"Postavlja se pitanje kako to da se stanovnici 'ustaških' ulica širom Hrvatske nisu bunili."
Hrvatska novinarka Sanja Modrić podigla je pravu buru u tamošnjoj javnosti svojim autorskim tekstom gde se bavi temom promena naziva devet ulica čija imena nose ljudi mračne prošlosti iz vremena NDH-a. Modrć navodi između ostalog da je poražavajuće da su imena osoba bliskih zločinačkoj NDH decenijama na uličnim tablama u zemlji koja se u "Ustavu poziva na njeno antifašističko nasleđe".
"Ali to ukazuje na nezrelost i kalkulaciju unutar političkih elita ovog društva, čiji pripadnici nisu bili u stanju da se jasno distanciraju ni od najmračnijeg perioda naše nacionalne prošlosti. Postavlja se i pitanje kako to da se stanovnici 'ustaških' ulica širom Hrvatske nisu bunili, ali za to nije bilo pretpostavke, jer ni ljudi nisu imali pojma ko su osobe čija su imena u rubrici ‘adresa’ upisivali u svoje dokumente ili su ih naprosto obmanjivali. Jedan od tipičnih primera je Mile Budak, jedan od istaknutih ustaških ideologa koji je imao ko zna koliko ulica u Hrvatskoj, a koga su radikalno desničarski krugovi prikazivali samo kao osetljivog pisca, a time i kao nedužnu žrtvu nasilne ideologije suprotnog predznaka", piše Modrić u svom autorskom tekstu za hrvatski Telegram.
Ona se potom bavila biografijama, kako kaže, istorijskih ‘velikana’ koji su u okolnostima političke i moralne konfuzije izašli na ulice glavnog grada naše zemlje, napominjući da sve podatke preuzima iz arhive Svetskog jevrejskog kongresa.
Podržavao progon Jevreja
"Na Peščenici su to Filip Lukas, Vladimir Arko, Ivan Šarić i Antun Bonifačić. Geograf Filip Lukas bio je predsednik Matice hrvatske od 1928. do 1945. godine, odnosno u vreme NDH. Godine 1943. u ime izdavača Glavnog ustaškog stana, kao glavni urednik, potpisuje enciklopedijski priručnik Naša domovina, u kojem se veličaju uspesi ustaškog poretka. Na sednici Matice hrvatske 29. aprila 1941. održao je govor koji je završio uzvikom „neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i da živi ostvaritelj nove Hrvatske dr Ante Pavelić“. Kao promoter ideologije „krvi i tla“, ekskluzivnog hrvatstva i rasne teorije, Lukas je svojim javnim delovanjem direktno doprineo stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH biti moguć. Uz otvorenu podršku ustaštvu i nacizmu, bavio se dokazivanjem rasnih teorija i teza o „narodnom duhu“ i „čistoti krvi“ u skladu sa delima nacističkih ideologa tog vremena", navela je ona.
Ističe kako su poznate ličnosti iz hrvatske istorije bile negativno okarakterisane ako nisu „čiste hrvatske krvi“, a umetnici koji su odbijali da prihvate fašističke umetničke koncepte smatrani su nemoralnim izdajnicima koji zaslužuju mržnju.
"Bio je jedini profesor Zagrebačkog univerziteta koji je u maju 1941. podržao otpuštanje svog kolege matematičara, Jevrejina Vladimira Vranića", napisala je ona.
Čovek koji se divio Poglavniku
Zagrebački preduzetnik Vladimir Arko je od 1941. do 1945. godine svojim proizvodima snabdevao nemačku, italijansku i vojsku NDH.
"Posle rata optužen je za izdaju i saradnju sa okupatorom. U trenutku hapšenja, u fabrici je popio cijankalijum. Ivan Šarić bio je nadbiskup Vrhbosanske nadbiskupije i književnik. Za vreme NDH objavljivao je pesme u kojima se divio poglavniku. Učestvovao je u radu biskupskih konferencija 1941. i 1945. godine u Zagrebu i iskazivao snažnu podršku Paveliću, NDH i ustašama. U maju 1945. emigrirao je, prvo u Austriju, zatim u Španiju, a 1960. umire u Madridu. Antun Bonifačić radi u Odseku za kulturu Ministarstva spoljnih poslova NDH od 1941. godine i potpredsednik je Društva hrvatskih književnika. Nakon bekstva u Argentinu u maju 1945. godine, neko vreme je živeo u Brazilu, a potom u SAD. Godine 1973. preuzeo je vođenje Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kako je Ante Pavelić preimenovao ustaški pokret u emigraciji", napisala je Modrić.
