U nastavku završne reči na sudjenju Naseru Oriću pred Haškim tribunalom, zastupnici optužbe tvrdili su da je Orić, kao zapovednik muslimanskih snaga u Srebrenici, 1993. i sam učestvovao u zlostavljanju srpskih zarobljenika.
Orić je optužen za smrt najmanje šest srpskih zarobljenika u srebreničkoj policijskoj stanici, okrutno postupanje prema pritvorenima i bezobzirno uništavanje 12 srpskih sela u okolini
Srebrenice, 1992-93.
Tužiteljka Patriša Selers sudijama je ponovo pustila snimak izjave zarobljenika Veselina Šarca, nakon što je razmenjen, da ga je Orić lično udario uz opasku da "nikada pre nije udario zarobljenika". Šarac, koji je na snimku okrvavljen i sa ranama na licu, kasnije je preminuo.
"Ova izjava potvrdjuje da je Orić bio u sobi gde su zarobljenici držani, da ih je video krvave i da je znao kako se prema zarobljenicima treba ponašati", ali da je propustio da to i primeni,
rekla je Selersova.
Tužiteljka Džoan Ričardson je, podsećajući na iskaze svedoka, negirala tvrdnju odbrane da su, usled teških uslova života za sve stanovnike Srebrenice, zarobljeni Srbi umirali od bolesti i infekcija. "Kako to da tada nije umrla nijedna od srpskih žena koje su bile pritvorene u isto vreme i na istom mestu...
Optužba tvrdi da su muškarci umrli od batina" u rukama Orićevih potčinjenih, naglasila je Ričardsonova.
Ona je sudskom veću skrenula pažnju na svedočenje Branimira Mitrovića, koji je kao dete bio u
srebreničkom pritvoru, da su muškarci bili prebijani i da je video svog dedu, koji je kasnije umro, modrog od batina.
"Mitrović je tada imao samo sedam godina, ali je njegov iskaz pouzdan zato što će svako, pa i sedmogodišnjak, zapamtiti situaciju koja se ne dogadja u normalnom svakodnevnom životu", rekla je tužiteljka, odbacujući primedbu odbrane da je iskaz deteta nepouzdan.
Sudjenje je počelo 6. oktobra 2004. godine. Orića su 10. aprila 2003. u Sarajevu uhapsile medjunarodne snage (Sfor), a on je pet dana kasnije u prvom pojavljivanju pred sudijom Haškog tribunala izjavio da nije kriv.
(Beta)
Orić je optužen za smrt najmanje šest srpskih zarobljenika u srebreničkoj policijskoj stanici, okrutno postupanje prema pritvorenima i bezobzirno uništavanje 12 srpskih sela u okolini
Srebrenice, 1992-93.
Tužiteljka Patriša Selers sudijama je ponovo pustila snimak izjave zarobljenika Veselina Šarca, nakon što je razmenjen, da ga je Orić lično udario uz opasku da "nikada pre nije udario zarobljenika". Šarac, koji je na snimku okrvavljen i sa ranama na licu, kasnije je preminuo.
"Ova izjava potvrdjuje da je Orić bio u sobi gde su zarobljenici držani, da ih je video krvave i da je znao kako se prema zarobljenicima treba ponašati", ali da je propustio da to i primeni,
rekla je Selersova.
Tužiteljka Džoan Ričardson je, podsećajući na iskaze svedoka, negirala tvrdnju odbrane da su, usled teških uslova života za sve stanovnike Srebrenice, zarobljeni Srbi umirali od bolesti i infekcija. "Kako to da tada nije umrla nijedna od srpskih žena koje su bile pritvorene u isto vreme i na istom mestu...
Optužba tvrdi da su muškarci umrli od batina" u rukama Orićevih potčinjenih, naglasila je Ričardsonova.
Ona je sudskom veću skrenula pažnju na svedočenje Branimira Mitrovića, koji je kao dete bio u
srebreničkom pritvoru, da su muškarci bili prebijani i da je video svog dedu, koji je kasnije umro, modrog od batina.
"Mitrović je tada imao samo sedam godina, ali je njegov iskaz pouzdan zato što će svako, pa i sedmogodišnjak, zapamtiti situaciju koja se ne dogadja u normalnom svakodnevnom životu", rekla je tužiteljka, odbacujući primedbu odbrane da je iskaz deteta nepouzdan.
Sudjenje je počelo 6. oktobra 2004. godine. Orića su 10. aprila 2003. u Sarajevu uhapsile medjunarodne snage (Sfor), a on je pet dana kasnije u prvom pojavljivanju pred sudijom Haškog tribunala izjavio da nije kriv.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.
