"Sa sestrom sam tuda prolazio i čuo sam ih kako plaču. Odmah smo ih pronašli i doveli kući. Toliko smo se vezali za njih da su nam postali kućni ljubimci. Čini mi se da sada ne bih mogao bez njih", kazao je "Vijestima" sedamdesetogodišnji Simović koji radi kao lovočuvar.

Pošto su mečići mali, kaže da u flašicu s cuclom pored mleka stavlja kašiku meda i da ih tako hrani, a kako radi kao lovočuvar dobro je upoznat sa njihovom ishranom i načinom života.

"Sreća da sam naišao na njih i spasio ih. Svi iz sela dolaze da ih vide, da se igraju sa njima, a žena i sestra su se odmah navikle na njihovo prisustvo. Imam i diplomu o uzgoju divljači, a koliko sam se vezao za ovu mečad najradije bih od ministarstva tražio kredit da otvorim farmu", sa osmijehom kaže Simović koji namerava da mečiće preda nadležnim institucijama.

Mada, priznaje, da će to uraditi teška srca. Vezao se za njih.

Pretpostavlja da je mečku ubio neko od krivolovaca i da je on sada mečićima jedina zaštita.