Odbrana Ratka Mladića ponovo je danas pozvala sudije Haškog tribunala da generala Mladića oslobode po svim tačkama optužnice, odbacujući tvrdnju tužilaca da su dokazali generalovu krivicu. 

"U svim aspektima ovog predmeta, tužioci nisu uspeli da dokažu krivičnu odgovornost generala Mladića", rekao je, na kraju završne reči, Mladićev branilac Dragan Ivetić.

Optužnica generala Mladića (74), ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, tereti za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata koji je u šest opština imao razmere genocida; terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.

 Odgovarajući na argumente Tužilaštva, branilac Ivetić je kazao da general Mladić mora biti oslobođen zato što su "branjeni gradovi bili ne samo Sarajevo i Srebrenica, nego i svi lokaliteti u opštinama koje je branila oružana sila, odbijajući da te gradove otvori".

Ivetić je negirao tvrdnju optužbe da su general Mladić i njegov vrhovni komandant Radovan Karadžić bili "bili ključni partneri" u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bilo stvaranje nove srpske države trajnim i nasilnim uklanjanjem Muslimana i Hrvata sa velikog dela teritorije BiH.

HAG, završna reč: Mladić ključni akter masakra

"Kako su to mogli biti kad odnosi među njima ponekad nisu bili dobri... I kako su mogli da sarađuju u udruženom zločinačkom poduhvatu kad nisu imali iste stavove... Ako se tvrdi da su bili ključni partneri, zašto je Karadžić pokušavao da smeni Mladića, kao što dokazi pokazuju", upitao je Ivetić.

Komentarišući to što je kao dokaz za progon nesrba Tužilaštvo priložilo Mladićevo naređenje za "čišćenje Podrinja", zastupnik odbrane je tvrdio da se to odnosilo "na legitimnu vojnu operaciju čišćenja terena kojoj tužioci daju zlonamerno značenje".

"Mora se praviti razlika između upotrebe tog termina u vojnim dokumentima i prisilnog premeštanja", ukazao je Ivetić.

Na reči tužioca da je general Mladić sa svojom vojskom mogao kroz Bosnu da prođe kao kroz sir, branilac je rekao da je "Mladić sa vojskom mogao da preseče Bosnu, ali to nije učinio, već se branio od napada Armije BiH".

Ivetić je Sarajevo nazvao "školskim primerom branjenog grada koji je postao legitimna meta zato što je ABiH smestila svoje kapacitete među civile i koristila ih kao živi štit". VRS je, nasuprot tome, "pažljivo birala mete da ne bi ugrozila civile".

Na optužbe da je VRS rušila džamije u Foči, Mladićev branilac je, pozivajući se na svedoke, tvrdio da su one korišćene u vojne svrhe.

"Kada za događaj postoji alternativno objašnjenje, morate presuditi u korist optuženog... general Mladić ne može biti krivično odgovoran za to", naglasio je Ivetić.

Govoreći o optužbi za genocid u Srebrenici, Mladićev branilac je tvrdio da tužioci "ne znaju kada se dogodio sastanak" generala Mladića sa saradnicima "na kojem je, kako tvrde, odlučeno da se ubijaju muslimanski zarobljenici.

"Tužioci priznaju da pre tog sastanka nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata za ubijanje.Kako se nešto može van razumne sumnje dokazati, kad optužba kaže da ne zna", upitao je Ivetić.

Po optužbi do tog sastanka je došlo u noći između 11. i 12. jula 1995. i tada se "moralo odlučiti" o ubijanju.

Kao neosnovano, branilac je odbacio i to što je Tužilaštvo postojanje navodne odluke o ubijanju povezalo sa Mladićevom odlukom da se među izdvojenim muslimanskim muškarcima sprovede trijaža kako bi se pronašli počinioci zločina.

Pozivajući se na svedočenje oficira holandskog Unprofora Petera Buringa (Boering), Mladićev branilac je tvrdio da je trijaža zarobljenika "standardna vojna procedura".

"Nikako se ne može najava trijaže navesti kao dokaz zločinačke namere", oceni je Ivetić.

Odbrana je nastojala da generala Mladića ogradi od naređenja kojim je u septembru 1995. odobrio da pet tona goriva bude upotrebljeno za inžinjerijske radove u okolini Zvornika, odnosno, po tvrdnji tužilaca, za premeštanje masovnih grobnica u nameri da se prikrije zločin u Srebrenici.

Opovrgavajući da je Mladić znao šta je u tom dokumentu, Ivetić je rekao da su se "drugi mogli poslužiti njegovim potpisom čak i ako on za sadržaj nije znao".

Za izbijanje rata, Mladićeva odbrana je ponovo optužila predsednika Predsedništva BiH Aliju Izetbegovića koji je "pozivao na džihad".

"Kako je trebalo da se osećaju Srbi kad su izgubili konstitutivno pravo, a druge dve strane su protivustavno težile nezavisnosti, dok je Alija Izetbegović pozivao na džihad", zapitao je Ivetić.