Kum Mila Đukanovića Ratko Knežević o stvaranju duvanske mafije na Blakanu, ulozi Caneta Subotića, ubistvu Pukanića, ali i još sedam likvidacija.
Dok istražni organi Hrvatske i Srbije pokušavaju da reše ubistvo vlasnika "Nacionala" Iva Pukanića, njegov prijatelj i nekadašnji bliski saradnik premijera Mila Đukanovića, Ratko Knežević u intervjuu koji objavljuju podgoričke "Vijesti", ubeđen je da iza atentata na hrvatskog novinara stoji "duvanski kartel", koji je pokušao i medijski da zagospodari prostorom bivše Jugoslavije.
O svojim saznanjima o švercu cigareta, tajnim kanalima, računima i osobama uključenim u taj posao, Knežević je dao i izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.
Zbog toga je dobio informacije da mu je ugrožena bezbednost, da je on sledeća meta "vojnog krila duvanskog kartela"...
Knežević živi u Londonu i ovo je prvi put posle pet godina da govori za neki balkanski medij i o svom odnosu sa Đukanovićem.
Objašnjava da je kao savetnik Đukanovića i šef Misije Crne Gore u SAD, znao da je Crna Gora krenula u posao sa cigaretama kako bi preživela vreme sankcija UN. Međutim, kaže da je po ukidanju sankcija Crna Gora trebalo da se mane "ćorava posla".
"Umesto da se sa tim aktivnostima, poslom i njegovim akterima stane onog trenutka kada su završene sankcije, dolaskom Đukanovića na tron apsolutne vlasti u Crnoj Gori 1997. godine, taj posao još jače raste, cveta, da bi, po izveštajima agencija za zaštitu zakonitosti EU i SAD, u 1999. i 2000. iznosio nekoliko milijardi dolara godišnje."
"Tako je uspeo biti legalni predsednik države i Vlade i lider najvećeg ilegalnog biznisa u Evropi, partner italijanske i srpske mafije", kaže Knežević i navodi da je to dokumentovano u istragama Antimafijaške direkcije u Bariju, Državnog tužilaštva Švajcarske u Bernu, Kancelarije za suzbijanje prevara i korupcije EU (OLAF) u Briselu, kao i dokumentima različitih institucija u Vašingtonu, Briselu, Londonu i Berlinu.
On dodaje da je svemu što zna o švercu cigareta svedočio pred tužiocem u Bariju.
"Ceo posao počeo je kao jako potrebna i posebna "akcija" Državne bezbednosti Crne Gore da bi se napunio državni budžet.
U tu su svrhu na početku angažovani inspektori službe, Kaluđerović i Stamatović, da taj posao vode i kontrolišu za račun i u ime države.
Kako je posao bio lukrativan od prvog dana, i kako nekome nije odgovaralo da državni organi znaju sve o obećavajućim količinama gotovine, ubrzo je formiran novi tim", objašnjava Knežević i dodaje da od tog trenutka italijanski deo posla kontrolišu Veselin-Vesko Barović i Branko Vujošević, otvarajući privatnu firmu M.T.T. (što stoji za Montenegrian Tobacco Transit).
"Ta agencija posredstvom svog predstavnika u Milanu, Dušanke Jeknić, stupa u kontakt sa "klijentima" koji su eksponenti i lideri ključnih mafijaških klanova Barija i Napulja, koji dobijaju četiri ekskluzivne licence za transport cigareta preko Crne Gore", opisuje Knežević formiranje mreže.O svojim saznanjima o švercu cigareta, tajnim kanalima, računima i osobama uključenim u taj posao, Knežević je dao i izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije.
Zbog toga je dobio informacije da mu je ugrožena bezbednost, da je on sledeća meta "vojnog krila duvanskog kartela"...
Knežević živi u Londonu i ovo je prvi put posle pet godina da govori za neki balkanski medij i o svom odnosu sa Đukanovićem.
Objašnjava da je kao savetnik Đukanovića i šef Misije Crne Gore u SAD, znao da je Crna Gora krenula u posao sa cigaretama kako bi preživela vreme sankcija UN. Međutim, kaže da je po ukidanju sankcija Crna Gora trebalo da se mane "ćorava posla".
"Umesto da se sa tim aktivnostima, poslom i njegovim akterima stane onog trenutka kada su završene sankcije, dolaskom Đukanovića na tron apsolutne vlasti u Crnoj Gori 1997. godine, taj posao još jače raste, cveta, da bi, po izveštajima agencija za zaštitu zakonitosti EU i SAD, u 1999. i 2000. iznosio nekoliko milijardi dolara godišnje."
