Mustafić je izjavio na suđenju komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku ove vojske Sabahudinu Muhiću za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine da je njemu i njegovom bratu Samiru, Orić to rekao 27. maja 1993. godine u Orićevom stanu, odnosno dve noći nakon pokušaja ubistva njega i njegove porodice u Srebrenici.

"Naser je bahato, bez ičijeg insistiranja, rekao da mu je u grupi zarobljenih dopao Slobodan Ilić, koji je bio bradat i čupav i ulivao mu strah. Rekao je da ga je dva puta udario bajonetom u oko, a da ovaj nije puštao krike, te da ga je jednostavno preklao", posvedočio je Mustafić.

Na početku suđenja je rekao da je u Sarajevu, u kojem je zbog blokade boravio od 7. aprila do 12. decembra 1992. godine, imao informacije o dešavanjima u Srebrenici i Tuzli. Po dolasku u Tuzlu, od rođaka Mirsada Mustafića, koji je u Tuzli vodio istureni štab za Srebrenicu, saznaje de je izvršeno nekoliko likvidacija u Zalazju.

Vučić pita svet: Ko će da vrati oči sudiji Iliću?

"On mi je doneo papir na kojem su bila imena likvidiranih lica. Znao sam Slobodana Ilića, Branka Simića i njegovog brata Petka, Miju Rakića i najstarijeg medicinskog radnika u Srebrenici, boloničarku Radu. Bilo je još imena, ali te ljude nisam poznavao", naveo je Mustafić.

On je rekao da se tada orijentisao na dešavanja u Srebrenici i odlučio da se vrati jer mu je "nešto bilo sumnjivo". O tome, rekao je, nije razgovarao sa Mirsadom koji mu je jedne večeri, u novembru 1992. godine, rekao da se čuo sa Naserom, koji mu je tada kazao "da bi bilo dobro da Ibran dođe u Srebrenicu".

"Kada sam došao, bio sam zatečen. Vladao je ogroman strah, ljudi nisu puno govorili, a prvu informaciju o ubijenim ljudima čuo sam lično od Orića u njegovom stanu. Mislio sam da ga poznajem bolje nego ikog, ali sad više nisam siguran", dodao je Mustafić.

Govoreći o dešavanjima u Zalazju, on je naveo da mu je stric Enes, kojeg su zvali Ibrahim, a koji je vozio kamion štaba Teritorijalne odbrane u Srebrenici, rekao da je po Orićevoj naredbi vozio zarobljenike iz zatvora u Srebrenici na deponiju u Zalazju, gde je video "pir i masakr".

"Rekao mi je da je bio prisutan kada su natovareni zarobljenici iz zatvora, kako je vidio masakr na deponiji, te ispričao na koji način je Rada završila. Enes je bio plašljiv i odatle je pobegao u Srebrenicu, gde je čekao da se vrati krvavi kamion, koji je strina prala. Ona mi je kazala da se ne igram sa tim ljudima", ispričao je Mustafić.

O ovim, ali i drugim dešavanjima na području Srebrenice, Mustafić je napisao knjigu "Planirani haos", koja je, kako je naveo, njegovo najbolje svedočenje, te zatražio da uđe u sudski spis.

Odgovarajući na pitanje Orićevog branioca Lejle Čović, Mustafić je naglasio da je u srodstvu sa Orićem, kojeg "do 7. aprila 1992. godine nije odvajao od brata".

"Danas mi ga je žao što je upao u ralje Alije Izetbegovića. Nikad ga nisam omalovažavao, samo sam pričao istinu", kaže Mustafić.

Na kraju današnjeg ročišta, koje je izazvalo veliko interesovanje javnosti, kao i udruženja srpskih i bošnjačkih porodica, Mustafić je izrazio žaljenje što nije uspeo odgovoriti na dve-tri uvrede, te dodao "da je Naser još uvek pametniji od njegovog branioca".

Orić i Muhić optuženi su da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenika srpske nacionalnosti - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.

Suđenje se nastavlja 1. novembra saslušanjem tri svedoka Tužilaštva BiH.