"Svoje dane počinjala sam prebrojavanjem mrtvih tela", rekla je zaštićeni svedok optužbe danas na suđenju Radovanu Karadžiću.
Suđenje Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom nastavljeno je danas popodne iskazom zaštićene svedokinje optužbe KDŽ-080 o zlodelima srpskih snaga nad Muslimanima u logoru Omarska kod Prijedora u leto 1992. godine.
Karadžić je, između ostalog, optužen za progon i genocid nad nesrpskim stanovništvom u opštini Prijedor.
KDŽ-080, iz čijeg iskaza proizlazi da je do rata bila na dužnosti u jednoj od opštinskih institucija, srpske vlasti su uhapsile i u Omarskoj držale od juna do avgusta 1992. godine.
Nazivajući taj logor "koncentracionim", svedokinja je kazala da su mnogi muslimanski zatvorenici bili mučeni, prebijani i ubijeni, a da su srpski stražari i vojnici žene seksualno zlostavljali.
"Svoje dane počinjala sam prebrojavanjem mrtvih tela koje bi izbacili iz 'Bele kuće'", kazala je KDŽ-080, aludirajući na ozloglašene prostorije u kojima su zatvorenici bili prebijani.
U julu 1992. godine logor su, prema njenim rečima, obišli zvaničnici Srpske demokratske stranke, čiji je Karadžić bio lider, iz Prijedora i Banjaluke, među kojima su bili Radoslav Brđanin i Stojan Župljanin.
KDŽ-080 je u avgustu 1992. godine bila prebačena u logor Trnopolje.
Posle pet dana puštena je na slobodu.
Pre nego što joj je bilo dozvoljeno da ode iz Prijedora, kako je rekla, morala je da potpiše izjavu kojom svu imovinu ostavlja srpskim vlastima.
Karadžić, koji se brani sam, tvrdio je u unakrsnom ispitivanju da svedokinja nije videla nijedno ubistvo, a kada je ona odgovorila da jeste mnoga, pozvao ju je da ih opiše.
"Zatočeni su najčešće podlegali od stravične torture i premlaćivanja. Najmanje su ih mecima ubijali", opisala je svedokinja, rekavši da je "metak bio nagrada" u Omarskoj.
"Ko to može da potvrdi", upitao je Karadžić, na šta je usledio odgovor: "Mogu skeleti ljudi iz Omarske koji su pronađeni u masovnim grobnicama i kasnije identifikovani. Mnogi, na žalost, još nisu pronađeni."
Na tvrdnju optuženog da su Omarska i Trnopolje bili "istražni centri", KDŽ-080 je uzvratila da se "u istražnim centrima ljudi ne zlostavljaju i ne ubijaju".
Karadžić je sugerisao da je protiv svedokinje bio vođen zakonit postupak i da je ona bila u zakonom predviđenom "pritvoru".
"To nije imalo veze sa legalnošću - to je bio koncentracioni logor, shvatite", odvratila je svedokinja.
"Bez optužbe ste u logoru i sve što vas islednici pitaju, morate se složiti pod pretnjom batina... Kakav je to sud kad ne znate za šta ste optuženi?"
KDŽ-080 je odbacila i Karadžićevu tvrdnju da je 59 odsto zatvorenika iz Omarske bilo oslobođeno, a 49 odsto prebačeno u logor na Manjači.
Karadžić će unakrsno ispitivanje okončati sutra popodne.
Optužnicom mu se na teret stavljaju i genocid u Srebrenici, terorisanje stanovnišva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šlemova" za taoce, 1992-95.
(Beta)
Karadžić je, između ostalog, optužen za progon i genocid nad nesrpskim stanovništvom u opštini Prijedor.
KDŽ-080, iz čijeg iskaza proizlazi da je do rata bila na dužnosti u jednoj od opštinskih institucija, srpske vlasti su uhapsile i u Omarskoj držale od juna do avgusta 1992. godine.
Nazivajući taj logor "koncentracionim", svedokinja je kazala da su mnogi muslimanski zatvorenici bili mučeni, prebijani i ubijeni, a da su srpski stražari i vojnici žene seksualno zlostavljali.
"Svoje dane počinjala sam prebrojavanjem mrtvih tela koje bi izbacili iz 'Bele kuće'", kazala je KDŽ-080, aludirajući na ozloglašene prostorije u kojima su zatvorenici bili prebijani.
U julu 1992. godine logor su, prema njenim rečima, obišli zvaničnici Srpske demokratske stranke, čiji je Karadžić bio lider, iz Prijedora i Banjaluke, među kojima su bili Radoslav Brđanin i Stojan Župljanin.
KDŽ-080 je u avgustu 1992. godine bila prebačena u logor Trnopolje.
Posle pet dana puštena je na slobodu.
Pre nego što joj je bilo dozvoljeno da ode iz Prijedora, kako je rekla, morala je da potpiše izjavu kojom svu imovinu ostavlja srpskim vlastima.
Karadžić, koji se brani sam, tvrdio je u unakrsnom ispitivanju da svedokinja nije videla nijedno ubistvo, a kada je ona odgovorila da jeste mnoga, pozvao ju je da ih opiše.
"Zatočeni su najčešće podlegali od stravične torture i premlaćivanja. Najmanje su ih mecima ubijali", opisala je svedokinja, rekavši da je "metak bio nagrada" u Omarskoj.
"Ko to može da potvrdi", upitao je Karadžić, na šta je usledio odgovor: "Mogu skeleti ljudi iz Omarske koji su pronađeni u masovnim grobnicama i kasnije identifikovani. Mnogi, na žalost, još nisu pronađeni."
Na tvrdnju optuženog da su Omarska i Trnopolje bili "istražni centri", KDŽ-080 je uzvratila da se "u istražnim centrima ljudi ne zlostavljaju i ne ubijaju".
Karadžić je sugerisao da je protiv svedokinje bio vođen zakonit postupak i da je ona bila u zakonom predviđenom "pritvoru".
"To nije imalo veze sa legalnošću - to je bio koncentracioni logor, shvatite", odvratila je svedokinja.
"Bez optužbe ste u logoru i sve što vas islednici pitaju, morate se složiti pod pretnjom batina... Kakav je to sud kad ne znate za šta ste optuženi?"
KDŽ-080 je odbacila i Karadžićevu tvrdnju da je 59 odsto zatvorenika iz Omarske bilo oslobođeno, a 49 odsto prebačeno u logor na Manjači.
Karadžić će unakrsno ispitivanje okončati sutra popodne.
Optužnicom mu se na teret stavljaju i genocid u Srebrenici, terorisanje stanovnišva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šlemova" za taoce, 1992-95.
(Beta)
