• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

CG: Jedan cilja prvi, trojica drugi krug

U nedelju će u Crnoj Gori biti održani prvi predsednički izbori od osamostaljenja nekadašnje republike bivše Jugoslavije. U trci su četiri kandidata.

U nedelju 6. aprila prvi put u istoriji biće održani izbor za predsednika nezavisne države Crne Gore. U izbornoj trci učestvuje četiri kandidata: kao predstavnik vlasti, odnosno koalicije DPS-SDP je Filip Vujanović, Srpsku listu predstavalja Andrija Mandić, Pokret za promjene Nebojša Medojević a Socijalističku narodnu partiju Srđan Milić.

Vujanović: Dobri komšija kome skandiraju "Milo, Milo“

Iz ugla partije čiji je član, predsedničkog kandidata Demokratske partije socijalistia Filipa Vujanovića, definitvno je najbolje predstavio glavni ideolog i potpredsednik ove stranke-a Svetozar Marović opaskom: "Možda smo Milo i ja malo sumnjivi javnosti, ali za Filipa niko u Crnoj Gori nema dileme da je pošten".

U ovom tumačenju "javnog mnjenja" drugog čoveka partije koja je legitimni naslednik nekadašnjeg Saveza komunista u Crnoj Gori, zapravo je definisan i glavni adut Vujanovića na predstojećim predsedničkim izborima. Uz bivšeg premijera Željka Šturanovića reč je, naime, o jedinom visokopozicioniranom kadru DPS-a koga ne prati i glas "uspešnog privrednika i investitora“.

Ova, za crnogorsku političku scenu nesvakidašnja okolnost, omogućila je Vujanoviću zadovoljstvo da se često i bez pratnje obezbeđenja šeta ulicama Podgorice, što mu je donelo i imidž "dobrog komšije". Ko poznaje mentalitet građana jedine ekološke države na planeti, zna i da je pomenuti imidž vrlo jak adut u predstojećoj izbornoj bici.

Iza ovog aduta skriva se, međutim, i jedan od većih hendikepa predsedničkog kandidata DPS-a. Reč je, naime, o sindromu koji je iz opozicionog tabora najbolje sažeo lider SNP-a Srđan Milić primetivši kako se na Vujanovićem predizbornim konvencijama skandira uglavnom njegovom partijskom kolegi.

Reč je naravno o uzvikivanju imena lidera DPS-a i višestrukog povratnika na premijersku funkciju Mila Đukanovića. Naravno, najomiljeniju parolu fanova vladajuće stranke ("Milo, Milo“), ne treba bezuslovno tretirati i kao "šifru“ ključnog hendikepa Filipa Vujanovića u izbornom procesu, kako to potenciraju iz opozicionih redova.

Oni koji znaju koliko "glasova na terenu“ donosi bezrezervna podrška Đukanoviću, svesni su i činjenice da aktuelni šef države u borbu za novi mandat kreće sa ubedljivo najbolje pol pozicije. O čemu je reč, najbolje se videlo na nedavnom predizbornom skupu u Nikšiću, na kojem je tokom govora Đukanovića nastao pravi delirijum koji je kulmirirao skandiranje odnekud poznate "rime" - "Milo mi te volimo, Milo mi te volimo"....

Ukratko, izborna matematika vladajuće koalicije svedena na jednačinu: Milovi obožavaoci (kojih nije malo u Crnoj Gori), i oni koji grčevito žele da on još dugo bude na čelu partije i države, (takvih je još više), u nedelju 6. aprila će biti Bez dileme. Baš kako se kaže i u predizbornom sloganu Filipa Vujanovića.

Predsednički kandidat DPS-a je rođen 1. septembra 1954. godine u Beogradu, gde je završio Pravni fakultet i započeo profesionalnu karijeru u Opštinskom i Okružnom tužilaštvu.

Odrastao je u građanskoj porodici izuzetnih intelektualaca uz oca Petra, svojevremno jednog od najboljih crnogorskih advokata i majku Daru, rođenu Mijušković, prvu ženu hirurga u Crnoj Gori.

Njegova supruga Svetlana Vujanović rođena Božović, je ugledni sudija. Imaju troje djece - Tatjanu, Ninu i Danila.

Bio je ministar pravde (1993 - 1995), ministar unutrašnjih poslova (1995 - 1998), predsednik Vlade (1998 - 2002) i predsednik Skupštine Republike Crne Gore (2002).

Za predsednika Republike Crne Gore izabran je 11. maja 2003. godine.

ŠANSE

CEDEM (februar) – 49,5%
CEDEM (mart) – 52,5%
Ipres - 40,7%

Pogledajte predizborne spotove Filipa Vujanovića

Mandić - Srpski političar u jurišu na crnogorski tron

Lider narodnjačkog bloka, koji u Crnoj Gori ima prefiks "srpski", u predizbornoj kampanji se samoinicijatvino predstavio kao "tradicionalni crnogorac", čime je najavio da među plemenima pod Durmitorom, Lovćenom, Bjelasicom i Orjenom u skorije vrijeme neće biti zauzimanja zajedničkog stava po pitanju nacionalnog identiteta.

