Hrvatski predsednik Franjo Tuđman razmatrao je u leto 1995. naseljavanje hrvatskih emigranata iz Južne Amerike u Kninsku krajinu, kao i razmenu Srba iz istočne Slavonije za Hrvate iz Vojvodine, čulo se na suđenju Antu Gotovini pred Haškim tribunalom u petak.
Generali Gotovina (53), Ivan Čermak (59) i Mladen Markač (53) optuženi su za progon, prisilno premeštanje i deportaciju, pljačkanje javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje naselja, ubistva i nehumana dela i okrutno postupanje prema srpskim civilima u Kninskoj krajini od početka avgusta do kraja septembra 1995.
Prema optužnici, na čelu "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Kninske krajine, bio je predsednik Tuđman.
Unakrsno ispitujući drugog svedoka Gotovinine odbrane, Vesnu Škare - Ožbolt - u kritično vreme zamenicu šefa Tuđmanovog kabineta - zastupnici optužbe opširno su citirali transkripte Tuđmanovih razgovora sa saradnicima tokom kojih je, posle operacije Oluja, razmatrao naseljavanje hrvatskih izbeglica iz BiH, ali i emigranata iz Južne Amerike, u napuštene srpske kuće u Kninskoj krajini.
Tužioci su citirali Tuđmanove reči da hrvatska država o svom trošku "mora dovesti Hrvate iz Argentine i Čilea...da dođu i da izaberu kuće", zajedno sa izbeglicama iz BiH.
Škare-Ožbolt je uzvratila da ta ideja "nikada nije realizovana", a Tuđmanovi saradnici često su mu pominjali ideje "koje nisu bile baš pametne"
Po transkriptima optužbe, hrvatski predsednik je prethodno, 11. avgusta 1995, sa ministrom Juretom Radićem i premijerom Nikicom Valentićem razmatrao plan za "privremeno oduzimanje" imovine izbeglim Srbima koji ne polože pravo na nju u roku od tri meseca, koji je kasnije pretvoren u zakon.
Škare-Ožbolt je tvrdila da je namera hrvatskih vlasti bila da "privremenim raspolaganjem" kućama Srba koji su otišli iz Kninske krajine zbrinu hrvatske izbeglice iz Banjaluke.
"To područje bilo je prazno, a iz Banjaluke su stalno stizale proterane izbeglice... Jedini način je bio da se smeste u te kuće... Namera nije bila da se trajno nasele tu, nego privremeno, dok se ne stvore uslovi za povratak u Banjaluku. Rasprava jeste tekla tako, ali je konačni rezultat bio Zakon o privremenom oduzimanju imovine", rekla je svedokinja.
U jednom od razgovora, koje su citirali tužioci, ministar za obnovu i izbeglice Radić je sugerisao da bi tim merama bilo obezbeđeno da u Hrvatskoj ne bude "više od 10 odsto Srba", na šta je Tuđman uzvratio: "Ni 10 odsto".
"Tuđman je imao razne priče za razne prilike... Moguće je da je to i rekao, ali te reči treba staviti u kontekst... To nikada nije sprovedeno u delo", tvrdila je Škare-Ožbolt.
Na konstataciju zastupnice optužbe da ti razgovori odražavaju nameru Tuđmana i hrvatskog državnog vrha da smanje broj Srba u Hrvatskoj oduzimanjem njihove imovine i naseljavanjem hrvatskih izbeglica, svedokinja Škare-Ožbolt više puta je odgovorila da to nije tačno.
Svedokinja je tvrdila i da su zakonom o privremenom oduzimanju imovine, hrvatske vlasti omogućile "Srbima koji nisu želeli da žive u Hrvatskoj da svoju imovinu prodaju na tržištu ili hrvatskoj državi".
Zastupnica optužbe je, na to, svedokinji navela odredbu zakona kojom se Srbima koji se ne prijave hrvatskim vlastima u roku od tri meseca "zabranjuje" raspolaganje imovinom, a Škare-Ožbolt je odgovorila da je to bilo privremeno.
Tužioci su, kao dokaz o politici namernog smanjivanaj broja Srba u Hrvatskoj, citirali i razgovor u kojem je Tuđman sa šefom kabineta Hrvojem Šarinićem i premijerom Valentićem razmatrao razmenu srpskog stanovništva iz istočne Slavonije za Hrvate iz Vojvodine.
Škare-Ožbolt je, međutim, ocenila da su tema razgovora "Srbi koji apsolutno nisu hteli da žive u Hrvatskoj" i koji "nisu mogli biti primorani da ostanu".