Pevao je o "Ustaši koji je pao"
U Črnomercu bi bez ulica trebalo da ostanu Franjo Nevistić, Ivan Oršanić, Srećko Karaman i Branko Klarić.
"Franjo Nevistić je nakon uspostavljanja NDH radio kao sekretar u kabinetu ministra pravde. Uoči Božića 1944. godine postavljen je za načelnika Univezitetskog štaba, a januara 1945. godine za glavnog urednika glasila ustaškog pokreta „Spremnost“. U tom nedeljniku dokazivala se ispravnost ustaške politike, a ustaška revolucija se gorljivo prikazivala kao borba za hrvatsku državu. Kao jedan od najaktivnijih pripadnika ustaštva u domovini pre rata, Ivan Oršanić je postao uticajni režimski funkcioner u NDH i jedan od najpovjerljivijih Pavelićevih saradnika. U leto 1941. godine postavljen je za glavnog ađutanta i člana Glavnog ustaškog stana, a potom administrativnog komandanta ustaške omladine. U maju 1944. ponovo je unapređen. Bio je poslanik u Hrvatskom državnom saboru i državni sekretar za javnost u jednom od ministarstava", napisala je Modrić.
Ona dalje navodi da su Srećko Karaman i Branko Klarić bili pesnici.
"Karaman je za vreme NDH služio u administrativnoj službi u Dalmaciji. Klarić je radio u Zagrebu kao činovnik. Sarađivao je u ustaškom listu Hrvatski Narod. Posvetio je pesme poglavniku Anti Paveliću, Juri Francetiću, 10. apriul itd. Neke od tih pesama se zovu Psalam za Hrvatsku i za Poglavnika, Ustaši koji je pao, Aprilski proglas, Ustaška Lađa. Poginuo je prilikom povlačenja iz Blajburga", napisala je ona.
Još jedan pevao ustašama
U Gornjoj Dubravi traži se promena imena ulice Vladimira Jurčića, profesora i književnika koji je učestvovao u ustaškoj propagandi i indoktrinaciji omladine za vreme NDH.
"To je učinio pisanjem hvalospeva ustaškim junacima, među kojima se ističu „Pukovnik Jure Francetić“ i nizom pesama za ustašku omladinu od 7 do 11 godina koje slave Poglavnika Pavelića. Jedna od pesama koje je Jurčić komponovao zove se Ustaška koračnica: „Iskorači, jedan, dva i tri, sedam, osam i devet, svi rano ustajemo, na nama svet počiva. Četiri i pet i šest, tik-tak, tik-tak-tik: u nama se budi svest. Živeo naš Poglavnik“, navela je ona.
Ko je sve digao ruku za ovo
Ona ističe da bi se mogla jednog dana napisati važna knjiga o argumentaciji kojom je ovih devet ljudi uopšte dobilo ulice u Zagrebu.
"Da se vidi ko su bili predlagači i ko je sve digao ruku za ove odluke. Bilo bi to zanimljivo i poučno svedočanstvo o dobu lutanja „u praznini istorijskih stvarnosti“ koje se u Hrvatskoj, nažalost, još nije završilo. Da jeste, mi se danas više ne bismo bavili NDH i ustaštvom, niti bi ova tema bila nešto o čemu treba politički raspravljati na bilo kom relevantnom mestu u sistemu. Ali i mali korak oduzimanja ulice zvaničnicima i apologetama NDH bio bi korak u pravom smeru. Nadamo se da će do takvog poteza doći uz veliki dogovor i za kratko vreme, barem u Skupštini grada Zagreba", navela je Modrić.
(MONDO)