Ovakvim predstavljanjem predsednički kandidat Srpske liste Andrija Mandić indirektno je unapred odgovorio na pitanje koje je znao da će mu tokom predizborne kampanje biti bar sto puta postavljeno iz suparničkog tabora – "kako se kandiduje za mjesto šefa države koju ne priznaje“. Suština Mandićeve poruke je, naravno, na potenciranju onog malog slova "c" u reči crnogorac..

Prvi čovek Srpske narodne stranke se u finišu svoje kampanje predstavio i po drugim pitanjima kao tipični konzervativni političar sa ovih prostora – naglašavanjem porodice kao temelja društva, protivljenja uvođenja institucije homoseksualnih brakova, protivljenja pristupanja Crne Gore NATO paktu, i obećanjem da nema kohabitacije sa protivničkom stranom. Po ovom poslednjem obećanju, Mandić se bitno razlikuje od druge dvojice opozicionih kandidata koji su najavili da bi kao predsednici mogli da sarađuju sa premijerom Đukanovićem.

Mandićev glavni adut je činjenica da srpskim glasačima u nedelju 6. aprila primarni cilj demonstracija brojnosti, odnosno protest zbog odnosa vladajuće koalcije koji u ovom bloku doživljavaju kao diskriminatorski i antisprski. U tom kontekstu, poslednja dešavanja na Kosovu, nedavno oduzimanje imovine Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na Cetinju i preimenovanje ulice Vuka Karadžića u u Islandsku ulicu, delovali su kao adrenalinski šok na konzervativni deo srpskog političkog bloka.

Svoj oratorski dar Mandić je tokom kampanje vrlo vešto iskoristio u komunikaciji sa fanovima njegove partije kojima na mitinzima specifičnu glasnost i žestinu daju navijači Crvene zvezde i Partizana, pre svih frakcija Delije Bar koja je u pobratimskim odnosima sa drugarima iz Kosovske Mitrovice.

Glavni hendikep lidera Srpske liste na predstojećim izborima je u činjenici da između njegove popularnosti u konzervativnom srpskom bloku stoji znak jednakosti sa nepopularnošću koju “uživa” u konzervativnom albanskom i bošnjačkom bloku, kao i onom delu Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom.

Ova “matematika” čini Mandića favoritom za drugo mesto u prvom krugu i autsajderom u potencijalnoj drugoj rundi. Na delu je, dakle, sindrom “srpski inat” u crnogorskoj podvarijanti.

Andrija Mandić rođen je 1965. godine u Šavniku. Diplomirao je na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Podgorici.

Kao direktor i suvlasnik akcionarskog društva za preradu obojenih metala organizovao je prvu privatnu proizvodnju aluminijumskih legura u Crnoj Gori. U saradnji sa Metaluško-tehnološkim fakultetom iz Podgorica radio je na projektovanju, izradi i instaliranju opreme za livenje aluminijuma, kao i na komercijalnom metalurškom.

ŠANSE

CEDEM (februar) – 14,4%
CEDEM (mart) – 19,1%
Ipres – 29,9%



Medojević - Pesnica bez jednog prsta

Vizuelno i retorički, najmoderniji i najliberalniji kandidat na predstojećim predsedničkim izborima u Crnoj Gori je lider Pokreta za promene Nebojša Medojević, dobro poznat srpskoj javnosti kao jedan od medijski najeksponiranijih tzv. "tranzicionih savetnika". Među firmama kojima je ovaj inženjer elektrotehnike bio konsultant u procesu privatizacije su, između ostalih, Zorka Pharma, Vital, Fabrika šećera Crvenka, Apatinska pivara, Soko Štark, Knjaz Miloš...

Medojevićev glavni adut na predstojećim predsedničkim izborima, iz perspektive njegovog PzP-a, je "multietičnost i multipragmatičnost“ njegovog programa i predizbornog vokabulara, što bi se ribarskom terminologijom moglo objasniti kao "bacanje velike mreže pa što se ulovi“. Naravno, mreža se baca u "vode“ nezadovoljnih pre svega ekonomskim dostignućima aktuelnog režima, a takvih u Crnoj Gori nije malo.

Na jednoj od prvih konvencija, Medojević je multietnički princip svog programa opisao slikovito modelom "prstiju jedne šake koji su nerazdvojni i dobijaju snagu kada se skupe u pesnicu“ (prsti predstavljaju pet najbrojnijih naroda u Crnoj Gori). Na svim skupovima kandidata PzP vijore se tako i crnogorska, i srpska, i bošnjačka, i albanska, ali i zastava EU.

Baš kao i kod kandidata vladajuće koalicije, iza glavnog izbornog aduta Medojevića, stoji i njegov najveći hendikep.

