Zastupnik Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Saša Obradović, izrazio je danas iskreno žaljenje zbog svih žrtava rata u Hrvatskoj, bez obzira na nacionalnost, podvlačeći da u tom sukobu nije bilo genocida nad Hrvatima.
Srbija je jutros pred najvišim sudom UN, time, započela odgovor na tužbu Hrvatske za genocid navodno počinjen tokom rata u toj republici, 1991-95.
U uvodnom izlaganju, Obradović je u haškoj Palati mira rekao da su tokom rata u Hrvatskoj počinjeni ozbiljni zločini, ali da "zločini nad Hrvatima nisu dostigli - a kamoli prešli - prag genocida. Šta se desilo ne predstavlja genocid".
"U ime Vlade i naroda Republike Srbije, ponovo izražavam iskreno žaljenje zbog svih žrtava rata i zločina počinjenih tokom oružanih sukoba u Hrvatskoj... bez obzira na nacionalno i etničko poreklo", kazao je Saša Obradović.
Zastupnik Srbije naglasio je da "Hrvatska nije pred sud izvela nijedan dokaz - dokument ili izjavu svedoka - o postojanju genocidne namere kod vođstva Republike Srbije, JNA ili Srba iz Hrvatske".
Po Obradovićevim rečima, Srbija ne može biti odgovorna za zločine počinjene pre nego što je ona, odnosno SR Jugoslavija, formirana kao država, 27. aprila 1992. Većina zločina u Hrvatskoj, podsetio je, počinjena je 1991.
"Počinioci zločina u Hrvatskoj nisu, ni de fakto, ni de jure, bili organi Republike Srbije. Niti su zločini počinjeni po naređenju, direktivi, niti pod kontrolom naše države, kao što pokazuje nedavna praksa Haškog tribunala", podvukao je Obradović.
Osvrćući se na kontratužbu za genocid nad Srbima iz Kninske krajine tokom operacije Oluja, u leto 1995, Obradović je tvrdio da je ta ofanziva bila sprovedena sa "genocidnom namerom" da se Srbi unište, delimično ili potpuno, kao etnička grupa.
Precizirao je da je 1.719 Srba ubijeno tokom i posle Oluje, a 6.361 tokom celog sukoba. U Oluji je, pored toga, nestalo oko 900 Srba, a 400 ekshumiranih tela još čeka na identifikaciju.
Pozivajući se na izveštaj generalnog sekretara UN iz 1995, zastupnik Srbije naznačio je da je oko 200.000 Srba pobeglo sa područja koje su napale hrvatske snage. Danas u Hrvatskoj živi tri puta manje Srba nego 1991, rekao je Obradović.
Hrvatska nije "izrazila pokajanje", kazao je zastupnik Srbije, već je u svom podnesku iznela optužbu da su srpske izbeglice "ubijali drugi Srbi, odnosno Vojska Republike Srpske" ili da su Krajinu napustili zbog "teških životnih uslova, siromaštva i opšte nesigurnosti".
U tom smislu, "lako je zamisliti u kakvom su danas položaju Srbi u Hrvatskoj", iako su se odnosi dve države u mnogo čemu značajno pobošljali.
Srbi su "povremeno izloženi govoru mržnje...zvanični ćirilični natpisi na zvaničnim zgradama u nekoliko gradova nedavno su uništeni".
"U decembru 2012, 17 godina posle Oluje, predsednik Hrvatske Ivo Josipović javno je priznao da hrvatski sudovi još nisu nikoga osudili ni za jedno ubistvo počinjeno tokom te operacije", podsetio je Obradović.
Srbija od ovog procesa, kako je rekao njen zastupnik, očekuje da pokaže da "patnje srpskog naroda takođe zaslužuju priznanje".
"Nema dileme da su Hrvati mnogo propatili u ovom sukobu...Ali, rat u Hrvatskoj je izazvao i ozbiljne patnje Srba koji su bili građani SR Hrvatske, ali su, suočivši se sa separatističkim zahtevima hrvatskog političkog vođstva i postepenim raspadom Jugoslavije, odlučili da uspostave svoj nacionalni entitet poznat kao Republika Srpska Krajina", kazao je Obradović, napominjući da u izlaganjima predstavnika Hrvatske o tome nije bilo ni reči.
Rat u Hrvatskoj, istakao je zastupnik Srbije, ne može se svesti na "pojednostavljenu sliku o jednom počiniocu i jednoj žrtvi genocida".
Hrvatsku tužbu iz 1999, Obradović je nazvao |od početka veštačkom", te "neiskrenom i čak ciničnom". Podsetio je da je u prvoj verziji tužbe Hrvatska tvrdila da je Srbija odgovorna i za egzodus srpskog stanovništva iz Kninske krajine 1995, odnosno za "etničko čišćenje" tog područja.
"Drugim rečima, Srbi su, po prvoj tvrdnji Hrvatske, sproveli etničko čišćenje drugih Srba, koje bi trebalo presudom nazvati genocidom", potcrtao je Obradović.
Hrvatsku tužbu, on je nazvao i "istorijskom ironijom".
Podsećajući da "i Hrvati i Srbi vrlo dobro znaju šta je genocid" aludirao je na ustaške zločine iz Drugog svetskog rata. Bez te istorijske podloge, ne može se shvatiti značaj pojave Franje Tuđmana, kao novog političkog lidera devedesetih godina, koji se "zalagao za pomirenje između hrvatskih komunista i neo-ustaškog pokreta", kao ni "ustanak kojim su Srbi u Hrvatskoj reagovali na tu politiku", rekao je Obradović.