"Tada su Hrvati bili proterivani iz Vojvodine, a ovo je bio predlog da se obavi humana razmena stanovništva, a ne silom", kazala je svedokinja.
(Beta)
Generali Gotovina (53), Ivan Čermak (59) i Mladen Markač (53) optuženi su za progon, prisilno premeštanje i deportaciju, pljačkanje javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje naselja, ubistva i nehumana dela i okrutno postupanje prema srpskim civilima u Kninskoj krajini od početka avgusta do kraja septembra 1995.
Prema optužnici, na čelu "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Kninske krajine, bio je predsednik Tuđman.
Unakrsno ispitujući drugog svedoka Gotovinine odbrane, Vesnu Škare - Ožbolt - u kritično vreme zamenicu šefa Tuđmanovog kabineta - zastupnici optužbe opširno su citirali transkripte Tuđmanovih razgovora sa saradnicima tokom kojih je, posle operacije Oluja, razmatrao naseljavanje hrvatskih izbeglica iz BiH, ali i emigranata iz Južne Amerike, u napuštene srpske kuće u Kninskoj krajini.
Tužioci su citirali Tuđmanove reči da hrvatska država o svom trošku "mora dovesti Hrvate iz Argentine i Čilea...da dođu i da izaberu kuće", zajedno sa izbeglicama iz BiH.
Škare-Ožbolt je uzvratila da ta ideja "nikada nije realizovana", a Tuđmanovi saradnici često su mu pominjali ideje "koje nisu bile baš pametne"
Po transkriptima optužbe, hrvatski predsednik je prethodno, 11. avgusta 1995, sa ministrom Juretom Radićem i premijerom Nikicom Valentićem razmatrao plan za "privremeno oduzimanje" imovine izbeglim Srbima koji ne polože pravo na nju u roku od tri meseca, koji je kasnije pretvoren u zakon.
Škare-Ožbolt je tvrdila da je namera hrvatskih vlasti bila da "privremenim raspolaganjem" kućama Srba koji su otišli iz Kninske krajine zbrinu hrvatske izbeglice iz Banjaluke.
"To područje bilo je prazno, a iz Banjaluke su stalno stizale proterane izbeglice... Jedini način je bio da se smeste u te kuće... Namera nije bila da se trajno nasele tu, nego privremeno, dok se ne stvore uslovi za povratak u Banjaluku. Rasprava jeste tekla tako, ali je konačni rezultat bio Zakon o privremenom oduzimanju imovine", rekla je svedokinja.
U jednom od razgovora, koje su citirali tužioci, ministar za obnovu i izbeglice Radić je sugerisao da bi tim merama bilo obezbeđeno da u Hrvatskoj ne bude "više od 10 odsto Srba", na šta je Tuđman uzvratio: "Ni 10 odsto".
"Tuđman je imao razne priče za razne prilike... Moguće je da je to i rekao, ali te reči treba staviti u kontekst... To nikada nije sprovedeno u delo", tvrdila je Škare-Ožbolt.
Na konstataciju zastupnice optužbe da ti razgovori odražavaju nameru Tuđmana i hrvatskog državnog vrha da smanje broj Srba u Hrvatskoj oduzimanjem njihove imovine i naseljavanjem hrvatskih izbeglica, svedokinja Škare-Ožbolt više puta je odgovorila da to nije tačno.
Svedokinja je tvrdila i da su zakonom o privremenom oduzimanju imovine, hrvatske vlasti omogućile "Srbima koji nisu želeli da žive u Hrvatskoj da svoju imovinu prodaju na tržištu ili hrvatskoj državi".
Zastupnica optužbe je, na to, svedokinji navela odredbu zakona kojom se Srbima koji se ne prijave hrvatskim vlastima u roku od tri meseca "zabranjuje" raspolaganje imovinom, a Škare-Ožbolt je odgovorila da je to bilo privremeno.
Tužioci su, kao dokaz o politici namernog smanjivanaj broja Srba u Hrvatskoj, citirali i razgovor u kojem je Tuđman sa šefom kabineta Hrvojem Šarinićem i premijerom Valentićem razmatrao razmenu srpskog stanovništva iz istočne Slavonije za Hrvate iz Vojvodine.
Škare-Ožbolt je, međutim, ocenila da su tema razgovora "Srbi koji apsolutno nisu hteli da žive u Hrvatskoj" i koji "nisu mogli biti primorani da ostanu".
"Tada su Hrvati bili proterivani iz Vojvodine, a ovo je bio predlog da se obavi humana razmena stanovništva, a ne silom", kazala je svedokinja.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.