Reč je o problemu koji bi se mogao objasniti parafrazom one Medojevićeve metafore o šaci skupljenoj u pesnicu – lider PzP, naime, gotovo nimalo neće moći da se osloni na onaj "srpski prst“. Na ovu situaciju uticalo je više faktora od kojih je svakako najvažniji Medojevićeva podrška izglasavanju Ustava u kojem srpski jezik više nije službeni iako se na poslednjem popisu (2003. godina), čak 64 odsto građana Crne Gore kao svoj maternji jezik navelo baš srpski.

Drugi faktor zbog kojeg je Medojevićeva "pesnica" ostala uoči izbora bez jednog "prsta" je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, što je između crnogorskih Srba i crnogorskih Albanaca napravilo novi jaz. Treći, ujedno i vrlo važan faktor za javljanje sindroma "pesnice sa četiri prsta", jeste u činjenici da su Srbi iz Crne Gore tradicionalno naklonjeni kozervativnim političkim opcijama, čji je reprezent kandidat Srpske liste Andrija Mandić. Četvrti faktor je vezan za buđenje SNP-a, na koje je uticao novi lider partije Srđa Milić, takođe kandidat na predstojećim predsedničkim izborima.

Uz pomenute “otežavajuće okolnosti”, Medo na izbor izlazi i sa specifičnim bremenom koje nosi jedna kritika pokojnom srpskog premijera Zorana Đinđića upućen sa stranica lista nekadašnjeg šefa Zemunskog klana Dušana Spasojevića-Šiptara (Identitet). Ovaj detalj je, naravno, postao najomiljenija tema u tabora vladajuće koalicije, prilikom brojnih analiza Medojevića i PzP-a.

Nebojša Medojević je rođen 1966. godine u Pljevljima. Diplomirao je na Odseku energetika Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.

Od 1991. do 1999. godine radio je u Agenciji za restrukturiranje privrede i strana ulaganja Vlade Crne Gore na poziciji menadžera za privatizacije. Od 1999. godine vodio je nevladinu organizaciju Centar za tranziciju u Podgorici. Od 2002. godine bio je izvršni direktor nevladine organizacije “Grupa za promjene”. Nakon osnivačke Skupštine Pokreta za promjene (PzP), jula 2006. godine, postao je predsjednik PzP-a, a od septembra 2006. poslanik u Skupštini Crne Gore.
Politikom je počeo da se bavi još 1989.godine, kao osnivač i predsednik Studentskog foruma - Mirovnog pokreta. Bio je i osnivač Crnogorskog pokreta protiv fašizma 1992.godine i jedan od osnivača Pokreta reformskih snaga 1989.godine i Socijaldemokratske partije, a u period 1992. - 1999. i član njenog Predsedništva.

ŠANSE

CEDEM (februar) – 21,2%
CEDEM (mart) – 18,3%
Ipres – 18,5%


Milić: Mnogo simpatija, malo strasti

Mnogo simpatija ali malo strasti – mogao bi biti opis reakcije koju je u svojoj predizbornoj kampanji na crnogorsku javnost izazvao kandidat Socijalstičke narodne partije Srđan Milić.

Ključne poruke lidera SNP-a minulih nedelja bile su da je "Crnoj Gori potrebno pomirenje“ odnosno da je "vreme za pravdu“. Nedostatak vatrenih tonova u predizobornoj retorici i insistiranje na temama koje se bave socijalnim i ekonomskim problemima, učvrstio je Milića na poziciji najboljeg "rezervnog predsedničkog kandidata“.

Kako u Crnoj Gori, utisak je, još nije došlo vreme za takvu političku retoriku, kandidat SNP-a će verovatno morati da sačeka da plodove pobranih simpatija u narodu pobere nekom drugom prilikom.

S obzirom da je nekad najjaču opozicionu stranku preuzeo u trenutku kada je imala podršku dovoljnu da jedva pređe cenzus, rezultat koji će Milić ostvariti na predstojećim predsedničkim izborima će izvesno pokazati da njegova reforma SNP-a počela da daje rezultat.

Milić je rođen je 1965. godine u Baru. Završio je Fakultet za spoljnu trgovinu i turizam u Dubrovniku.

U periodu od 1983. do 1990. radio je u oblasti turizma, potom dvije godine kao asistent na Fakultetu za pomorstvo i turizam – Kotor, a zatim je bio privatni preduzetnik.

Bio je član Izvršnog odbora Glavnog odbora SNP, predsednik Komisije SNP za pitanja evropskih i evroatlantskih integracija, poslanik u Skupštini Crne Gore i član Odbora za evropske integracije. Za predsednika partije izabran je na Petom kongresu, koji je održan 26. novembra 2006. godine.

Učesnik je mnogobrojnih konferencija i okruglih stolova na temu evropskih integracija.


ŠANSE:
CEDEM (februar) – 9,9%





(MONDO - redakcija iz Podgorice)

Komentari 0

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

special image