izbor pao na Smederevo, gde njegovi roditelji mogu da pomognu oko dece, dok je život mirniji i pristupačniji nego u Beogradu, koji Vaniju, zbog saobraćajnih gužvi, podseća na Lisabon.
Vania se u međuvremenu potpuno uklopila u život u Srbiji i, kako Ivan kaže, postala prava srpska snajka. Omiljeni specijaliteti su joj sarma, pljeskavica i Karađorđeva šnicla, koje je naučila i sama da priprema, ali ono što ju je najviše osvojilo jeste neposrednost i gostoprimstvo ljudi.
"Svi vole da pomognu, pričaju sa mnom i pitaju me odakle sam. Svi vole decu", kaže Vania.
Ivan dodaje da ga upravo taj odnos prema ljudima najviše razlikuje od života u Portugalu.
"Tamo je gotovo nezamislivo da vam nepoznata osoba priđe na ulici i pomazi dete u kolicima. To bi mnogima bilo previše nametljivo. U Srbiji je to sasvim prirodan gest pažnje i topline, i upravo nam se to mnogo dopada", objašnjava.
Danas njihova porodična firma uspešno posluje i u Srbiji, a planova za budućnost ne manjka. Ipak, iskustvo ih je naučilo da život često napiše drugačiji scenario od onog koji sami isplaniraju. Zato, kažu, najpre žele da dodatno razviju posao i obezbede stabilnost porodici, a potom da se ponovo otisnu na put - ovog puta kako bi zajedno obišli svet.
BONUS VIDEO:
(Žena Blic/Mondo)