Jedan crnogorski arheolog tvrdi da su mnoga kulturna blaga Crne Gore trenutno u posedu drugih zemalja ili privatnih kolekcionara, a jedna od njih je, navodno, i u Narodnom muzeju u Beogradu.
Jedan crnogorski arheolog tvrdi da su mnoga kulturna blaga Crne Gore trenutno u posedu drugih zemalja ili privatnih kolekcionara, a jedna od njih je, navodno, i u Narodnom muzeju u Beogradu.
"Veliki broj arheoloških i drugih kulturnih dragocenosti iz Crne Gore nalazi se u privatnim kolekcijama i muzejima drugih zemalja ili im se trag izgubio", rekao je agenciji Beta arheolog iz Cetinja Stanko Roganović.
Roganović je autor knjige "Otuđivanje kulturnih dragocenosti iz Crne Gore", koja je nedavno objavljena u Zagrebu, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Matice crnogorske.
Knjiga bi, prema rečim Roganovića, trebalo da pomogne preciznom "popisu" otuđenih kulturnih dragocenosti, a možda i njihovom povraćaju u kulturni fond Crne Gore.
Roganović je u knjizi naveo da se za neke dragocenosti zna gde se nalaze. Antropomorfna vaza iz Budve, na primer, nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu, a staklena "podgorička čaša", još iz perioda Duklje, krasi vitrine muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu.
Mnogobrojni primerci raznog antičkog novca iz Risna, kako navodi Roganović, dospeli su u ruke pojedinaca ili u tuđe muzeje.
Dragocenosti iz Crne Gore, kako je Roganović utvrdio, odnosile su okupacione vlasti, ali je tome pogodvalo i "crnogorsko gostoprimstvo", praksa poklanjanja razlicitih muzejskih eksponata važnim gostima, domaćim ili stranim.
Od okupacionih vlasti, prema njegovim nalazima, najviše je italijanska vojska, tokom Drugog svjetskog rata, odnela muzejskih eksponata i vrednih knjiga, čak i deo dvorskog nameštaja na Cetinju.
Roganović navodi kako su mnoge dragocenosti sa dvora kralja Nikole na Cetinju dospele u Rim i preko "domaće veze".
Više od 30 kofera vrednih predmeta, među kojima su neki od izuzetne umetničke vrednosti, poslato je, između dva svetska rata, knezu Pavlu Karađorđeviću. On je to darovao italijanskoj kraljici Jeleni, ćerki kralja Nikole.
Prema nalazima Roganovića, i u periodu mira, posle Drugog svetskog rata, cetinjski muzeji nisu bili pošteđeni. U periodu obnove, neki arheološki lokaliteti i objekti su, po svemu sudeći, namerno oštećeni, da bi se tako pojedinci domogli pojedinih vrednih starina.
Arheološko i drugo blago, takođe, bilo je žrtva i ideološkog odnosa prema prošlosti.
Otuđivanje crnogorskog kulturnog blaga, prema autoru pomenute knjige, i dalje traje. Danas je posebno na udaru podmorje u crnogorskom delu Jadrana.
Roganović je zaključio da je trenutno nelegalna trgovina kulturnim dobrima, po ostvarenom prihodu, odmah iza trgovine drogom i duvanom.
(Beta/MONDO)
"Veliki broj arheoloških i drugih kulturnih dragocenosti iz Crne Gore nalazi se u privatnim kolekcijama i muzejima drugih zemalja ili im se trag izgubio", rekao je agenciji Beta arheolog iz Cetinja Stanko Roganović.
Roganović je autor knjige "Otuđivanje kulturnih dragocenosti iz Crne Gore", koja je nedavno objavljena u Zagrebu, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Matice crnogorske.
Knjiga bi, prema rečim Roganovića, trebalo da pomogne preciznom "popisu" otuđenih kulturnih dragocenosti, a možda i njihovom povraćaju u kulturni fond Crne Gore.
Roganović je u knjizi naveo da se za neke dragocenosti zna gde se nalaze. Antropomorfna vaza iz Budve, na primer, nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu, a staklena "podgorička čaša", još iz perioda Duklje, krasi vitrine muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu.
Mnogobrojni primerci raznog antičkog novca iz Risna, kako navodi Roganović, dospeli su u ruke pojedinaca ili u tuđe muzeje.
Dragocenosti iz Crne Gore, kako je Roganović utvrdio, odnosile su okupacione vlasti, ali je tome pogodvalo i "crnogorsko gostoprimstvo", praksa poklanjanja razlicitih muzejskih eksponata važnim gostima, domaćim ili stranim.
Od okupacionih vlasti, prema njegovim nalazima, najviše je italijanska vojska, tokom Drugog svjetskog rata, odnela muzejskih eksponata i vrednih knjiga, čak i deo dvorskog nameštaja na Cetinju.
Roganović navodi kako su mnoge dragocenosti sa dvora kralja Nikole na Cetinju dospele u Rim i preko "domaće veze".
Više od 30 kofera vrednih predmeta, među kojima su neki od izuzetne umetničke vrednosti, poslato je, između dva svetska rata, knezu Pavlu Karađorđeviću. On je to darovao italijanskoj kraljici Jeleni, ćerki kralja Nikole.
Prema nalazima Roganovića, i u periodu mira, posle Drugog svetskog rata, cetinjski muzeji nisu bili pošteđeni. U periodu obnove, neki arheološki lokaliteti i objekti su, po svemu sudeći, namerno oštećeni, da bi se tako pojedinci domogli pojedinih vrednih starina.
Arheološko i drugo blago, takođe, bilo je žrtva i ideološkog odnosa prema prošlosti.
Otuđivanje crnogorskog kulturnog blaga, prema autoru pomenute knjige, i dalje traje. Danas je posebno na udaru podmorje u crnogorskom delu Jadrana.
Roganović je zaključio da je trenutno nelegalna trgovina kulturnim dobrima, po ostvarenom prihodu, odmah iza trgovine drogom i duvanom.
(Beta/MONDO)