Predsednik, a partner mafije
Crna Gora je, međutim, postala rob tog posla, a Đukanović njegov glavni eksponent, kaže Knežević."Tako je uspeo biti legalni predsednik države i Vlade i lider najvećeg ilegalnog biznisa u Evropi, partner italijanske i srpske mafije", kaže Knežević i navodi da je to dokumentovano u istragama Antimafijaške direkcije u Bariju, Državnog tužilaštva Švajcarske u Bernu, Kancelarije za suzbijanje prevara i korupcije EU (OLAF) u Briselu, kao i dokumentima različitih institucija u Vašingtonu, Briselu, Londonu i Berlinu.
On dodaje da je svemu što zna o švercu cigareta svedočio pred tužiocem u Bariju.
"Ceo posao počeo je kao jako potrebna i posebna "akcija" Državne bezbednosti Crne Gore da bi se napunio državni budžet.
U tu su svrhu na početku angažovani inspektori službe, Kaluđerović i Stamatović, da taj posao vode i kontrolišu za račun i u ime države.
Kako je posao bio lukrativan od prvog dana, i kako nekome nije odgovaralo da državni organi znaju sve o obećavajućim količinama gotovine, ubrzo je formiran novi tim", objašnjava Knežević i dodaje da od tog trenutka italijanski deo posla kontrolišu Veselin-Vesko Barović i Branko Vujošević, otvarajući privatnu firmu M.T.T. (što stoji za Montenegrian Tobacco Transit).
Italijanski, švajcarski i srpski krak
Drugi krak ide do Švajcarske:
"U Luganu se otvara specijalizovana menjačnica za pranje novca iz tog posla, o čemu je vrlo plastično svedočio pred tužilaštvima u Bariju i Bernu nekadašnji saradnik crnogorske Vlade Goran Stanjević", kaže Knežević.
Kum Mila Đukanovića objašnjava ulogu Srbije u ovom poslu:
"Srpski deo posla, koji je zapanjujuće bio u obimu skoro isti sa italijanskim, po dogovoru Jovice Stanišica i Mila Đukanovića, kontroliše Stanko-Cane Subotić, do tada nepoznati krojač i trgovac sitnom robom sa Uba, koji za svoje pomoćnike u Crnoj Gori uzima dva Đukanovićeva kućna prijatelja Duška Bana i Željka Mihailovića."
Odala ga arogancija
On ipak tvrdi da Đukanović drži sve konce u rukama"Policijsku zaštitu u oba posla, kako "srpskom" tako i "italijanskom", sprovodi Goran Žugić, a nakon njegovog ubistva, Vuk Bošković. Svima njima sve vreme samo je jedan "šef" i samo jednom čoveku odgovaraju - Milu Đukanoviću."
Knežević kaže da je tako za samo dve godine (1999. i 2000.) preko računa firmi Codex iz Lihtenštajna i Dulwich sa Kipra, "oprano" je oko 2,3 milijarde nemačkih maraka.
"Za ove firme istražitelji iz Barija sumnjaju da su ih kontrolisali upravo Đukanović i Subotić, a to su i dokumentovali u delu optužnice u Bariju."
Knežević tvrdi da su upravo Đukanovića arogancija i nedostatak sluha pomogli da italijanski istražitelji povežu sve tačke crnogorskog političkog i Đukanovićevog privatnog, životnog "mozaika".
Montgomeri, Pukanić i privatni računi
Koliko je Đukanović zaradio od ovog posla pokušao je da obelodani Ivo Pukanić, koji je dobijao informacije i od bivšeg ambasadora SAD u Beogradu Vilijama Montgomerija.
Montgomeri je tako, navodno, Pukaniću rekao da je Đukanović zaradio 130 miliona dolara koji se nalaze na stranim računima.
"Mogu da potvrdim da sam se u maju 2001. godine sreo sa pokojnim Pukanićem i Montgomerijem u Zagrebu, i da smo komentarisali pisanje "Nacionala" o duvanskoj mafiji.
Pukanić je verno preneo detalje tog razgovora istražiteljima u Bariju. Montgomeri je rekao tu rečenicu, ali nije specificirao gde se nalaze ti računi i ko ih kontroliše. Ponudio je i saradnju gospodinu Pukaniću na daljem otkrivanju novih "sadržaja" o toj temi", kaže Knežević.
On dodaje da je za tri Đukanovićeva računa saznao od advokata koji je zastupao vlade deset evropskih država i samu Evropsku komisiju u sporu protiv velikih duvanskih kompanija pred sudom u Njujorku i pukovnika italijanske Finansijske policije.
"Pokazali su mi dokaze za tri računa koji su, po njihovim rečima, bili pod kontrolom gospodina Đukanovića.