Tužba Hrvatske i kontratužba Srbije "ne bi trebalo da vode zaključku da dva naroda imaju beskrajnu istoriju mržnje i beskrajnog sukoba", upozorio je Obradović. Naprotiv, dva naroda "živela su u bratstvu tokom mnogih decenija".
"Naš protivnik, stoga, u ovom procesu nije ni hrvatski narod, niti država Hrvatska, već ekstremni hrvatski nacionalizam. Suprotstvljajući se lažnim tvrdnjama i krutom ponašanju vlade Hrvatske koja je pokrenula ovaj proces, mi ćemo se suprotstaviti ekstremnom nacionalizmu kao takvom, svakom i svačijem nacionalizmu, uključujući srpskom, kada izaziva patnje drugih naroda", zaključio je Obradović.
FABRIKOVANI DOKAZI ZAGREBA
Srbija je danas pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu tvrdila da je Hrvatska "fabrikovala" "lažne" dokaze za optužbu o genocidu nad Hrvatima tokom rata u toj republici, 1991-95, kako bi "demonizovala Srbe".
Svrha dokaznog materijala, na koji se Hrvatska, pred najvišim sudom UN pozivala tokom prošle nedelje, jeste "demonizacija Srba, zasnovana na fabrikovanim i lažnim dokumentima", rekao je zastupnik Srbije Saša Obradović.
Kao primer, Obradović je naveo da je hrvatski svedok Franjo Kožul, "žrtva strašnog zločina" u Vukovaru, u sudnici rekao da jedna od pisanih izjava koje su mu bile pokazane, a koju je uzela hrvatska policija, "nije tačna i da je nije on potpisao". Po srpskom zastupniku, Hrvatska je sudu predala 209 takvih nepotpisanih izjava svedoka, a za više od 100 se ne zna ko ih je uzeo i u koju svrhu.
Predstavnik Srbije osporavao je i stručnost aktivistkinje za ljudska prava iz Beograda Sonje Biserko, koja je svedočila kao veštak Hrvatske za istorijsku i političku pozadinu rata u Hrvatskoj.
"Gospođica Biserko ne poseduje odgovarajući nizvo znanja i profesionalne veštine u polju politike, savremene istorije i ustavnog prava bivše Jugoslavije koji bi joj omogućio da bude veštak čije bi mišljenje, ma kakvo bilo, moglo biti prihvaćeno pred sudom", kazao je Obradović, podsećajući da je Biserko po profesiji - ekonomista.
Podvlačeći da je izjava Biserkove "problematična na mnogo načina", Obradović je citirao uvodnu rečenicu iz njene pisane izjave da je njena svrha, na zahtev Hrvatske, da "baci svetlo na srpski nacionalni program koji je bio glavni okidač rata u bivšoj Jugoslaviji".
"Dakle, izgleda očigledno da joj je Hrvatska dala zadatak da objasni njenu glavnu tezu u ovom predmetu, umesto da zatraži od nje (Biserko) objektivnu analizu. Dobila je zadatak, ali i odgovor, kao što rade i mnogi aktivisti koji danas zavise od donatora", ocenio je Obradović.
Kao dokaz da je Biserko "bila pristrasna", Obradović podsetio da je ona izbegavala da odgovori na pitanje zastunika Srbije o ulozi u raspadu Jugoslavije 1991. tadašnjeg predsednika saveznog predsedništva Stjepana Mesića.
Srbija je naznačila i da je neprihvatljivo da, kao veštak Hrvatske za nestale i ekshumirane osobe, svedoči pukovnik Ivan Grujić, koji je, istovremeno, zamenik ministra hrvatskih ratnih veterana.
ŠTA SLEDI
Srbija će na hrvatsku tužbu odgovarati do srede, a zatim će izlagati argumente o svojoj kontratužbi.
Druga runda razmene argumenata biće, uz pauze, održana od 20. marta do 1. aprila.
Usmena rasprava, koja je počela 3. marta izlaganjem hrvatskog pravnog tima, biće zaključena 1. aprila, pošto će od 20. marta uslediti druga rudna prezentovanja argumenata sudu oba pravna tima.
To je završnica spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.
Hrvatska, predvođena tadašnjim predsednikom Franjom Tuđmanom, je 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP protiv tadašnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.
Srbija je odgovorila kontratužbom koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podneta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Kako nijedna od strana u sporu nije podnela odštetni zahtev prema drugoj državi, sud se tim pitanjem neće ni baviti.
Sud će utvrđivati da li su Hrvatska, odnosno Srbija, kao države prekršile Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno izvršile genocid na teritoriji Hrvatske u periodu koji je obuhvaćen tužbom i kontratužbom od 1991. do 1995. godine.
Tek ukoliko presudom bude utvrđeno da je postojala odgovornost pojedine države za genocid, moglo bi da se pokrene i pitanje naknade štete.
Konačna presuda, na koju ne postoji pravo žalbe, prema očekivanju stručnjaka, mogla bi da bude javno objavljena do kraja ove ili početkom 2015. godine i biće obavezujuća za obe države.
O tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije odlučivaće ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hoc sudija iz Srbije i Hrvatske.
To su profesor pravnog fakultetau Beogradu Milenko Kreća i profesor Pravnog falukteta u Zagrebu u penziji Budislav Lukas.
Raspravom predsedava predsednik MSP-a sudija iz Slovačke Petar Tomka.
Usmenoj raspravi, prethodila je dugogodišnja pisana rasprava koja se odvijala putem podnošenja pisanih podnesaka sudu, kao što su: tužba, odgovor na tužbu, konratužba, odgovor na nju, a sve uz obimnu dokumentaciju na više desetina hiljada stranica.
