Na sednici veća 16. oktobra povodom razmatranja optužnice za ratni zločin u kome je ubijeno 47 Hrvata, sud je odlučio da vrati optužnicu tužilaštvu, uz obrazloženje da je to neophodno "radi boljeg razjašnjenja stvari", što je izazvalo velike bure u hrvatskoj javnosti.

Sud je takođe odbio predlog tužilaštva da se optuženima sudi u odsustvu, s obzirom da se niko od optuženih nije našao u sudu osim njihovih branilaca po službenoj tužnosti i "prijatelja suda".

Tužioci imaju rok od šest meseci da ispune nalog suda nakon čega mogu da ponovo podignu optužnicu protiv osumnjičenih.

Do ovoga ne bi došlo da se u predmet nisu uključili advokati iz Srbije, u statusu "prijatelja suda", budući da srpski advokati kao stranci ne mogu da postupaju kao branioci u Hrvatskoj.

Tako su svakom od 29 optuženih kojima se sudi u odsustvu, postavljeni su advokati po službenoj dužnosti.

Međutim nakon što je jedan od okrivljenih (Milorad Grkinić) angažovao sprske advokate, oni su se izborili za status "prijatelja suda", a sada i za obaranje optužnice, na kojoj se, pored ostalih nalazi i optuženi koji je preminuo, kao i optuženi koji je u vreme izvršenja dela bio maloletan - imao je 16 godina - pa se njemu uopšte ne može suditi u ovom postupku.

"Prijatelji suda" u ovom slučaju su advokat iz Novog Sada Ivan Gvozdenac i dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu Branislav Ristivojević.

Kao angažovani branilac Grkinića postupa Slađana Čanković iz Zagreba.

Pomenuta optužnica podignuta je posle više od 24 godine istrage, u toku 2016. godine.

Njom se okrivljeni Srbi terete da su kao pripadnici paravojnih formacija ubili 47 civila i tri ratna zarobljenika u hrvatskim selima Voćin, Hum i Krasković, između leta i zime 1991.

Optuženi su Borivoje Radisavljević, Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Zoran Miščević, Marinko Ergarac, Mile Crnobrnja, Mitar Simić, Ljubiško Novaković, Zoran Jorgić, Milenko Bogatić, Jovan Cvetić, Milorad Ergarc, Rajko Vučković, Radisav Jokić, Đuro Vukojević, Đuro Đurić, Rićard Glušac, Zoran Jovakarić, Stevo Šimić, Milorad Grkinić, Predrag Bosanac, Krsto Tomašević, Borislav Tomašević, Davor Bosanac, Veselko Petrušić, Ranko Lukić, Rade Ivanović, Milenko Ivanović i Milutin Popović.

U izjavi za Tanjug advokat Gvozdenac kaže da odbrana ne spori da se zločin dogodio i da on mora da bude procesuiran, ali da se postavlja pitanje sistema "odabira optuženih".

"Jasno se pažljivim čitanjem optužnice vidi da se zločin stavlja na teret određenoj paravojnoj formaciji, gde se u nedostatku identifikacije članova te formacije, optužuje određena grupa ljudi po neutvrđenom kriterijumu", naveo je Gvozdenac.

On u svakom slučaju očekuje da će tim u kojem učestvuje dokazati da njegov branjenik Grkinić, nije izvršio krivična dela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, što će, kako smatra, rezultirati oslobadajućom presudom.

Izrazio je žaljenje što i ostali optuženi nemaju materijalnih sredstava da angažuju svoje advokate, jer bi to moglo da dovede do delotvornije odbrane s obzirom na obimnost i složenost predmeta.

"Ono što bih napomenuo jeste, da je nesporno da se zločin dogodio i da je svaki zločin za osudu, a pogotovo ovakav zločin gde su stradali mahom civili. Loša strana svega jeste sporost sistema, koja direktno utiče, kako na efikasnost pravde i satisfakciju koju pruža osuda bliskim srodnicima stradalih, tako i na ponovno raskopavanje zaboravljenih sukoba, posle 30 godina, kada je uspostavljen kakav takav suživot", ocenio je novosadski advokat.

Bomba na spomen-obeležju ubijenim Srbima u Voćinu

U osporenoj optužnici se pored ostalog navodi da su okrivljeni delovali suprotno, Ženevskim konvencijama, kao starešine vojnih i milicijskih jedinica, od sredine jula do sredine decembra 1991. godine u mestima Voćin, Hum, Krasković i okolini i to prema zajedničkom planu i dogovoru, u nameri obaranja državnog i društvenog ustrojstva na delu teritorije Hrvatske.

Oni i njima podređeni su, prema navodima osporene optužnice, pljačkali civilno hrvatsko stanovništvo oduzimajući im automobile, traktore, novac i sve druge vredne stvari. Zapalili su, minirali i uništavali privredne objekte i kuće stanovnicima hrvatske nacionalnosti.

Za zločine u Voćinu do sada su osuđene dve osobe na 20 i 18 godina, kao i jedan lekar na četiri godine zatvora zbog nemara, jer ranjenim žrtvama nije pružio adekvatnu negu.