Međutim, postao je kao kućni ljubimac pa je dobio svoj prostor za leto i zimu, bazen sa vodom, a ni Amiri nije teško da ga ponekad ga "okupa" vodom iz creva.
"Brinem o njemu kao o svakoj domaćoj životinji. Svakodnevno pojede vreću hleba, naravno starog. Voli maline, jagode, maslačak, meso, ali kuhano. Sve dobije na vreme kao i druge životinje. Redovno mu čistimo tako da kod njegovog brloga nema nikakvih mirisa. Često se kupa u svome bazenu i uživa u vodi", govori Amira za Anadoliju dok medi daje maline i listove maslačka. Za medu je čak napravljena i drvena kutija u koju posetioci mogu da ubace donaciju kako bi mu vlasnica kupila nešto za hranu.
"Nisu gosti baš puno darežljivi, ali ipak se ubaci neka marka", dodaje Amira.
Amira ima i potrebne dozvole za držanje medveda, jer Srednjebosanski kanton nema azil za napuštene životinje ni rezervat za divlje životinje.
Medved koji se nalazi kod Amire nije jedini o kojem brinu građani.
U Gornjem Vakufu/Uskoplju Emin Ljutić othranio je dva medveda, a u sudskom postupku koji je protiv njega vodila opštinska inspektorka dobio je parnicu. Umesto da medvjedi budu eutanazovani, a Emin plati troškove od 10 hiljada KM za njihov ukop, kako je tražila inspektorka, Kantonalni sud u Novom Travniku odlučio je da medvedi ostanu kod Emina dok vlast ne izgradi rezervat za divlje životinje. Još je zanimljivije da je Emin medvedima ustupio svoju kuću za stanovanje, a on živi u kamp prikolici u njihovoj blizini.
Medved koji je kod Amire punih 14 godina i kada bi kojim slučajem bio pušten u prirodu ne bih se snašao jer bi morao loviti, a za lov je izgubio nagon. Ovako svako jutro, u podne i naveče dobije svoj obrok, a ako je previše vruće pored bazena sledi i kupanje vodom da se rashladi.