Radilo se o računu u jednoj maloj banci u Kiasu, selu na švajcarskoj strani italijanske granice, Banci Svicera Italiana, o računu u UBS banci u Cugu (selo pored Ciriha) i računu u jednoj štedno-kreditnoj zadruzi iz istog mesta. Na računima je, po njihovim rečima, bilo nekoliko miliona dolara, ali su nakon pisanja "Nacionala" svi naprasno zatvoreni", tvrdi Knežević.
On dodaje da su i i računi članova Đukanovićeve familije u banci UBS Lugano, kao i računi drugih njegovih prijatelja, takođe tada ugašeni.
Ušteda za državnu kasu
Italijanski istražitelji iz Barija, međutim, smatraju da je i račun firme CODEX u Lihtenštajnu bio pod direktnom kontrolom gospodina Đukanovića."Sa njega su plaćane stvari kao što su blindirana stakla za Đukanovićev stan u Podgorici, naručena u Italiji, računi za blindirane "audije" za njega i njegovu pratnju, računi za Đukanovićev i boravak njegove pratnje na putovanjima, iznajmljivanje aviona, kupovina dva nova aviona, svaki po blizu 20 miliona dolara vrednosti, jedan za potrebe Vlade, drugi za potrebe Subotića, školovanje dece njegovih prijatelja u inostranstvu..."
Knežević tvrdi i da je omaškom u javnost iscurela vest da je finansiranje Aleksandra Tijanića došlo sa tog računa.
"Ako ste pratili nedavnu javnu polemiku Caneta Subotića sa Aleksandrom Tijanićem, čuli ste i "potvrdu" da je Tijanićev honorar za rad na Trećem kanalu Televizije Crne Gore došao sa tog računa."
Što se tiče Caneta Subotića, Knežević tvrdi da je preko njegovih računa tokom 1999. i 2000. prešlo više od milijardu i sto miliona evra o čemu u Bariju postoji dokumentacija.
Sve žrtve duvanskog kartela
On kaže da je balkanski duvanski kartel imao i "vojno krilo i grupu obučenih desperadosa spremnih da ubiju i za malo novca".
"O ubistvima koja su vezana za duvanski kartel u Crnoj Gori nije dokumentovano pisao samo "Nacional".
Upozorenje je dovoljno čudna koincidencija za svaki normalni ljudski mozak, da su poginuli, a da ubice nikada nisu otkrivene, ovim redom: Vanja Bokan u Atini, začetnik tog posla, prvi partner crnogorske Vlade i značajan finansijer DPS-a u to vreme i jedno vreme Subotićev mentor, Radoslav Stojičić zvani Badža, ubijen u Beogradu jer se usudio da reketira gospodina Subotića, Jusuf-Jusa Bulić, ubijen u Beogradu nakon pokušaja da od Subotića "naplati" dug za Bokana, Goran Žugić, ubijen u Podgorici, šef podgoričke policije i najintimniji prijatelj Subotića i "pulen" Đukanovića, Beli Raspopović, drugi čovek po funkciji i prvi po moći tadašnje crnogorske Državne bezbjednosti (javna je tajna da je bio u "ratu" sa Žugićem), Milan Rajković, saradnik crnogorske službe, ubijen u Beogradu nakon susreta "bliske vrste" sa Bajom Sekulićem, Subotićevim imintimusom i organizatorom, po vlastitom priznanju, od seksi partija do "prljavih" poslova za istog, te sam Sekulić, koji je ubijen 2001. samo dve nedelje nakon izbijanja afere "Nacional", te Duško Jovanović, vlasnik i urednik “Dana”, potencijalni svedok u Bariju, i Ivo Pukanić, vlasnik i urednik "Nacionala", nakon gomile (dokumentovanih policijskim organima) pretnji koje su stizale iz Crne Gore."
Interesantno je, ukazuje Knežević, i da su i pokojni Žugić i Sekulić ostavili iza sebe višemilionske iznose u nemačkim markama na računima na Kipru, u istoj banci koju je koristila Subotićeva firma Dulwich.
Avion N999CX
On objašnjava i kako je novac "putovalo"."Italijanska optužnica sadrži i imenia pilota aviona i kurira, od kojih su neki i svedočili, zatim registracije aviona koji su novac prenosili sa Podgoričkog na aerodrom na Kipru.
Tu je najčešći famozni avion koji je koristila Vlada Crne Gore sa registracijom N999 CX. Po svedočenju jednog od pilota, tri devetke na repu su specijalna želja kupca Caneta Subotića, jer je rođen 9. 9. 1959.", objašnjava Ratko Knežević za "Vijesti" u prvom delu intervjua koji će narednih dana izlaziti u nastvacima.
(MONDO)
